Zarad trenutnog mira u kući i pobjeda u političkim bitkama koje su kratkog vijeka, Milorad Dodik ulazi u sferu koja je veoma osjetljiva. Dragan Čović ima jedan politički ideal, kao što ga imaju Srbi u BiH – autonomija u okviru BiH kao početak puta nezavisnosti i ujedinjenja sa Hrvatskom. Sporno je to da Hrvati nemaju podlogu za takve zahtjeve kao što ih imaju Srbi u Republici Srpskoj. Treći entitet bi sproveo vjekovne ideje Hrvata, od biskupa Štrosmajera, preko Ante Pavelića, do Franje Tuđmana – da su Bosna i Bosanci ,,hrvatsko cvijeće“, a nakon vijekova poraza ostvarili bi pobjedu i dobili bi na poklon ono što nikada nisu mogli da osvoje.
Hrvati već imaju "treći entitet" kroz većinske hrvatske kantone koji imaju sve atribute državnosti (Skupština, Ustav, policija, kantonalna administracija, Vlada Kantona i dr).

svojoj knjizi “Verujem u Boga i srpstvo”, Jovan Dučić je, opisivajući trulost srpsko-hrvatskih odnosa i pogrešne percepcije da su ta dva naroda bratska, skrenuo pažnju na to da Srbi i Hrvati nisu ni u jednom oslobodilačkom ratu bili na istoj strani, a Srbi su, zarad ujedinjenja, amnestirali sve političke i vojne odluke Hrvata. Ta ideja se nije svidjela ni Nikoli Pašiću, koji je smatrao da je to zaista srpski prostor i da Hrvati, ako žele takvu vrstu amnestije, moraju da prihvate sve uslove koje im srpska strana predoči. To bi usporilo ujedinjenje i ugrozilo njegovu vladavinu, pa je kralj Aleksandar ubrzao taj proces, za početak smjenivši Pašića, a kasnije dajući Hrvatima mnoga ovlaštenja, pa i stavljajući ih i u sam naziv države.

Drago mi je da je autor upravo pomenuo knjigu "Verujem u boga i u srpstvo", knjigu koju više puta čitam već godinama. Može se pronaći u PDF formatu na internetu na stranici "Zapadni Srbi".

Ustashoidi su iljadu puta gori i krvoločniji od poturica, pravoslavnih ili katoličkih.

I ovaj tekst, kao i mnogi drugi, pati od stare boljke: ne odgovara na pitanje - šta da se radi?!

Nije toliko teško prisetiti se istorije, često i u pojednostavljenom obliku i tumačenju. Teže je biti pametan i racionalno se odrediti u konkretnim problemima i okolnostima koji se tiču današnjice.

Ako rukovodstvo RS ima znakove da hrvatski deo Federacije teži izdvajanju i stvaranju sopstvenog entiteta, da li bi trebalo da se ogluši o tu činjenicu? Ja mislim - ne. Drugo je pitanje na koji će način to iskoristiti. S obzirom na težnje srpskog naroda u veštačkom provizorijumu zvanom BiH za ujedinjenjem sa nama u Republici Srbiji, sasvim je normalna pojava da njihova politika nalazi dodirne tačke sa težnjama nekih Hrvata u rasturanju bezuslovne zajednice sa tzv.bošnjacima.
Ovde nije u pitanju zaboravljanje na hrvatske zločine prema Srbima, nego pragmatična politika spajanja mogućeg sa korisnim. Naravno, a tu sam saglasan sa autorom, budnost Srba u odnosu na Hrvate mora biti konstantna.

Mislim da ova priča ipak nije realna

Hrvati već imaju državu i u prošlom ratu je malo falilo da krenu i u napad na Banja Luku, osvojili su Mrkonjić grad

Tako da sa ove perspektive ništa njih neće zaustaviti osim prave vojne sile u slučaju da žele rat i osvajanja

Međutim, i CRO i BiH su bili u ozbiljnom sukobu jedno vreme i igru "zavadi pa vladaj" možemo igrati i mi Srbi

Božnjaci mogu postati "Pavelićevo cveće" i bez Dodika i Srpske, a podjednak su neprijatelj i Srbima i Hrvatima

Međutim, mislim da ovaj put Muslimani neće pristati da budu cveće i svesni su da im Hrvati nisu prijatelji

Treba raspirivati njihov sukob ukoliko je moguće kako bi Srpska mogla da se izmigolji i stekne međunarodnu podršku za nezavisnost

Srpska nacionalna politika odavno ne radi ništa na planu "otupljivanja oštrice" antisrpske politike kod muslimana, potpuno je odbacila "rad sa muslimanima Srbima" kao neuspeo projekat. Uopšte se ne radi na jačanju srpske nacionalne politike kod muslimana, sve se "pustilo da što bude vojničkim rječnikom rečeno na tvrdo", uopšte se više ne uzima za mogućnost da bi Cela BIH ili makar teritorije sa pravoslavno-muslimanskom većinom mogle biti u savezu država Srbije i Bosne i Hercegovine ili u saveznoj državi. Mac projekat Ilije Garašanina je očigledno odbačen u Srpskoj nacionalnoj politici, ne traže se nacionalni istomišljenici kod muslimana, sve se prepustilo na neprijateljstvo, antagonizam koji se sve više zaoštrava. Nema one više mudrosti koja je znala muslimane pridobiti za srpske nacionalne interese i srpsku nacionalnu politiku.

Mora se u svim momentima biti nacionalno osviješeten. Autor nas na to podsjeća i poziva da prestanemo da budemo istorijski ponavljači koji svoje greške plaćaju stotinama hiljada žrtava i gubitkom teritorija.Savez sa Hrvatima na bilo koji rok je po nas Srbe nepovonjan jer kao što autor naglašava oni su nam svaki put bili najveći dželati i neprijatelji.Odgovor bi bio da je jedino neophodno da se mi Srbi složimo oko svog zajedničkog nacionalnog interesa koji se zove Republika Srpska.Kada u tome uspijemo sa ostala dva naroda možemo da živimo kao dobre komšije bez bojazni za svoje živote, teritoriju i budućnost našeg naroda u Bosni i Hercegovini.
U zadljem ratu smo se spasili bratoubilaštva i prošli sa minimalnim žrtvama u odnosu na ranija stradanja. Nadam se da više nećemo ponavljati iste greške.

Hrvati nemaju pravo ni na milimetar više bilo čega u BiH, ako im to srbi ne "poklone".Naime mudri latini su ćutali nakon pogroma Srpske krajine, jer bi onda i srbi u Hrvatskoj imali ista prava , koja oni traže u BiH.Sad uz pomoć Laktaša misle da je vreme "ispralo" sećanje na Krajinu, pa dižu glas i traže prava, a oni su populacijski inferiorniji od srba u Hrvatskoj, koji tamo nemaju nikakva prava, a deli ih samo granična linija, i to administrativna.Znači hrvati u BiH su već izvukli premiju -sve se u BiH deli na trećinu, tako da njih stotinjak hiljada imaju prava kao milion srba ili još više muslimana, broj zaposlanih u zajedničkim organima i firmama, predstavništvima i sl se takođe deli na tri.Čović određuje sudbinu BiH , a za njega glasa manje od 40.000 glasača.Uz to BH hrvati su državljani Hrvatske, pa odavno ne trebaju vize i sl. kao ostala dva naroda u BiH.
Narodna "Ko sa đavolom tikve sadi...

Ne generalizirati molicu.Mi muslimani smo mudro birali 1990 i izabrali Fikreta Abdica (Izetbegovic je bio tek na trecem mjestu po broju glasova). No pod pritiskom desnog krila i jastrebova kojekakvih ganica,radoncica,delalica, Abdic je potisnut a izabran je ipak Alija.Naivno vjerujuci Latinima usao je sa njima u pakt i fasovao noz u ledja u proljece 1993.
Pozdrav iz Sarajeva.