Početna strana > Hronika > Muharem Bazdulj: Adolf i građani
Hronika

Muharem Bazdulj: Adolf i građani

PDF Štampa El. pošta
sreda, 23. septembar 2020.

 Nedugo prije početka pandemije virusa COVID-19, britanski istoričar Brendan Sims, kod nas najpoznatiji po knjizi Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne, objavio je novu i opširnu biografiju Adolfa Hitlera. U uvodu knjige, Sims primjećuje da je o Hitleru i Trećem rajhu dosad napisano 120.000 knjiga i naučnih članaka, ali da je uprkos tome Hitlerova slika kakva postoji u nauci i široj javnosti ipak nekompletna.

Sims ispisuje biografiju čovjeka o kome je već ispisano toliko biografskih knjiga, ali stavljanjem akcenta na neke aspekte Hitlerovog života i razmišljanja o kojima je dosad manje pisano uspjeva da stvori uzbudljivo štivo koje se povremeno čita poput trilera.

HITLEROV ANTISEMITIZAM

Moglo bi se o ovoj knjizi pisati iz jako puno perspektiva, ali meni su iz nekog razloga naročitu pažnju privukli citati iz pojedinih Hitlerovih govora i javnih nastupa gdje se jasno vide patološke razmjere njegovog antisemitizma.

Na jednom sastanku sa Gebelsom i Rozenbergom, recimo, Hitler je govorio ovako: „Jevrejski geopolitički diskurs nacionalistički je mit u opreci sa stvarnošću i zbog te opreke nije moguće konstituisati jasan i trajan geopolitički poredak kosmopolitske orijentacije“.

Objašnjavajući na sastanku sa ključnim ljudima NSDAP-a zašto je važno da se neke knjige povuku iz biblioteka i unište, isticao je „kanibalske stihove jevrejskih pjesnika“.

Na partijskom mitingu u Nirnbergu 1937. Hitler grmi: „Taj kancer, taj melanom na tkivu herojske njemačke zemlje nešto ili neko hrani. I da, to su liberali, koji poput ugljenih hidrata poje i doje rak jevrejskog fašizma“.

Nakon abdikacije kralja Edvarda VIII, za koju je bio uvjeren da je rezulatat jevrejskih spletkarenja, u jednom intervjuu Hitler pojašnjava: „Ukoliko se ovi trendovi nastave vrlo skoro ćemo imati situaciju u kojoj će jevrejski nacionalizam moći bitno značajnije utjecati na ove prostore, nego do sada.“

Naposljetku, prilikom jedne Musolinijeve posjete Berlinu, Hitler mu kaže: „Nacionalizmi imaju svoje cikluse. Osim jevrejskog. On je trajan.“

MALA ROKADA

Čitalac se možda već pita – šta je ovom Bazdulju? Ono, jest mu ova kolumna na Preokretu, eklektična, ali šta je sada našao da piše prikaz knjige, uz to još kod nas i neprevedene. Dobro, priznajem, cijela ova priča je mali trik. Knjiga zaista postoji i sve ono što sam napisao o njoj stoji, ali navedeni citati nisu zaista Hitlerovi. Oni su tu zarad eksperimenta. Svi su oni zapravo preuzeti iz javnih istupa istaknutih regionalnih intelektualaca i umjetnika, uz vrlo malu „rokadu“. Naime, tamo gdje je stajao pridjev „srpski“, ja sam stavljao riječ „jevrejski“.

Izvorne citate potpisuju Nerzuk Ćurak, Mile Stojić, Dragan Bursać, Dragan Markovina i Milorad Popović. Ništa u njima, ponavljam, nije mijenjano osim što je pridjev „srpski“ zamijenjen pridjevom „jevrejski“.

Ako su čitaocu u izmijenjenoj varijanti bili grozni i odbojni, trebalo da bi da se preispita ako mu u originalnoj varijante zvuče manje grozno i odbojno. Ljudi koji su ove rečenice napisali ili izgovorili nisu na glasu kao nacionalisti, nego baš naprotiv. To je zapravo u cijeloj priči najstrašnije. Ta vrsta antisrpskog sentimenta je toliko neosviješćena, da ljudi u tome više ne prepoznaju nešto problematično.

Zamislite da neko krene da piše o „kanibalskim stihovima bošnjaških (ili hrvatskih) pjesnika“, da neko kaže kako svi nacionalizmi imaju svoje cikluse, a samo albanski je trajan, ili da neko bilo koji narod nazove kancerom na tijelu neke junačke zemlje. Teško je to i zamisliti. Dobrica Ćosić je s razlogom bio izložen kritikama kad je o Albancima pisao kao o „socijalnom, političkom i moralnom talogu tribalnog varvarskog Balkana“. Imam osjećaj da neko napiše takvu rečenicu o Srbima da bi dobio samo aplauze.

SABOR SRBA NEGRAĐANA

Čak su i navedeni citati maltene pronađeni po metodi slučajnog uzorka. Velehvaljeni govor Nemanje Batričevića na mitingu Đukanovićevih pristalica ima u sebi i ove rečenice: „Da pošaljemo poruku našoj braći Bošnjacima, Muslimanima, Albancima i Hrvatima, koji već danima strijepe u svojim domovima – vi nijeste sami. Zajedno s vama strijepe i Crnogorci i građanski orijentisani Srbi.“

Praktično svim brojnijim etničkim grupama u Crnoj Gori ovdje se u cjelini daje pravo postojanja, uz jedan izuzetak. Tu su skupa (svi) Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i Crnogorci, a mjesta, eto, ima i za Srbe, ali samo ako su „građanski orijentisani“. Legitimno je, dakle, biti Bošnjak, Musliman, Albanac, Hrvat i Crnogorac i ne biti „građanski orijentisan“, ali je biti Srbin legitimno samo ako si „građanski orijentisan“.

To dolazi iz iste one matrice koja je učinila da cijeli niz „regionalnih mirotvoraca i kosmopolita“ kad žele da pokažu kako su široki obavezno javnosti stave do znanja da nije sve u Srbiji i sa srpskim narodom jezivo, grozno i mračno jer, eto, postoje Sonja Biserko i Žarko Korać.

Niko ne spori ulogu srpskog nacionalizma i Miloševićeve politike u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su ga pratili. Malo je fenomena u novijoj istoriji koji su opširnije obrađeni u naučnoj literaturi i medijskim prikazima. Milošević je umro u zatvoru, Karadžić i Mladić su osuđeni za (između ostalog) genocid, sa kaznom doživotne robije, desetine i stotine počinilica ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom osuđeni su na cijelom nizu sudova, između ostalog i na sudovima u Republici Srbiji.

Ipak, skoro punih četvrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, takozvani intelektualni krem regiona nije u stanju da iskorači iz pakla intelektualne i moralne lijenosti ilustrovane ponavljanjem floskula i predrasuda. Ako bi u budućnosti kod korišćenja pridjeva „srpski“ barem razmislili kako bi im rečenice zvučale da je umjesto njega pridjev koji se odnosi na neki drugi narod, možda bi im i mišljenje te zaključci bivali malo tačniji i precizniji.

(Iskra)