Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Zašto Zapad analizira varijante rata sa Rusijom
Savremeni svet

Zašto Zapad analizira varijante rata sa Rusijom

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Hrolenko   
nedelja, 23. april 2017.

U pozadini NATO manevara  Summer Shield u Letoniji, sa uvežbavanjem zadataka suprotstavljanja oružju masovnog uništenja, eksperti američkog istraživačkog centra RAND, pozvali su ministarstvo odbrane SAD da proceni koliko efikasno NATO može da neutrališe sredstva ruske protivraketne odbrane u Kalinjingradu.

Američko izdanje Washington Examiner-a od 16. aprila, saopštilo je da „SAD šalju u Evropu lovce F-35 na fonu zategnutih odnosa sa Rusijom [...] u okviru programa NATO-aEuropeanReassuranceInitiative.

Savetnik predsednika SAD za nacionalnu bezbednost Herbert Mekmaster, ovih dana je izjavio, da je došlo vreme za teške pregovore sa Rusijom, u vezi sa njenom podrškom sirijskom režimu i subverzivnim delovanjem u Evropi.

Američko analitičko izdanje za vojno-političke teme The National Interest, pisalo je 13. aprila o pripremi armije SAD za borbu sa ruskim i kineskim oružanim snagama – „prisutan je očigledan pomak u pogledu spremnosti vođenja uspešne borbe sa tako velikim i tehnološki razvijenim protivnicima kao što su Rusija ili Kina“.

Ranije je američki časopis Foreign Policy ukazao, da „armija SAD treba da izvuče pouku iz poraza oružanih snaga Ukrajine kod Debaljceva“. Nije li pominjanje Kalinjingrada i Debaljceva isuviše konkretno? Sprema li Pentagon pohod na Moskvu?

Geografija konflikta

Zapadni eksperti u poslednje vreme ustrajno i neprekidno analiziraju varijante rata Sjedinjenih Država i NATO-a sa Rusijom. Preovlađuju scenariji koji su geografski povezani sa Pribaltikom, Sirijom i Balkanom.

Algoritam početka rata između SAD i Rusije u Siriji, detaljno iznosi engleski list Daily Mail. O mogućem ratu Zapada sa Rusijom u Siriji piše i The Washington Post – „odlučne akcije Trampa bile su toplo pozdravljene, kako od mnogih u Vašingtonu, tako i od saveznika Amerike. Ipak, Moskva – glavni pokrovitelj Asada – razbesnila se... Što širi budu ciljevi administracije u Siriji, tim će ranjivija da bude Bela Kuća za pritisak koji podstiče eskalaciju“.

Uostalom, nedavni akt agresije bez odobrenja UN-a – raketni udar SAD po aerodromu u Siriji – svedočanstvo je istorijskog kontinuiteta. Stejt Department SAD je još pre godinu dana pozivao Baraka Obamu da bombarduje vladine trupe Bašara Asada bez obzira na raspoređivanje u Siriji grupacije vazdušno-kosmičkih snaga i brodova ratne mornarice RF.

Po mišljenju većine zapadnih analitičara, za Rusiju nema mirnog puta razvoja – ,,ako Putin izabere liniju najmanjeg otpora, onda Balkan postaje za njega, po svoj prilici, najbolja varijanta. Niz mesta on bi mogao da pretvori u realna žarišta napetosti. Evo nekih od najvažnijih problema: protivrečnosti između Srbije, Hrvatske, Kosova; teškoće u Makedoniji; sukobi u Bosni i Hercegovini; nepovoljna situacija na Crnom moru (The National Interest). Ipak, za Rusiju, situacija na Crnom moru je sasvim dobra.

Norveški informativni resurs AldriMer.no, u svojstvu najverovatnijeg vojišta bira Atlantik – „cela atlantska flota može da bude uništena tucetom ruskih udarnih i strategijskih podmornica“. AldriMer.no  zabrinut je – „Rusi su se podigli na sasvim drugi tehnološki nivo, posebno u odnosu na rakete. Oni su postigli tehnološki paritet sa Sjedinjenim Državama [...]. Količina krstarećih raketa na svakoj podmornici danas je vrlo velika [...]. NATO mora da veoma izmeni svoje pojmove o zaštiti flote“.

Izbor oružja

Duel „dva sveta“ nuklearnim bojevim glavama, retko se razmatra, mada i u tom slučaju, američka vlada ima nameru da preživi (Foreign Policy). Na Zapadu se češće odmeravaju mogućnosti konvencionalnog naoružanja.

Najveću zabrinutost izazivaju ruski protivvazdušni raketni sistemi S-300, S-400, i S-500 koji mogu delotvorno da dejstvuju protiv američke avijacije – „Rusija je isprobala dosta metoda i sredstava kako bi pobedila tehnologiju slabe primećenosti [...]. Ešaloniran i integrisan sistem PVO-a čini napade u kojima učestvuju avioni četvrte generacije poput F/A-18E/F Super Hornet i F-16 Fighting Falcon izrazito rizičnim (u pogledu osoblja i borbene tehnike – prim. autora). Ipak, [...] ruskom PVO-u biće izuzetno teško da izađe na kraj sa nevidljivim avionima pete generacije kao što su F-22 Raptor i jedinstveni udarni lovac F- 35“ (The National Interest).

Još jedno strašilo za zapadne malograđane – „superlovac šeste generacije MiG-41“ (The National Interest), koji će zameniti legendarni MiG- 31 (koji razvija brzinu od 2,83 maha) i osvojiti na nebu sve što ne osvoji njegov „stariji brat“ T-50 PAK FA.

Zaista, grupa od četiri lovca-presretača MiG-31 sposobna je da kontroliše vazdušni prostor dužinom fronta do 1100 kilometara. Ipak, avioni ovog tipa ne prete teritoriji SAD i država iz NATO-a, za razliku od F- 35 koji su na Putinovom pragu (Washington Examiner).

Takođe, SAD bi trebalo da se pribojavaju ruske reaktivne artiljerije, posebno teškog  plamenobacačkog sistema TOS-1A, koji jednim plotunom uništava sve na sektoru površine 200 h 400 metara. Na žalost, The National Interest ne objašnjava na kojoj geografskoj tački se treba pribojavati.

Američki internet žurnal Defense One, govori o pripremi Pentagona za tenkovski rat sa Rusijom. Informativni resurs Inquisitr, bez okolišanja upozorava čitaoce na „skoro sigurnu“ sveobuhvatnu konfrontaciju sa Rusijom, i donosi gledište visokopozicioniranih američkih oficira – „Treći svetski rat biće kratkotrajan i smrtonosan, a tekući oružani sukobi pružaju armijama mogućnost da isprobaju oružje budućnosti.

I posle toga, „ruska pretnja užasava Evropu“? Čitanjem sličnih stvari, može da se stekne utisak, da Zapad zaista mašta o vojnoj konfrontaciji sa Rusijom, i svim sredstvima pokušava da je prinudi na rat.

Verovatan odgovor

Treba primetiti, da Rusija stvarno može da bude surova (na primer, da bombarduje teritorije drugih država) i to će biti iznuđena mera. Prema informaciji zamenika komandanta vazdušno-kosmičkih snaga, ruska borbena avijacija je orijentisana na uništavanje napadnih sredstava protivnika, uključujući nosače preciznog oružja na aerodromima, kao i brodove i podmornice. „Specifičnost geostrategijskog položaja Rusije je u tome, što osnovnu pretnju njenoj vojnoj bezbednosti predstavljaju grupacije sredstava vazdušno-kosmičkog napada stranih država. Iskustvo vojnih konflikata poslednjih decenija pokazuje, da se zadaci rata ne mogu rešiti samo odbranom. To je karakteristično i za vazdušno-kosmičku sferu oružane borbe, izjavio je nedavno zamenik komandanta vazdušno-kosmičkih snaga Rusije, general-potpukovnik Viktor Gumjoni.

Očigledno, u slučaju spoljne agresije, vazdušno-kosmička odbrana Rusije imaće aktivan, ofanzivan karakter. Prioritetni zadaci postaće neutralizacija sistema navođenja avijacije protivnika, i smanjenje delotvornosti primene satelitske grupacije kosmičkih aparata protivnika. I treba da se shvati, da će prva visokotehnološka žrtva velikog rata postati GPS navigacija.

Vazdušno-kosmičke snage biće uskoro naoružane perspektivnim protivavionskim raketnim kompleksom S-500, koji može sa zemlje da pogađa satelite protivnika. A bez GPS navigacije, Tomahavci neće daleko odleteti.

Preveo sa ruskog uz neznatna skraćenja: Nebojša Vuković

Izvor: https://ria.ru/world/20170419/1492556446.html