Početna strana > Rubrike > Politički život > Politička pokerska igra u Beogradu
Politički život

Politička pokerska igra u Beogradu

PDF Štampa El. pošta
Tajn Sade   
sreda, 11. jun 2008.

 

Zapadne diplomate se bore u korist srpskih tajkuna. Problematika oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

Krajem aprila Evropska unija i Srbija su sklopile Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Taj sporazum se tretira kao prva stepenica u pravcu članstva EU. U zamenu za to članstvo EU se nada da će Beograd pružati manji otpor nezavisnosti Kosova. Holandija i Belgija su se u početku protivile ovom sporazumu zato što Srbija nije učinila dovoljno da se general Ratko Mladić pod sumnjom da je ratni zločinac isporuči. Ostale evropske članice su pospešivale potpisivanje sporazuma, dajući na taj način podršku prozapadnim partijama za vreme majskih izbora. Na kraju je doneta odluka da se sporazum potpiše. Ali uz određene uslove i zahteve Holandije i Belgije. Srbija će neke olakšice u trgovinskim tarifama dobiti tek nakon kompletne saradnje sa Tribunalom. Iz tog razloga Zapad po svaku cenu želi da spreči radikalne nacionaliste u Srbiji da formiraju novu vladu.

U Beogradu se, na Dedinju, nalazi vila biznis klub „Privrednik”, koja zrači bogatstvom. Ko god tamo može da se pojavi na nekom zvaničnom ručku, smatra se srpskom elitom, budući da se ovde donose najvažnije odluke vezane za podelu ekonomske moći, finansiranje političkih partija, koji političar mora da se stavi na stranu. Klub broji 43 člana, najbogatijih ljudi u Srbiji. U toj raznolikoj družini tajkuna su i Zoran Drakulić, Danko Đunić i Miroslav Mišković, koji su službu započeli šezdesetih godina prošlog veka u bivšoj Jugoslaviji i koji su svoju imperiju sagradili u vreme režima Slobodana Miloševića. Gigant nepokretne imovine i osiguranja Mišković, najbogatiji Srbin sa imovinom koja se procenjuje na dve milijarde evra, 1990. godine bio je vicepremijer. Predsednik kluba Đunić, koji je uspešni investitor, za vreme Miloševića bio je ministar. Glavni urednik dnevnog lista Politika Ljiljana Smajlović ukazuje na to da je uticaj tajkuna u Srbiji enorman, dok politički analitičar Bratislav Grubačić ističe da ako neko želi da razume kako ova zemlja funkcioniše, mora da razume interese tajkuna.

Mesec dana nakon izbora Beograd je poprište teške borbe za moć. Pobednik, proevropski blok stranaka okupljenih oko DS-a i predsednika Borisa Tadića, kao jedinog koalicionog partnera vidi Socijalističku partiju Srbije, stranku iz perioda Miloševića, koja im je neophodna da bi formirali većinu. Takođe, Srpska radikalna stranka Tomislava Nikolića i antievropski orijentisana Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice trude se da sklope koaliciju, ali i oni bez SPS-a nemaju potrebnu većinu.

Ljiljana Smajlović ističe da je moguće formiranje koalicije SRS–DSS–SPS u očima zapadnih diplomata u Beogradu „horor scenario”, budući da A merikancima i Evropljanima odgovara vlada koja gubitak Kosova prihvata. U tom svetlu treba podsetiti na to da su na demonstracijama u Beogradu, organizovanim povodom proglašenja nezavisnosti kosovskih Albanaca, huligani zapalili američku ambasadu. Amerikanci Koštunicu vide kao direktnog krivca, koji je mlade podstakao na nasilje, a da nakon toga po tom pitanju nije ništa učinio, i zato vladu sa njim na čelu oni po svaku cenu žele da miniraju, dodaje Smajlović. EU je Srbiji predala SSP kao prvi stepenik ka članstvu, ali Koštunica to vidi kao nadoknadu za gubitak Kosova i ovaj dokument smatra pravno nevažećim.

Za Ameriku i EU Koštunica je prepreka, kaže urednica Politike i ističe da oni priželjkuju mekšu, tadićevsku vladu.

Da bi to postigli, zapadnjaci se služe nedemokratskim sredstvima. Ovih dana predstavnici Evropske unije i američke diplomate vozili su se kroz zakrčeni Beograd od sedišta demokrata do restorana na ručak sa socijalistima. Igra se igra, bez stida i sasvim otvoreno.

„Amerikanci i Englezi sede u kokpitu pri formiranju vlade”, kaže evropski diplomata stacioniran u Beogradu. Američki ambasador Kameron Manter, koji u srpskim medijima igra ulogu iza kulisa, u svakom intervjuu iznosi uverenje da će u Srbiji pobediti proevropska vlada. Manter se nedavno pojavio u vili na Dedinju da bi tajkune pitao za pomoć pri formiranju demokratske vlade, na šta je predsednik „Privrednika” Đunić za Handelsblad rekao da se ne oseća dovoljno slobodnim da priča o značenju tog sastanka. Na pitanje zašto Manter igra glavnu ulogu on objašnjava da je to legitimno i da je to osetljiva tema.

„To je ludost“, kaže urednica Politike Ljiljana Smajlović o Manterovom mešanju u srpsku politiku. Ona podseća da je neke od članova “Privrednika” Ambasada SAD svojevremeno stavila na crnu listu zbog povezanosti sa korupcijom. Oni ne mogu čak ni kao turisti da putuju u Ameriku. Međutim, oni su zbog političko-ekonomskog uticaja odjednom interesantni partneri u razgovoru.

Zapadni upliv, ukazuje Ljiljana Smajlović, ide predaleko. To je manipulisanje kao u vreme Miloševića. Demokratija nema veze sa tim. Ono što plaši evropske moćnike je pad. Ako radikali dođu na vlast, Kosovo ostaje otvoreni živac i sav trud međunarodne zajednice bio je ni za šta.

Na Kosovu će 15. juna stupiti na snagu novi ustav. To se poklapa sa datumom predavanja ovlašćenja UN na Kosovu misiji Euleks. Međutim, poslednjih meseci postalo je jasno da će kosovski Srbi, koji uglavnom žive na severu pokrajine, i dalje izbegavati vlast EU. Postavlja se pitanje na koliko će se UN povući i sa kojim mandatom će Euleks raditi.

Da bi se našli odgovori na ova pitanja, za međunarodnu zajednicu olakšavajuća okolnost bila bi jedna meka DS–SPS koalicija, ističe Ljiljana Smajlović. Zato se daje podrška vladi sa partijom koja se još uvek bori za rehabilitaciju Miloševića.

Politički analitičar Grubačić navodi da je SPS za Amerikance i Engleze prihvatljiv. To je koruptivna partija, ali mala i zato može da se kontroliše. Za koju borbu će se tajkuni „Privrednika” odlučiti, prema Grubačiću, zavisiće od toga kako vetar duva. Narednih godina u Srbiji će se obaviti privatizacije velikih državnih firmi. Da bi tu službeno profitirali, potrebna je topla politička povezanost, ističe Grubačić i dodaje da inostranstvo traži za Srbiju jedno rešenje zbog pitanja Kosova. U Srbiji se ljude bore za deobu plena.

(Handelsblad)