Hrvatski ambasador u Iranu Drago Štambuk: Sklon sam verovanju da je u staroj Persiji bila hrvatska pradomovina

 Hrvatski ambasador u Iranu Drago Štambuk rekao je da je sklon verovanju da je u staroj Persiji bila hrvatska pradomovina.

"Na temelju velikog broja odnedavno dostupnih izvora i činjenica, sklon sam verovanju da je u staroj Persiji bila hrvatska pradomovina. Zvala se Harahvatia (grčki Arachosia ili Bela Indija)", rekao je Štambuk u intervjuu za Večernji list.

Kako je rekao, danas je u jugozapadnom Avganistanu zemljopisno opisuju grad Kandahar, reka Helmand, te Hamunsko jezero smešteno na jugoistoku današnjeg Irana. Dodaje: "Njom je za vreme zoroastranske ahemenidske dinastije kraljevao Vivana, saveznik Darija Velikoga, koji je pomogao persijskom vladaru da savladavprotivnika Vaishpatu. U Apadani, velebnoj dvorani sa stupovima u Persepolisu, nalaze se neizrecivo vredni kameni reljefi koji predstavljaju i Darijeve hrvatske saveznike, a u stenama Bistuna, blizu Kermanšaha, klinastim pismom na tri jezika - staropersijskom, elamitskom i akadijskom - ispod reljefnog prikaza Darija Velikog urezan je tekst koji spominje Harahvatiju."

Hrvatski ambasador u Iranu dalje objašnjava teoriju:

"U Zaratustrinim Gatama prorok se rečenim imenom dvaput obraća našoj verovatnoj pradomovini. I etnonim Hrvat staroiranskoga je podrekla, dok je hrvatski naziv ban, za vladara, također iranska reč: označava čuvara, narodnog vođu. "

Nedaleko od Teherana grad je Kašan u kojemu opstaje priča o sveta tri kralja koji otuda krenuše pokloniti se detetu Isusu u Betlehem, a jedan od triju kraljeva bio je Gašpata, Gašpar, koji dođe iz nedaleke Harahvatije nastavlja on.

"S Teheranskim univerzitetom već duže se radi na bilateralnoj organizaciji simpozija o iransko-hrvatskim vezama, a ono što me izuzetno i lično pogađa jeste prepoznavanje sličnosti između ostrvskog staročakavskoga i staroiranskoga; tako sam se blizu Kašana, dok su mi u prelepom vrtu nudili plod divlje šljive zvan zardeliu, prisetio da na mome Braču od vajkada taj plod zovemo zerdelija. U ovom kontekstu i moja Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što koja ucelovljuje hrvatski jezik prodire i dublje jer integrirajući čakavski idiom dolazi do naših staroiranskih jezičnih korena."

(B92)