Ma jasna je neprijateljska propaganda i nije to ni prva ni poslednja stvar koju su izmislili da bi nas oblatili. Bitno je nešto drugo. Bez obzira na to savezništvo ustaša i muslimana Sloba je u Dejtonu odigrao genijalno. Jer nakon njega stvari su postavljene tako da se nikada više oni neće udruživati protiv Srba. Biće protivnici i mi ćemo moći da biramo koju stranu da podržimo. Iz toga se jasno vidi da je Milošević uz Miloša Obrenovića i Krcuna bio naš najveći političar. Kako se samo sećam vremena kada sam klicao "Slobo, Srbini. Momo, Srbine".

Odličan tekst!!!! Turci mogu izmišljati šta hoće, ja znam gdje sam i protiv koga ratovao. Branio sam Republiku Srpsku i od jednih i protiv drugih, neretko i udruženih, i pobjeđivao sam ih.

I meni na nerve ide ta priča o tome kako su Milošević i Tuđman navodno bili saveznici. Dovoljno mi je da vidim ko tu priču najviše gura. O tome najviše govore domaći drugosrbijanski izdajnici. A te laži su još 90-ih korišćene sa ciljem da narodu ogade Miloševića lažno ga predstavljajući ga kao izdajnika. Kad ono cvrc, kao izdajnici se pokazaše oni koji ga, između ostalog i sa tom pričom, srušiše 5. oktobra. Milošević i Tuđman su u Karađorđevu govorili o rušenju Ante Markovića i to je sve. O tome je govorio još Bora Jović.

Nema nikakve sumnje da je muslimanska/bošnjačka strana dosta nastradala u ratu. To je pre svega posledica njihovog strateški lošeg položaja, slabog unutrašnjeg legitimiteta BiH i složenog odnosa snaga u toj državi.
Loša procena Srba. U zadnjih dvesto godina Srbi su životni prostor širili isključivo na štetu muslimana (izuzetak su folksdojčeri u Vojvodini). Zapad u strahu od islamske države uvek je dozirao pomoć muslimanima, nikad im ne dajući toliko da imaju inicijativu. Da se nije radilo o islamskom faktoru stali bi iza njih kao sad iza Ukrajine, te pitanje bi li istočna bosna bila zauzeta za par meseci. Očekivati od zapada da gleda kako se potiskuje katolički živalj krajnje je neozbiljno. Oluja je i dozvoljena onima koji nisu muslimani. Tačka.

Naravno da nije postojao nikakav dogovor. Priča o dogovoru deo je šire konstrukcije u kojoj se muslimani iz BiH žele predstaviti kao žrtve. A što se tiče svega ostalog tu je Tuđman preveslao Miloševića koji je jedan od najzaslužnijih za obnovu hrvatske državnosti.

Autor je u pravu u zo oficielni dokumenat sa žigovima i podpisima predsednika ali je postojao suštinski dogovor o podeli teritoriaj i interesnih zona u nutar Bih, to potvrđuje događanje diljem celog rata u BiH ( saradnja između hrvatske i srbske strane na štetu bošnjaka). To su neoborljive činjenice isto kao što je neoboljiva činjenica crveni telefon između Slobinog i Franjevog ureda, a šta če jim takva linija ako nemaju nekog veoma komplikovanog zajedničkog posla.

Muslimani su imali mogućnost da mirno odvoje BiH, da Alija nije povukao potpis sa Kutiljerovog plana,koji su prihvatili i Karadžić i Milošević.
Ovako bezuspešno ubeđuju Srbe i Hrvate da su upravo oni pristalice gradjanske države,pa danas Željko Komšić zvuči kao Milošević na 14.kongresu SKJ (princip jedan gradjanin-jedan glas,što Slovenci i Hrvati nisu prihvatili).

.

Srpsko-Bošnjačka saradnja je budućnost odnosa u BiH i Balkanu. Srbi i Bošnjaci su kulturološki daleko bliži nego Srbi i Hrvati ili Bošnjaci i Hrvati.

Pitanje za autora teksta:

Zbog čega bi Hrvoje Šarinić toliko puta dolazio na pregovore kod Miloševića, ako ne zbog podele Bosne?!

Bivši pemijer Vlade Hrvatske i Tuđmanov čovek od najvećeg poverenja pok. Hrvoje Šarinić je 13 puta išao u tajnu misiju kod Slobodana Miloševića. Postavlja se pitanje s kojim ciljem.
Drugo, o čemu su se Tuđman i Milošević dogovarali u Karađorđevu?

@NW & Malo morgen

Kakve veze ima broj njihovih susreta? Mogli su se slobodno susresti i 113 puta - ukoliko nakon toga nije usledila neka akcija iz bi se vidio njihov savez protiv Bošnjaka znači da sporazuma o podeli BiH nije bilo. Toliko prosto.

zanimljivo da identičnu tezu o nepostojanju dogovora "hrvatski branitelji" brane potpuno suprotnim gledanjem na filipovića i zulfikarpašića:

Neki od glavnih zastupnika teze o dogovoru Tuđmana i Miloševića su i bošnjački nacionalisti Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić. Filipović je već Globusu rekao da pouzdano zna da se u Karađorđevu dogovarala podjela BiH, iako nikada i nikako nije mogao pružiti dokaze i argumente za to. Tom dvojcu je dogovor o podjeli BiH poslužio u pripremanju terena za povijesni muslimansko-srpski sporazum jer se time dokazuje da Hrvati ne mogu biti saveznici Muslimanima jer nisu ništa bolji od Srba s obzirom da dijele BiH zajedno. Glavna teza Zulfikarpašića bila je da bi se tim sporazumom omogućilo Muslimanima da sami riješe svoje probleme bez krvi. Činjenica je da je taj sporazum zaživio, današnja BiH bila bi u sastavu Srbije, a dio Hrvatske bio bi još uvijek okupiran.

https://braniteljski.hr/sastanak-u-karadordevu-mit/

Bosnu i Hercegoninu su tavorila tri naroda: Srbi, Hrvati i neopredeljeni muslimani. Kasnije su neopredeljeni muslimani postali nacija sa velikim M Muslimani. Bilo je tu muslimanskih ideologa stvaranja muslimanske nacije u npr. Filipović od Filipa, Popovića od popa sveštenika, Krstića od nekog Krste ili Hriste itd. što objašnjava zašto pripadnici islama u Bosni i Hercegovini nisu imali nacionalnu identifikaciju. Na kraju su se izgleda dogovorili da budu Bošnjaci, ali onoliko Bosne koliko se dogovore sa Srbima i Hrvatima. Šta sam hteo reći: Srbima srpsko, Hrvatima hrvatsko a Bošnjacima bošnjačko i MIRNA VOSNA.

Franjo Tuđman nikako nije mogao objasniti Hrvatima da se vodi fingirani rat u Hrvatskoj, da je sve već dogovoreno sa Slobodanom Miloševićem, jer time bi obesmislio priču o stvaranju hrvatske države u domovinskom ratu i sebe kao obnavljača hrvatske države i državnosti, priznanjem o postojanju sporazuma sa Slobodanom Miloševićem priznao bi da mu je Slobodan Milošević poklonio državu, plus rat je bio jedini način da privoli Srbe iz Hrvatske da odu i napuste svoje više vjekovne teritorije življenja i imovinu. Bez unaprijed dogovorenog rata ne bi uspjelo. Ovako, sporazum je riješio pitanje Srba u Hrvatskoj, plus podijelu teritorije u Bosni i Hercegovini. Jedino je nepoznata jesu li predvidjeli da šta ostane i Bošnjacima ili je to što su dobili samo zahvaljujući svom angažmanu u ratu za teritorije koji sporazum Milošević-Tuđman nije predviđao. Ili pak i to je predviđeno da se ostavi vremena Hrvatima da "počiste Srbe" u Hrvatskoj / avgust 1995 godine, do kada je bilo primirje u Hrvatskoj.