Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Večiti mladoženja

Komentari (19) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 ponedeljak, 21 decembar 2009 15:41
Zlatno runo
Umereno "neoduševljenje" g. Žarkovića potpuno je na mestu. Oni koji pominju 2014, nikom ne odgovaraju za svoje mišljenje, i ne bi trebalo da odgovaraju. Mišljenje je slobodno, čak i kad nije pametno. Od dana kad je postala zvanični kandidat, rekao je to prošle godine mađarski ministar spoljnih poslova, Mađarska je čekala 12 godina da postane član EU. Danas je dužna kao stara i nova Grčka. Bugari i Rumuni žive na visokoj nozi, zaista. Zašto ljudi misle da je EU brzometni spas za Srbiju? Bilo bi lepo i korisno da nas prime što pre, ali da li su ova zemlja, njena nacija, njeni građani, njeni političari... spremni da sami nešto korisno urade, ili su sposobniji da sve upropaste. Primer privatizacije. Ili, Troje, kojoj su dozvolili da ode iz Vinče.
Preporuke:
0
0
2 ponedeljak, 21 decembar 2009 15:49
mitar
Nema šta da slavimo, postati kandidat?
Treba se učiti na drugim primerima.
Pa Turska je kandidat već DESET godina,veća je, važnija je , član je NATOa i još uvek je kadidat.
Predsednik Tadić sastanku sa turskim predsednikom Gulom, su doneli zajednički stav, da će Srbija podržati Tursku na putu u EU i Turska Srbiju, na istom putu.
Jaka podrška.
Sa savetovanja NATO a u Bratislavi Vili Vimer je preneo stav, Srbija za EU večiti kandidat, najraniji prijem 2020 godine.
Da li će tada biti EVROPSKE UNIJE ?
Manimo se zabluda.
Preporuke:
0
0
3 ponedeljak, 21 decembar 2009 16:00
Neofit77
Žarković, naš večiti EU-optimista. Setih se onog aforizma, ''polovina naših građana su optimisti, srećom ona druga polovina je normalna''.
Preporuke:
0
0
4 ponedeljak, 21 decembar 2009 16:30
Vladimir Čeleketić - Zambija
Formalni status briselskog vazala pruža mogućnost briselskoj kancelariji u Beogradu (koja se formalno i sasvim neopravdano naziva "Vlada Srbije") da nastavi sa politikom daljeg uništavanja nacionalne ekonomije i rasparčavanja teritorije. Svako pitanje imaće samo jedan odgovor: "moramo da bi ušli u EU."
Nije mi samo jasno o kakvim to "reformama" autor govori. Ako je do pljačke sopstvenih poreskih obveznika zarad interesa vladajuće klase, to znamo i bez Brisela. Ako je do uništavanja nacionalnog identiteta i to smo doktorirali davnih dana. Ako je do rasprodaje nacionalnih bogatstava i velikih, strateški važnih, državnih preduzeća i to znamo, za to nam lekcije iz Brisela ne trebaju. Ako je do apsolutne poslušnosti prema Vašingtonu i to drugovi praktikuju bezmalo 10 godina. Ako je do hiljada stranica maloumnih propisa i nepregledne armije birokratskih paraita, ne usavršismo li isto za vreme samoupravnog socijalizma?
I još mi nije jasno, ... kako ono bi, "da narod drži političare za reč?" Koju reč? Iza reči mora da stoji čovek. Bez čoveka nema reči. I koje to reči behu? Da "Evropa nema alternativu"? Nije poenta u tome da izbegnete da vas neko "drži za reč". Poenta je da "prodate" reč koja ne znači ništa.
Preporuke:
0
0
5 ponedeljak, 21 decembar 2009 16:57
Baja Patak
„...Nije postojala ni do sada nijedna prepreka da se `sprovode duboke i ponekad bolne reforme` kao što nam ni proglašenje memoranduma o kandidaturi nije baš neka garancija da će se to preduzimati od utorka.“ Da. Nije postojala prepreka, osim onoga : da se „sprovode duboke i ponekad bolne reforme”, što nijednom političaru ne prija jer mu smanjuje popularnost. Ovako – sa izgledima i obećanjima o sjajnoj budućnosti, možda će se lakše progutati? Ali, evo turskog primera na “putu u EU“. Turska (otprilike 15-a po snazi svetska ekonomija) : 1987 g. podnosi kandidaturu za prijem u EU, kao što će i Srbija sutra u Štokholmu. Posle 12 godina čekanja, tek 1999g. postaje zvanični kandidat. 2004g. počinju pregovori za sporazum o 35 zvaničnih poglavlja dokumenta usklađivanja kriterijuma za ulaz u EU. Do sada je 16 poglavlja započeto (1 uspešno završeno), za 8 poglavlja pregovori su zamrznuti (nerešivo zaglavljeni uglavnom zbog zamrznutog konflikta - problema “Severnog Kipra“ – alarm: KiM! ), a za 11 poglavlja tek treba da započnu. Čak i ako ikada bude primljena u punopravno članstvo (dosta sumnjivo s obzirom na stanovišta Francuske, Austrije i Nemačke), od podnošenja kandidature do sada: 22 godine čekanja; od prihvatanja kandidature do sada 10 godina, a od početka pregovora do sada 5 godina. Ostaje, dakle, posle 5 godina pregovora da se dogovori o još 34 poglavlja, od kojih su najmanje 8 teško rešiva (za preostalih 26 još ne znamo – a i među njima će sigurno biti teško rešivih). Srbija....? Pri tom, ne treba uzimati kao povoljan primer slučajeve kratke i površne procedure prijema baltičkih zemlja, kao i Rumunije i Bugarske, jer one su – nemojmo se zavaravati - “navratnanos“ primljene u okviru izgradnje cordon sanitaire protiv Rusije (ekonomskog i vojnog). Srbija, čak i u potpuno neverovatnom slučaju njenog naprasnog svesrdnog pristajanja na članstvo u NATO, nema takav značaj. A na horizontu se jasno nazire nesavladiva prepreka: priznavanje KiM. 2020g. je, dakle, prilično neostvariva ambicija.
Preporuke:
0
0
6 ponedeljak, 21 decembar 2009 17:23
Jasna Simonović
Korektno, ali....
Simbolika sa „večitim mladoženjom“ je više nego neumesna, g Žarković..
Srbija je ženskog roda! I ćirilicom, i latinicom! (ko se ne slaže čik nek se javi!)...Zato se u tom smislu ponašajte, molim, pristojno, jer je „mlada“ možda već i udata!
Zbilju na stranu, štete sa preuranjenom kandidaturom kanditatute ipak može da bude ako se notorne činjenice ne poredjaju kako treba! (gde je naše „otvoreno tržište“ sa Rusijom, gde je naše „otvoreno dvorište“ sa USA!?)
(Ne sećam se da li je narod izlazio na referendum za ulazak u EU, ali svejedno, broj mu se ionako ne zna, pa suverenitet i nezavisnost nek’ kolo vode)...
Ne znam zašto se radujete obećanjima, kad znamo za „ludo radovanje“...Pa, i mala deca pa se ne mogu baš toliko puta raz-obećati...
Slažem se da ni do sada nije postojala nijedna prepreka za promene, izuzev u fiks idejama...
Da, „na kraju puta ostvarićemo korist za svakog građanina“...Samo ne znam šta ćemo sa tih tri prsta prašine ili tri prsta vrline...Kroz prašinu vakcina ne ide, a kroz vrlinu pomoć ne stiže...
Tu samo Bog može pomoći...

Please do so...
Preporuke:
0
0
7 ponedeljak, 21 decembar 2009 17:29
Prečanin
Još jedna PREKRETNICA...samo što nema Herkula da malčice skrene bujicu na Srpske Augijeve štale...
Preporuke:
0
0
8 ponedeljak, 21 decembar 2009 17:56
pozdrav iz sombora
nasi politicari znaju da se gvozdje kuje dok je vruce kaj autor, sta bi na to rekli kovaci?
Preporuke:
0
0
9 ponedeljak, 21 decembar 2009 18:32
Šicer
A ako makar i malo ubrza i/ili poveća otvaranje pretpristupnih fondova iz kojih Evropa pomaže i kandidatima za kandidate, onda će korist biti očigledna.


Dakle sve se vrti oko novca kako to iskreno Žarković iskazuje. "Država" koja popunjava budžetski deficit kreditima iz MMF-a može samo da se prijavi "na kanal". Dok srbikus ordinare gladuje, dotle neki koji vole o sebi da misle da su "elita" nalaze nove i nove sise da se prikače i vuku pristupne fondove, za sebe naravno. Otužno izgledaju, na žalost, i Tadić i Cvetković dok daju ovakve izjave. Nikad manje pameti i nikad manje dostojanstva. Da odmorimo reč "kvislinzi" ovaj put.
Preporuke:
0
0
10 ponedeljak, 21 decembar 2009 19:12
BB jedan
Poređenje sa mladoženjom je zgodno samo što se ne radi o večitom već o neodgovornom mladoženji. Kao kad bi neko ulazio u brak samo zato da bi dobio poklone na svadbi. Priča o pretprisutnim fondovima na to liči. Fondovi se dobijaju da bi neko ušao u Evropsku uniju. Ali šta dobija kad postane član Unije? Zašto neki političar konačno ne odgovori jasno i precizno na to pitanje. U čemu se KONKRETNO sastoji korist „za svakog građanina Srbije i celo društvo” od članstva u Evropskoj uniji? Da ponovim - ne od pretpristupanja nego od pristupanja.
Preporuke:
0
0
11 ponedeljak, 21 decembar 2009 22:02
Božo Bjelak
Žarkovićevi tesktovi imaju neku magičnu moć na jedan broj čitalaca, iako im je nivo diskutabilan. Zaknjučci su naivni.Tragično je što spisatelj umišlja da ga je teško odgonetnuti.
Preporuke:
0
0
12 ponedeljak, 21 decembar 2009 22:08
pismo na vrh glave
Ne postajemo kandidat, nego nosimo pismo u Stokholm kojim se prijavljujemo da budemo clanica EU. Pre nas je podosta sveta odnelo tako pismo (od Turske preko bivse brace do Islanda). Inace, ovaj poluentuzijazam Zarkovica cemo pripisati Christmas spirit-u, u realnosti on nema uporista.
Preporuke:
0
0
13 ponedeljak, 21 decembar 2009 22:28
Samo ih posmatram!
U najnovijoj potrazi za simbolima na osnovu kojih bi sebi, em olakšao stanje zbunjenosti, jer ne zna šta se dešava, em došao do gotovog rešenja koje je neko negde smislio i doneo, D.Žarković pokušava da rastumači šta se htelo sa podnošenjem kandidature.
Nema ništa od simbola, evo da pokušam da u tom postupku nađem bitno i suštinsko. Suština tog postupka je da se pokaže rešenost i odlučnost da se ide tim "evropskim" putem i da se to pokaže nekome ovde, da se zapečati opredelenje i da se okupe oni koji to opredelenje podržavaju. Kad će to da bude nije u prvom planu. Bitno je da vlasti pokažu šta hoće i da nečim mahnu, a u cilju očuvanja pozicije.
Na pitanje kolika je stvarna težina "podnošenja zahteva za prijem" suvoparno je da odgovorim direkno, iako znam, vrlo mala, nego ću pokušati sa dva primera. Prvi primer je jedan dečak iz vrtića pored moje zgrade. Sva deca smeju da skoče i preskoče sa neke betonske kocke u pesak, a on ne sme. Ali se zato popenje na kocku i maše rukama kao da će da poleti. Maše maše, i na kraju sedne i spluzne se bez skoka. To mahanje rukama dečaka u starijoj grupi me podseća na "naše" podnošenje kandidature.
Preporuke:
0
0
14 ponedeljak, 21 decembar 2009 22:42
Kam-on. bejbi!
Ima leka za evro-skeptike: pričekajte da nam stigne još banaka (hm, dal ima mesta, već su na svakom ćošku?) koje će građanima pozajmiti još nezarađenog novca, još tržnih centara, još specijalizovanih prodavnica šampona, maskara, krema, ulja, finiša, boja, nijansi, preliva, sjajeva, crnila, belila, rumenila, svetlucavih dodataka i oduzetaka koje oni radosno i ponosno implementiraju u korist sopstvenog transparentnog benefita i ušmrkanog života u mega-giga-ultra-super-europskom džointu tolerancije i nadnacionalno-trans-seksualnog super-ponosa, još kamera i obezbeđenja i pravila u interesu menadžmenta, marketinga, franšizinga, lizinga, merdžinga, stratedžinga i selinga svega toga, pa će Srbi pitati kad će pre i da li ima još od tu Jevropu i Ameriku!
Preporuke:
0
0
15 ponedeljak, 21 decembar 2009 23:42
Ultravisitor
Srbija pre moze biti mlada, ali ni to buduci da je vise usedelica koja je previse birala pa je spala na otirac. Ko se jos pali na Evropu? Kako stvari stoje i to ce je skupo kostati jer ulazak u birokratsku uniju ima pozamasne troskove koje Srbija nema cime osim kreditima MMF-a. Ali bice, ima Djelic tamo veze da vas dodatno zaduzi.
Preporuke:
0
0
16 utorak, 22 decembar 2009 00:10
Nikola Turajlić
Moram se poveriti čitaocima saita NSPM da je moj osnovni problem što u svakom postupanju ili dogadjanju tražim logiku, ali kada je Srbija u pitanju tu mi razum blokira, što kod mene izaziva strepnju da ga postepeno gubim.
Naime radi se (pored ostalog) i o činu potpisivanja zahteva za kandidaturu u EU od strane predsednika i premijera.
Može li mi netko logično objasniti zašto su srpski rukovodioci, na konferenciji za štampu, potpisali isti "dokument" s obrazloženjem da se čeka pogodan moment za njegovo podnošenje EU organima na usvajanje, da bi nakon dva dana usledio poziv predsedavajućeg EU za njegovo podnošenje.
Da li su istim činom napravili parapsihološki pritisak na švedske predstavnike da im upute poziv?
Možda su bili vidoviti i od radosti i nestrpljenja nisu mogli pričekati dva dana do poziva?
Ne mogu naći u ovom činu ni nekakovu propagandnu logiku, jer su istu predstavu mogli slavodobitno uz fanfare, izvesti nakon poziva za podnošenje zahtjeva i to ne bi izgledalo tako neprilično da ne kažem jadno.
Dakle ljubitelji lika i dela predsednika i premijera pokažite svoju lucidnost i ukažite kolika je moja glupost, na čemu ću vam biti zahvalan jer ću se osloboditi mojeg straha da me preuzima ludilo.
Sam čin podnošenja zahtjeva ne zaslužuje bilo kakovi komentar, što čak proizlazi iz teksta samog autora, barda srpskog "nezavisnog" novinarstva.
Preporuke:
0
0
17 utorak, 22 decembar 2009 00:38
Jasna Simonović
Nikola Turajlić ...Baš ste lepo uočili...To može da bude i dobar znak da smo u nekoj prednosti, ali kakvoj pitanje je sad...ne bih volela da je ucena, ali prijateljski impuls iz našeg punkta nije na odmet...to je onaj koračić koji ponekad koristi u budućnosti a često ga nismo ni svesni...volela bih da je tako...da se nije tek omanulo...
Preporuke:
0
0
18 utorak, 22 decembar 2009 01:57
Ljubiša Spasojević
Da se političari u Srbiji drže za reč???
Preporuke:
0
0
19 utorak, 22 decembar 2009 10:44
već viđena omča oko vrata
Sumnjivo je sve što je nejasno i što se predstavlja površno. Evo, ja sumnjam da će Srbiji biti bolje u EU. Zašto sumnjam? Pa, gledam praktično sve zemlje bivšeg Istočnog bloka: dobile su po milijardu evra pre primanja u EU (koja se suma i nama obećava)- uzgred, glavninu te milijarde su političari en' kampani skrenuli u svoje džepove, a onda su, po prijemu u EU, od njihovih banaka u mnogo kraćem vremenu pozajmile od 20 do 100 milijardi evra, kako koja, da bi preživljavale. Nisam neki matematičar, ali, eto, tu mi je nejasna ta dugoročna korist od članstva u EU. Neka me neko prosvetli, molim!
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner