Početna strana > Hronika > Politika: Melburn svetski rekorder u izolaciji - građani „zaključani” 250 dana
Hronika

Politika: Melburn svetski rekorder u izolaciji - građani „zaključani” 250 dana

PDF Štampa El. pošta
utorak, 12. oktobar 2021.

 Melburn – Melburn je nedavno postavio neslavni i neobičan svetski rekord, a danas je stigao i do simboličnog broja – 250 dana provedenih u strogim merama zaključavanja. Nekada najbolji grad za život na planeti pretvorio se u najzatvoreniji grad na svetu dolaskom pandemije virusa korona na ove prostore u martu prošle godine. Iako je taj prvi talas zaraze prošao relativno bezbolno uvođenjem kratkoročnih restriktivnih mera, sve je poprimilo veće i ozbiljnije razmere kad su pripadnici obezbeđenja hotela u kojima je bio organizovan četrnaestodnevni karantin za putnike koji su se vratili kući iz inostranstva proširili virus pa je došlo do izbijanja drugog talasa epidemije. Ko je tada mogao da predvidi da će učestalo zaključavanje postati stvarnost za većinu građana države Viktorija i samog Melburna, što se dešavalo prilikom izbijanja svakog narednog talasa zaraze. Vlada, koja izgleda nije razmišljala da li možda postoji i efikasniji način da se spreči širenje virusa korona, u zaključavanju svojih građana našla je najjednostavnije rešenje. Malo-pomalo i građani Melburna su do sada doživeli uvođenje policijskog časa dva puta: jednom prošle godine, a jedan je i sada u toku, zajedno s učestalom primenom zatvaranja koje je trenutno šesti put na snazi.

Stanovnici grada s nekada najbržim ekonomskim rastom u Australiji vremenom su morali da se naviknu na novo stanje stvari ili na „novu normalnost” – izraz koji se sve češće mogao čuti i u medijima, a koji je sad postao toliko uobičajen, kao „dobar dan”. Rad u kancelariji zamenjen je radom od kuće, gde god je to bilo moguće, a gde nije, obezbeđivane su propusnice za odlazak na posao.

Ovakve mere uticale su na svaku poru društvenog, kulturnog, mentalnog i duhovnog života. U nedostatku traženja i pronalaženja boljih rešenja primenjivane su i primenjuju se sledeće mere: policijski čas, ograničeno kretanje, ograničeno vreme provedeno van kuće, nemogućnost kućnih poseta, učenje na daljinu, skeniranje prilikom ulaska u supermarkete, ambulante, bolnice i slične ustanove. Ljudima je onemogućeno da posećuju verske objekte i prisustvuju molitvama, jer su crkve, kao i ostali verski objekti, zatvorene za posete, što je naišlo na kritiku jer pokazuje da trenutna vlada ne razume značaj duhovnih potreba za celokupno zdravlje čoveka.

S druge strane, pokazali su da je primenjivanje novčanih kazni i te kako jedan od glavnih prioriteta u popravljanju ponašanja neposlušnih građana, ali i u popunjavanju budžeta. Protesti, na kojima su učestvovali građani koji su skupili hrabrosti i osmelili se da izraze svoje nezadovoljstvo, prikazani su kao najveća opasnost za širenje virusa. Tako je protest, koji bi u normalnim uslovima predstavljao akt kojim se izražava slobodna volja građana i koji je odraz demokratskog društva, prerastao u lov na građane uz izricanje visokih novčanih kazni.

Prilikom prvog lokdauna država je uvela socijalni program koji je obezbeđivao podršku onim licima koja su zbog zatvaranja malih biznisa bila u nemogućnosti da redovno zarađuju, ali se s takvom praksom nije nastavilo prilikom svakog narednog zaključavanja. Oni koji vode ovaj grad i državu Viktoriju, ali i mediji, počeli su da šire paniku, šalju uznemirujuće poruke i kritikuju ponašanje građana, tako da je ono što je u početku izgledalo kao prolazna situacija postalo u očima običnog čoveka mnogo gore nego što zaista jeste. To je dovelo do situacije da su ljudi polako ali sigurno počeli da prihvataju da se ništa ne može izmeniti i da bi trebalo da budemo zadovoljni jer uvek može biti gore. Tako smo naviknuti da je broj zaraženih na dnevnom nivou „veoma veliki”, iako je realno gotovo uvek neuporedivo manji od većine zemalja u svetu, od kojih neke uopšte ne primenjuju restriktivne mere.

Što se tiče procesa imunizacije, ona je Australiji počela relativno kasno u odnosu na ostale zemlje jer je došlo do zastoja u nabavci vakcina. Pritisak koji vlada trenutno sprovodi na stanovništvo u cilju što većeg odziva veoma je intenzivan i više niko ne govori o pravu na slobodan izbor. Jednostavno se podrazumeva da svi koji mogu, moraju biti vakcinisani. Tako je glavni cilj ovog poslednjeg, šestog po redu, zaključavanja Melburna, koje traje duže od dva meseca i koje je još na snazi, zajedno s policijskim časom, zapravo da se postigne imunizacija 80 odsto stanovništva kako bi počelo postepeno otvaranje granica. Činjenično stanje, međutim, govori da je upravo sada, u punom jeku vakcinacije, broj zaraženih, bar što se tiče Melburna s regionalnom Viktorijom, veći nego ikad pre.

Mnoge kompanije i organizacije, kao i zdravstveni i građevinski sektor, uveli su obaveznu vakcinaciju za svoje radnike. Ljudima je ostavljeno da biraju između vakcine i posla. Manji broj medija i deo javnosti i opozicije kritikuju trenutnu politiku premijera Viktorije Danijela Endrjuza i pokušavaju da predoče drugačiji pogled na trenutnu situaciju i eventualno predlože drugačija rešenja. Oni smatraju da je vlada donošenjem pogrešnih odluka loše odgovorila na izazove pandemije.

Premijer Viktorije ranije je najavio da je izlazak iz poslednjeg lokdauna planiran za 28. oktobar. Do tada će se broj dana provedenih u izolaciji popeti na 267, što je gotovo devet meseci. Kako će izgledati izlazak iz poslednjeg lokdauna i da li će on biti potpun ili delimičan, ostaje da se vidi. Za sada je jedino sigurno da će u novijoj istoriji Melburn, grad koji je bio poznat kao australijska prestonica sporta, kulture i dobrog života, biti poznat i kao grad koji je pretrpeo najduže zaključavanje u celom svetu.

Jelica Bjelović Bujas (Politika)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner