Početna strana > Rubrike > Kolumne Slobodana Antonića > Ambasador Vojvodine u EU
Kolumne Slobodana Antonića

Ambasador Vojvodine u EU

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Antonić   
četvrtak, 25. septembar 2008.
Objavljivanje nacrta Statuta Vojvodine potvrdilo je neke rđave slutnje. Te slutnje su se javile pošto je, prethodno, u javnost izašlo da Vojvodina dobija „vladu”. „To je samo takva terminologija, to je potpuno nevažno”, rečeno nam je. Ali, sada kada vidimo ceo tekst nacrta, jasno je da nije reč samo o formi. Iza državne simbolike pojavljuje se prava država. „Evropska regija Vojvodina” (čl. 1 statuta).

Vojvodina će ovim statutom dobiti praktično sve odlike suverene države (osim vojske i policije). Dobiće, recimo, stalna predstavništva u inostranstvu. Ustav Srbije (čl. 181) dozvoljava neposrednu saradnju pokrajina i opština sa pokrajinama i opštinama u drugim zemljama. Ali, on ne pominje diplomatska predstavništva. Pogotovo ne pominje predstavništvo u Briselu, o kome izričito govori vojvođanski statut (čl. 18). „Predstavništvo” Vojvodine u Briselu je, da se ne lažemo, ambasada Vojvodine u EU. Čak ni zemlje koje su federalizovane nemaju zastupništva svojih federalnih jedinica u EU. Uopšte, diplomatska predstavništva su skupa, ali i simbolički važna stvar za svaku državu. Da nije tako, svetske prestonice bi bile prepune ambasada Kalifornije ili Teksasa. Ali, neko je izgleda procenio da je Srbija bogatija od SAD, a Vojvodina od Kalifornije, pa da sebi možemo dozvoliti luksuz dvostrukog predstavljanja. Takođe, neko je procenio da je državno jedinstvo Srbije manje pod znakom pitanja od državnog jedinstva SAD, i da će baš biti dobro što će u EU postojati odvojeno predstavništvo za Srbiju, a odvojeno za Vojvodinu. Čestitam na proceni.

Ne samo po pitanju diplomatskih predstavništava, već i u ostalim stvarima statut Vojvodine ide dalje od onoga što Ustav Srbije propisuje. Ustav, recimo, određuje da su u Srbiji u službenoj upotrebi „srpski jezik i ćirilično pismo” (čl. 10). Statut Vojvodine, međutim, propisuje da će se „primena latiničnog pisma srpskog jezika urediti pokrajinskom skupštinskom odlukom” (čl. 24). Kako to u praksi izgleda najbolje se vidi ako se ode na zvanične sajtove Skupštine i Izvršnog veća Vojvodine. Oni su isključivo na latinici. Baš kao i internet prezentacije gotovo svih pokrajinskih institucija. Ako je to tako sada, dok još pokrajinskim statutom nije suspendovan ustavni propis o upotrebi ćirilice, možemo se samo zapitati kako li će tek biti kada se donese odluka o „upotrebi latiničnog pisma srpskog jezika” u Vojvodini. Namera našeg ustavotvorca bila je da se ćirilica, kao sastavni deo nacionalnog identiteta, koliko-toliko zaštiti. Vojvođanski statut, međutim, ide suprotno toj intenciji ustavotvorca. On omogućava polatiničenje celokupne javne sfere severno od Save i Dunava.

Statut Vojvodine tako i na simboličkom i na institucionalnom planu stvara svojevrsni „korpus separatum” na tlu države Srbije. Odvojene institucije daće odvojene elite, a odvojene elite brzo će dati odvojene identitete. Nadareni Novosađani ili Vrščani moći će od sada da prave čitavu političku karijeru, pa i da odu u Brisel kao „diplomatski predstavnici Vojvodine”, a da uopšte i ne vide Beograd. Tako će biti i u nauci, kulturi ili obrazovanju. A kad se dobije institucionalno i psihološki odvojena elita, kao što se već desilo i u slučaju Crne Gore, samo je pitanje vremena kada će se roditi ideja o odvojenim nacionalnim identitetima. Jedna naša NVO, znamenita po zalaganjima za nezavisnu Crnu Goru i nezavisno Kosovo, već je izdala knjigu pod nazivom „Vojvođanski identitet”. Pogledajte sajtove i forume vojvođanskih „autonomaških” organizacija pa ćete videti sasvim ozbiljne tvrdnje o postojanju „vojvođanskog jezika” i „vojvođanske nacije”. Sada se tome smejemo. Ali tako smo se smejali i „dukljanima”. Onda je u Crnoj Gori iz službene upotrebe i sa državne televizije nestala ćirilica, narodu je objašnjeno da im je Beograd glavna prepreka za put u Evropu, upriličen je referendum i dobili smo novu nezavisnu državu i novi crnogorski jezik.

Teško je poverovati da smo narod večitih istorijskih ponavljača. Ali deo naše elite izgleda lakomisleno veruje kako je divno da se na teritoriji Srbije pravi „evropska regija Vojvodina” koja će imati svog posebnog predstavnika u Briselu. No, moramo se zapitati, šta je sa onim delom elite koji tako ne misli? Zašto oni ćute? Zašto se samo po kuloarima vajkaju „Ode Vojvodina”? Postoji javnost koju treba upoznati sa svojim argumentima (ako ih imamo). Postoje mediji spremni da to prenesu. Postoji Skupština Srbije koja o statutu tek treba da glasa. Konačno, postoji Ustavni sud, koji takav statut može da proglasi neustavnim. Politička, medijska i pravna borba tek predstoji. Ali, ako naspram lakomislene elite i dalje bude stajala umorna i bezvoljna elita, „evropska regija Vojvodina” uskoro će imenovati svog prvog ambasadora u Briselu. Iz koliko puta treba da pogađamo ko će to biti?

[objavljeno: 25/09/2008.]
 

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner