Početna strana > Rubrike > Dokumenti > Platforma za razgovore sa "predstavnicima privremenih institucija samouprave u Prištini"
Dokumenti

Platforma za razgovore sa "predstavnicima privremenih institucija samouprave u Prištini"

PDF Štampa El. pošta
Tomislav Nikolić   
četvrtak, 20. decembar 2012.

(Danas, 20.12.2012)

POLITIČKA PLATFORMA ZA RAZGOVORE PREDSTAVNIKA VLADE SRBIJE SA PREDSTAVNICIMA PRIVREMENIH INSTITUCIJA SAMOUPRAVE U PRIŠTINI

- Polazeći od centralnog mesta koje Kosovo i Metohija imaju u političkom, ekonomskom, bezbednosnom, kulturološkom, identitetskom i duhovnom smislu za Republiku Srbiju i njene građane

- Imajući u vidu dugoročni državni i nacionalni cilj - očuvanje celovitosti državne teritorije, suvereniteta, demografski oporavak, ostvarivanje legitimnog političkog, ekonomskog i bezbednosnog uticaja na području A. P. Kosova i Metohije;

- Uviđajući neophodnost kontinuiranog i usaglašenog delovanja koje zahteva višegeneracijsku privrženost ali i korišćenje celokupnog institucionalnog, naučno-akademskog i političkog iskustva stečenog tokom dva veka razvoja novovekovne srpske državnosti;

- Prepoznajući mogućnost da osmišljen, planski i sistematičan rad na ostvarivanju ovog državnog i nacionalnog cilja može da posluži kao tačka postepenog ali postojanog okupljanja, dugoročnog jačanja društvene kohezije, dalje izgradnje i afirmacije nacionalnog identiteta, i kroz sve navedeno i kao doprinos Srbije globalnoj društvenoj i političkoj zajednici;

- Oslanjajući se na „Jedinstven državni pristup pitanju Kosova i Metohije“ kao na funkcionalni politički mehanizam u okviru koga sve institucije, ostvarujući aktivnosti iz svojih Ustavom i zakonima utvrđenih nadležnosti, usaglašeno deluju na ostvarivanju državnih i nacionalnih ciljeva utvrđenih ovom platformom, rešavanju otvorenih i tekućih političkih pitanja, i operativnom sprovođenju dogovora koji su postignuti i koji budu postignuti između predstavnika Vlade Republike Srbije i predstavnika privremenih institucija samouprave u Prištini;

- Polazeći od sledećih političkih, bezbednosnih i socioloških situacionih premisa:

- Da međunarodne organizacije, međunarodne vojne i civilne misije koje na području A. P. KiM deluju od 10. 6. 1999. na osnovu rezolucija SB UN, GS UN, odluka Saveta Evropske unije, odluka i rezolucija Narodne Skupštine Republike Srbije i dr. nisu ispunile i ne ispunjavaju veliki deo obaveza koje proizilaze iz odredbi kojima se regulišu prava građana i državnih organa Republike Srbije na teritoriji pokrajine, kako je izneto u „Zbirnoj informaciji i nepoštovanju Rezolucije SB UN 1244, Sporazuma Čović - Hakerup i VTS.“;

- Da Srbija uživa stabilnu podršku dve stalne članice SB UN po pitanju sprečavanja članstva PIS u Prištini u UN i drugim međunarodnim organizacijama;

- Da je savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravda koji se, postupajući po zahtevu Srbije, izjasnio o legalnosti jednostranog proglašenja „nezavisnosti“ privremenih institucija samouprave u Prištini, u znatnoj meri usložilo međunarodni položaj Republike Srbije, posebno po pitanju osporavanja legalnosti jednostranog proglašenja „nezavisnosti“ i odvraćanja drugih država od priznanja JPK KiM;

- Da je uz saglasnost i podršku Republike Srbije na područje A. P. KiM upućena misija EULEKS, u okviru koje vodeću ulogu imaju predstavnici zemalja koje su u prvim nedeljama po jednostranom proglašenju „nezavisnosti“ priznale, sa svim pravnim i političkim implikacijama, postojanje tzv. „Republike Kosovo“, na delu teritorije Republike Srbije, sa mandatom upravljanim na „jačanje vladavine prava i učvršćivanje institucija“ koje je Vlada Srbije proglasila nelegalnim u Odluci od 18. 2. 2008, kao i činjenice da je R. Srbija dala implicitnu saglasnost za prenos nadležnosti sa UNMIK na EULEKS, što je dovelo do jačanja legitimiteta PIS u Prištini i stvaranja pravnih pretpostavki za njihovo dalje funkcionisanje;

- Da je Vlada Republike Srbije u periodu od 2010. god. vodila „tehničke pregovore“ i postizala političke dogovore sa Privremenim institucijama samouprave u Prištini, uz posredovanje Evropske unije, a koji su nedvosmisleno vodili promeni stanja na terenu u pravcu jačanja uticaja i legitimiteta PIS u Prištini na području A. P. KiM i afirmaciji njihovog međunarodnog pravnog i političkog subjektiviteta;

- Da aktivnosti PIS u Prištini pokazuje sve znake planskog i promišljenog strateškog delovanja, usklađenog sa delom međunarodne zajednice koji je po uticaju dominantan u širem regionu, i da je na osnovu raspoloživih saznanja za očekivati da u narednom periocu dođe do niza daljih po našu poziciju nepovoljnih promena na terenu, koje proizvode iz redefinisanja težišnih zadataka EULEKSA, KFOR-a, primene dogovora postignutih u „tehničkim pregovorima“, aktivnosti PIS na proširenju uticaja na sever pokrajine, uključujući i korake upravljene na dugoročnu promenu etničke strukture,

- Da predstavnici PIS u produženom vremenskom periodu raspolažu znatno većim finansijskim i materijalnim sredstvima od predstavnika organa R. Srbije na području A. P. KiM;

- Da se srpske sredine na području A. P. KiM u kojima živi veći deo preostalog srpskog življa, i u kojima se nalazi veći deo duhovnog i kulturno-istorijskog nasleđa srpskog naroda u pokrajini, nalaze u centralnom i južnom delu KiM, na području pod dominantnim uticajem PIS u Prištini;

- Da je bezbednost stanovništva u pokrajini gotovo u potpunosti zavisna od prisustva KFOR/NATO, sa tendencijom jačanja uloge KPS i KSB;

- Da je opštedruštvena klima na području A. P. KiM veoma nepovoljna, i da su prilike naročito teške u svim sredinama u kojima Srbi čine većinsko stanovništvo;

- Da su u Republici Srbiji socio-ekonomske prilike, demografski trendovi, društvena klima, i dr. veoma nepovoljni u produženom vremenskom trajanju, da su politička homogenost, ekonomska i vojna snaga, bezbednosni i obaveštajni kapaciteti na nezadovoljavajućem i niskom nivou, posebno u pojedinačnom i grupnom poređenju sa zemljama koje promovišu JPN Kosova;

- Da je većinsko opredeljenje parlamentarnih političkih partija i relativne većine građana za nastavak i produbljenje saradnje sa EU i članstvo Srbije kao jedan od strateških državnih ciljeva;

- Da je politički i posebno ekonomski sistem zemlje u sadašnjem trenutku i u doglednom periodu u velikoj meri zavistan od EU i zemalja koje su priznale i aktivno promovišu JPK KiM;

U skladu sa Ustavom Republike Srbije i osnovnim principima međunarodnog prava, Republika Srbija u dobroj veri (bona fide) predstavlja političku platformu za razgovore sa predstavnicima privremenih institucija samouprave na KiM (PIS), nadajući da je moguće postići trajno i održivo rešenje za Kosovo i Metohiju putem iskrenog dijaloga dve strane.

Predlažemo:

- Da Vlada Republike Srbije, u cilju zaštite državnih interesa, ne postiže postizanja dalje parcijalne dogovore sa PIS u Prištini u okviru takozvanog „tehničkog dijaloga“ s obzirom na činjenicu da oni vode promeni stanja na terenu u korist PIS, kao i slabljenju pregovaračke pozicije Srbije u političkom dijalogu na visokom nivou i potencijalnoj destabilizaciji bezbednosnih prilika.

- Da osnovna početna premise za razgovore sa PIS u Prištini na visokom političkom nivou bude da Republika Srbija, u skladu sa međunarodnim pravom, Ustavom i voljom građana, ne priznaje i nikada neće priznati jednostrano proglašenu „nezavisnost“ Kosova;

- Sva prava i nadležnosti, koje mogu biti dodeljene PIS u Prištini, kao rezultat pregovora, biće samo prenete na organe AP KiM, u skladu sa Ustavom, zakonima i drugim propisima Republike Srbije.

- Da osnovni princip pregovora biće - razgovor o paketu- „ništa nije dogovoreno sve dok se ne postigne dogovor o svemu“;

- Polazeći od činjenice da je Srbija putem svojih akcija, u dosadašnjem sprovođenju političkog procesa, uprkos i posle nelegalne JPN Kosova, ponudila PIS u Prištini ograničen zakonski i međunarodni subjektivitet i legitimitet, razgovori na visokom političkom nivou treba da budu vođeni u cilju prevazilaženja institucionalnog paralelizma na teritoriji AP KiM, bez zadiranja u pitanje međunarodnog i državno-pravnog statusa PIS u Prištini, u cilju uspostavljanja organa vlasti na teritoriji Pokrajine koje bi priznale sve strane uključene u ovaj proces, i uspostavljanja snažnih zakonskih i političkih garancija na nivoima pokrajinske i međunarodne zajednice, za politička, teritorijalna i druga prava nacionalnih zajednica na celoj teritoriji Pokrajine;

- Republika Srbija, posredstvom posebno ovlašćenog visokog političkog predstavnika, i posebno ovlašćenog pregovaračkog tima, posebno insistira na:

A) Uspostavljanju Autonomne zajednice srpskih opština na Kosovu i Metohiji (ZSO KiM), sačinjene od teritorijalne autonomije četiri opštine iz severnog dela Kosova i Metohije i drugih opština sa većinskim srpskim i manjinskim stanovništvom (na primer, Gračanica, Štrpce, Gora, itd.), zasnovane na posebnom Statuta o autonomiji Zajednice srpskih opština Kosova i Metohije (kao što je slučaj u Kataloniji) koja će biti garantovana najvišim pravnim aktom Pokrajine i javnom deklaracijom predstavnika međunarodne zajednice uključenih u proces;

- Ova autonomija treba da podrazumeva postojanje izvornih nadležnosti u sledećim oblastima:

Prosvete (osnovnog, srednjeg i visokog školstva);

Zdravstva (svi nivoi zdravstvene zaštite);

Sporta

Kulture

Javnog informisanja

Zaštite životne sredine (formulacija i sprovođenje politike za zaštitu životne sredine i održivog razvoja - Statut o autonomiji Katalonije, član 84, stav 2, tačka j).

Prostornog planiranja: Isključiva nadležnost za regulisanje prostornog planiranja i sprovođenje instrumenata za ceo proces, kao i za procedure za obradu zahteva i njihovo odobravanje (prepisano iz Statuta o autonomiji Katalonije);

Isključiva nadležnost za regulisanje sistema razvoja javnog zemljišta, koja uključuje određivanje kriterijuma za različite vrste zemljišta i načina na koji se zemljište koristi (prepisano iz Statuta o autonomiji Katalonije);

Isključiva nadležnost za upravljanje mehanizmom za određivanje zakonitosti vlasništva nad zemljištem i posedima (prepisano iz Statuta o autonomiji Katalonije);

Isključiva nadležnost za kreiranje razvojne politike za zemljište i stanogradnje, upravljanje javnim površinama sa postojanjem sistema efikasne administrativne intervencije u procesu izgradnje, prostornog planiranja i načina na koji se koristi zemljište (prepisano iz Statuta o autonomiji Katalonije);

Poljoprivrede

Šumarstva

Vodoprivrede;

Lova, ribolova;

Pravosuđa (tužilaštva u prvom stepenu i sudstva u prvom i drugom stepenu, sudovi na području ZSO KiM bili bi osnovani na osnovu zakona na nivou Pokrajine; ipak, u sporazumu koji će predstavljati rezultat političkog procesa bilo bi utvrđeno da taj zakon mora da predviđa mehanizam kojim bi građani ZSO KiM mogli, putem svojih predstavnika, da utiču na izbor i sastav sudova. Ovi sudovi imali bi nadležnost na području ZSO KiM, u skladu sa propisima koji su na snazi u Pokrajini, da odlučuju o sporovima koji se tiču osnih ličnih odnosa, prava i obaveza građana, da izriču kazne i druge mere protiv počinilaca krivičnih dela i drugih kažnjivih radnji utvrđenim zakonom; da odlučuju o zakonitosti pojedinačnih radnji organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja; rešavaju sporove u vezi sa pravom na svojinu ili zakonom o radu i odlučuju o drugim pitanjima u skladu sa donetim zakonima);

Unutrašnjih poslova (Autonomna policija bi mogla biti ustanovljenja po modelu Autonomne policije Katalonije i da ima slične dužnosti. U formalnom smislu, ona bi predstavljala deo policijskih snaga Kosova, iako bi funkcionisala pod autoritetom Izvršnog veća ZSO KiM na teritoriji Autonomije i prema nadležnostima definisanim zakonima koji su u saglasju sa najvišim pravnim aktom AP KiM i Statutom o ZSO KiM).

Rudarstva;

Energetike;

Telekomunikacija;

Trgovine i ekonomske politike;

Izvršno veće ima isključivu nadležnost u pitanjima koja se odnose na trgovinu i organizaciju sajmova, uključujući administrativno planiranje trgovinskih aktivnosti, kao i regulisanje sajamskih aktivnosti na teritoriji ZSO KiM (preuzeto iz Statuta o autonomiji Katalonije, član 121, stav 1, tačke a-f).

Fiskalne politike i finansija;

Posebna ovlašćenja ZSO KiM koja se tiču jedinstvenog registra kompanija, društveno-političkih organizacija i verskih zajednica;

Organi ZSO KiM treba da imaju, najvišim pravnim aktom AP KiM, garantovanu mogućnost uspostavljanja neposredne saradnje sa organima Republike Srbije, kao i pravo na dopunsko finansiranje iz sredstava izdvojenih iz budžeta Republike Srbije;

ZSO KiM će nezavisno odlučivati o izgledu i korišćenju svojih simbola (grba, zastave, himne, itd.), dok zakonom na pokrajinskom nivou treba da bude preciznije utvrđena upotreba simbola Pokrajine, kao i zajednička upotreba simbola Pokrajine i teritorijalne autonomije;

Ostali elementi unutrašnjeg uređenja (tip, sastav i način izbora organa) ZSO KiM biće usaglašeni putem političkog dijaloga;

U svakom slučaju biće potrebno da ZSO KiM ima Skupštinu Autonomne zajednice i Izvršno veće Autonomne zajednice koji bi sprovodili izvršne zadatke iz opsega nadležnosti ZSO KiM, kao što je predviđeno Statutom.

B) Uspostavljanje specijalnih statusa za seoske enklave u kojima Srbi i drugi nealbanci čine većinsko stanovništvo, i davanje takve mogućnosti regionu opštine Gora (ovo je poslednje je samo mogućnost, u slučaju da većina stanovništva Gore ne želi da ova opština uđe u sastav ZSO KiM).

Kada se bude određivala teritorija područja obuhvaćenim specijalnim statusom, naročito izvan gradskih područja, početna osnova, gde god je to moguće, treba da bude etnička struktura koja je postojala pre etničkog čišćenja (uzimajući u obzir da i za međunarodnu zajednicu mora biti neprihvatljivo da rezultati etničkog čišćenja u 21. veku u Evropi budu polazna tačka za iznalaženje nekog političkog rešenja);

Izvorne nadležnosti područja sa specijalnim statusom bile bi uže od nadležnosti Autonomne zajednice srpskih opština, ali bi nužno trebalo da obuhvate uticaj na izbor kadrova i strukturu organa unutrašnjih poslova za data područja, pravosuđe u prvoj instanci, obrazovanje, zdravstvo, kao pitanja koja zadiru u oblast osnovnih političkih i ekonomskih prava;

Sporazumom može da bude određeno da područja koji uživaju specijalni status mogu da sprovode neke od gorepomenutih nadležnosti u saradnji sa organima ZSO KiM, u skladu sa zakonima i drugim propisima koja su na snazi u Pokrajini;

C) Uspostavljanje posebnog ugovornog odnosa između SPC i PIS u Prištini;

Ovim sporazumom, kojim se uzimaju u obzir iskustva Lateranskih ugovora o statusu Rimokatoličke crkve u Italiji, trebalo da bude utvrđena međunarodno validna garancija za objekte SPC, crkvene posede i delovanje SPC na području Pokrajine. Detalji koji se odnose na pregovaračku poziciju o ovom pitanju moraju biti usaglašeni sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve.

D) Da u pregovorima usvojenom političkom rešenju bude predviđana najvišim pravnim aktom AP KiM proklamovana trajna garancija za povratak lica raseljenih sa KiM i njihovih potomaka.

Potrebno je usvajanje zakona o povratku na nivou Pokrajine, kojim će biti utvrđene obaveze organa AP KiM, ZSO KiM i jedinica lokalne samouprave i koji će se odnositi na povratak izbeglica i interno raseljenih lica;

Neophodno je obezbediti i garantovati prava i uslove na teritoriji ZSO KiM za održivi povratak onih osoba koje su prognane sa Kosova i Metohije, kojima je onemogućen povratak u svoje domove na drugim delovima AP KiM.

E) AP KiM bi morala da bude definisana najvišim pravnim aktom Pokrajine kao demilitarizovana zona u kojoj bi kao jedina legalna naoružana formacija bila Kosovska policija i Autonomna policija ZSO KiM, koja bi, u formalnom smislu, predstavljala njen deo.

Garant bezbednosti i demilitarizovanog statusa AP KiM mogli bi da budu vojne snage EU (EUROCORPS), Vojska Srbije i Oružane snage Republike Albanije.

F) Rezultat pregovora mora biti i stvaranje efikasnog, pravnog i organizacionog mehanizma koji bi obezbedio uključivanje predstavnika srpskog i drugog nealbanskog stanovništva u rad i donošenje odluka u svim institucijama i organa vlasti AP KiM, a na način koji bi isključio bilo kakav oblik sistema u kojem bi albanski predstavnici činili većinu u tim institucijama i vlastima.

Srpska strana predlaže podelu AP KiM na nekoliko regiona, od kojih bi zaseban bio region ZSO KiM.

Srpska strana predlaže formiranje dvodomne Skupštine AP KiM, u kojoj bi Gornji dom predstavljao Dom regiona i verskih zajednica, dok bi Donji dom bio Dom građana.

U skladu sa ovim predlogom, svi regioni i glavne verske zajednice trebalo bi da budu podjednako zastupljeni u Domu regiona i verskih zajednica, dok bi u Domu građana srpsko i nealbansko stanovništvo bilo zastupljeno u skladu sa garantovanim kvotama i izbornim rezultatima.

Predsedavajući jednog od dva Doma, kao i potpredsednik drugog od dva Doma, treba da budu predstavnici srpskog i nealbanskog stanovništva za koje se izjasni većina predstavnika izabranih iz redova srpskog i nealbanskog stanovništva u tom Domu.

Moraju postojati delotvorni proceduralni mehanizmi koji bi onemogućili donošenje odluka preglasavanjem u pitanjima koja direktno zadiru u nadležnosti ZSO KiM i prava srpskog i drugog nealbanskog stanovništva u AP KiM.

G) Imovinska pitanja moraju biti trajno rešena u skladu sa važećim međunarodnim konvencijama, opšteprihvaćenim pravnim principima i standardima, i svakako u cilju uspostavljanja pravne sigurnosti i stabilnog poslovnog i investicionog okruženja na teritoriji A. P. KiM.

 

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner