Luka Radonjić: Da li sistem poltrona sam, ili po naredbi, pokušava da stiša skandiranje na stadionu

 Septembra 2000. bio sam na meču Partizan - Porto (1:1). Kad je sa tribina počelo odbrojavanje, mislio sam da ću prisustvovati nekoj koreografiji kakvu sam gledao u sportskim časopisima koje smo tih godina sakupljali, ali umjesto toga uslijedilo je nešto mnogo upečatljivije: čitav stadion je skandirao “Spasi Srbiju i ubij se, Slobodane, Slobodane”.

Milošević je otišao, došao je Tadić koji je dobio sličnu pjesmu: “Spasi Srbiju i ubij se, Tadiću Borise”. A mečevi su trajali, bez prekida zbog pjesme i poruke. Poslije Tadića, stigao je Vučić. Njega je pjesma prihvatila nešto drugačije: “Vučiću pederu, izdao si Srbiju”. Ipak, mečevi su trajali… do nedavno. A sad... svako malo kad čitam izvještaje sa mečeva srpske lige jer mi se više čita o srpskom ligaškom fudbalu nego što mi se gleda, nailazim na vijesti - meč je kratko prekinut zbog skandiranja protiv predsjednika države, protiv predsjednika fudbalskog saveza, i tako to. A vidim da toga nije pošteđen bio ni derbi. Meč je, kaže, kratko prekinut, zbog skandiranja protiv predsjednika FSS, izvjesnog Kokeze. Pazi, nije skandirano protiv Miloša Obilića ili Živojina Mišića, nego nekakvog Kokeze. A čitam u komentarima i zbog skandiranja Vučiću. I zbog toga prekid? Užasno. I nije najgori mogući momenat varijanta da takvo što traži Vučić lično. Još je gore ako je sistem poltrona počeo uveliko da radi sam od sebe. I da bude predusretljiv prema gospodaru, čak i u smjeru stišavanja nečega što je nemoguće i nedopustivo stišati - fudbalskog stadiona.

(Fejsbuk stranica Luke Radonjića)