Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Priznaj Americi da ne možeš stotine vekova tamjaništa priznati pred njihovom silom postojanja na krvi nevinih!
Hronika

Mihailo Medenica: Priznaj Americi da ne možeš stotine vekova tamjaništa priznati pred njihovom silom postojanja na krvi nevinih!

PDF Štampa El. pošta
utorak, 24. septembar 2019.

 Veliš, nesrećo, da će Amerika insistirati da priznamo Kosovo i Metohiju.

Pa, onda priznaj!

Priznaj da nikada ne možeš, ne smeš priznati našu zavetnu svetinju za tuđu!

Priznaj da smo pre stotinu i jošte vekova već priznali Kosovo i Metohiju.

Gospodu kad nas je darivao, pa zašto bismo sad mrcima i mrcinama..?

Priznaj da bi rado izdao ali nemaš šta!

Da je ovozemno pa ni po jada, ali kako da priznaš ono što ne priznaje tebe, mene, nikoga od nas, a svakog od nas?

Priznaj, podaj, prodaj svaku stopu koja nije krvlju natopljena…

Ako nađeš a ti priznaj.

Svaka stopa- jedna glava, svaka glava- jedan kamen, svaki kamen- jedna kuća, svaka kuća- manastir…

Priznaj ako je do živih da priznaju.

Ako je, pak, do živih kako da priznaju mrtve?!

Mrtvi su kostima još otkad priznali da su živi…

Kud su živi kako da priznamo raspeća za jalovu šumu?

Nisu postradali što su im zaludu bili životi, već što im zaludu život ako priznaš da su tek mrtvi…

Zaludu i nama.

Kako da priznam da sam živ ako nemam šta veće od života pukog?!

A nemam bez Kosova i Metohije!

Sve što valjam tamo sam, ovde tek treptaj svega valjanog za šta su bolji od mene dali glavu za kamem, kamen za kuću, kuću za manastir, manastir za priznanje…

Gospodu priznanje da nema toga koji će priznati potomcima da nema predaka.

Korenu da nije kolevka!

Kolevci da nije grob!

Grobu da je tek lopata ilovače a ne guvno gde se s vekovima kumimo, bratimimo, nazdravljamo…

Nije ovo, nesrećniče, uludo naklapanje avetnika, nego priznanje da ti je prosto sve što priznaš ako možeš priznati Košarama, Paštriku, Bajgori, Velikoj Hoči, Peći, Prizrenu, Šari, Štimlju, Starom grackom, Goraždevcu, Đakovici, Drenici, Prištini…da se zaludu gizdaju božurima, a da nešto čoveka ostane u tebi!

Priznaj div- junacima da su ginuli na svojemu za tuđe!

Priznaj braći ruskoj da su „tuđe“ ko svoje branili jer dole „nemamo ništa“ pa su ni za šta jurišali kao za gospodnje!

Priznaj Gospodu da „moraš“ za tuđe priznati ono gde je Srbina darivao nebom za zamlju i zemljom od svoda.

Priznaj potom sebi zašto su ti noći duge i besane?

Neće san na oči ili se boriš sa snovima, teškim i potmulim.

Lagumi bez kraja i početka puni vriska, vapaja…

Na posletku, priznaj toj Americi, bednoj pustahiji, da ne možeš stotine vekova tamjaništa priznati pred njihovom silom ništavnog postojanja na krvi nevinih!

Ništavna je snaga topuza pred snagom ikone!

To im priznaj, i da Srbija nikada priznati neće njihove mere za svoje međe!

Svaka stopa jedna glava, svaka glava jedan zavet- DOVEKA U PRIZRENU!!!

(Dva u jedan)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner