Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Ne dirajte tržište
Ekonomska politika

Ne dirajte tržište

PDF Štampa El. pošta
Vaclav Klaus   
sreda, 14. januar 2009.

(Fajnenšal Tajms, 06.01.2009)

Svi veruju da Češka preuzima predsedavanje Evropskom unijom u jednom veoma komplikovanom trenutku, iako je, u nekom smislu, praktično svaki „trenutak“ komplikovan. Ne treba paničiti. Treba reći „ne“ onima koji, prikazujući ovaj trenutak kao jedinstven u istoriji, zapravo nama manipulišu.

Naravno, postoje neki dobro poznati (ako ne i preuveličani) problemi. Svet se nalazi usred duboke finansijske i ekonomske krize. U Evropskoj uniji raste problem njenih, sve očiglednijih demokratskih manjkavosti i podeljenosti, spram sopstvenih institucionalnih rešenja. Globalna klima se u osnovi ne menja, ali paničari su uspeli da ubede političare (kao i neke obične ljude) da se bliži smak sveta, i na osnovu te zablude pokušavaju da ograniče naše slobode i prosperitet. Za stara žarišta oružanih sukoba koja prate ogromne patnje miliona ljudi u Avganistanu, Iraku, Izraelu, Palestini i nekim afričkim državama nema jednostavnog rešenja.

Ekonomsku krizu treba posmatrati kao neizbežnu posledicu i time „pravednu“ cenu igranja tržištem od strane neskromnih i samouverenih političara. Njihovi pokušaji da krive tržište, umesto sebe samih, neprihvatljivi su i moraju se odlučno odbaciti. Češka vlada neće – nadam se – gurnuti svet i Evropu ka više nadzora, nacionalizacije, deliberalizacije i protekcionizma. Naše istorijsko iskustvo je u tom pogledu veliko upozorenje.

Razmišljajući kako da se izvučemo iz svega ovoga, treba da, iskoristiću analogiju, jasno razlikujemo gašenje požara, od izglasavanja protivpožarnog zakondavstva. Sada treba da se koncentrišemo na prvi zadatak, a drugi možemo da rešimo i postepeno, bez žurbe i panike. Značajan porast finansijskog nadzora, kao što se često predlaže ovih dana, samo će produžiti recesiju. Rast u globalnoj ekonomiji pada ogromnom brzinom; banke su prestale da daju kredite, a poverenje se smanjilo. Radikalna promena finansijskog zakonodavstva usred recesije je kontraproduktivna.

Potražnja treba da bude veća. Jedan od tradicionalnih načina da se to postigne je da vlast počne da troši još više, na primer na infrastrukturne projekte, pod uslovom da su nam takvi potrebni. Međutim, bilo bi mnogo korisnije ako bismo smanjili ograničenja svih vrsta privatnih inicijativa koja su uvedena u poslednjih pola veka, za vreme ere vrlog novog sveta „socijalne i ekološke tržišne ekonomije“. Najbolja stvar koju bismo u ovom trenutku mogli da uradimo je da smanjimo, ako ne i potpuno ukinemo, razne radne, ekološke, socijalne, zdravstvene i druge „standarde“ zato što oni ograničavaju konstruktivnu društvenu delatnost više od bilo čega drugog.

Što se tiče evropske „ustavne“ krize, češka vlada, bar se nadam, Evropu neće voditi ka sve tesnijoj zajednici, ka Evropi regija (a ne država), ka centralizovano nadnacionalnoj superdržavi ili Evropi koja je u još većoj meri nadzirana i ograničena s vrha. Ja ću nastaviti da insistiram na ideji „Evrope bez granica“, što znači, da zagovaram dalju liberalizaciju, uklanjanje trgovinskih prepreka i ukidanje protekcionizma.

Istorijsko iskustvo je vrlo jasno: uvek je bolje više slobodnog tržišta i manje političkih intervencija. Takođe, znamo i da su greške državnog mešanja gore od manjkavosti tržišta.

Češka vlada (nadam se) neće potpirivati histeriju globalnog zagrevanja. Česi veruju da su sloboda i prosperitet ugroženiji od klime. Prvo, nije dokazano da je današnji nivo temperature jedinsven u istoriji. Faktori koji doprinose globalnom zagrevanju nisu do kraja razjašnjeni, niti ubedljivo dokazani. Pokušaji da se globalno zagrevanje smanji ograničavanjem emisije ugljen-dioksida je beskorisno, i, što je još važnije, ljudska bića su dokazala da su sposobna da se prilagode postepenoj promeni klime. Naša pažnja treba da bude usmerena prema drugim, ozbiljnim problemima.

Svet u 2009. godini neće biti pošteđen oružanih sukoba, međunarodnog terorizma i teritorijalnih i religoznih ratova koji, bez obzira na geografsku udaljenost, imaju posledice po sve nas. Mi smo svesni da jedna strana ne može da proglasi mir i da dugoročna rešenja obično nisu ona koja nameće neko spolja. Češka vlada neće podržati strano mešanje u unutrašnje stvari suverenih zemalja. Ne smemo dozvoliti da nas zavede ambicija vladara-filozofa.

Pragmatični Česi, i pored svih svojih kritika evropskog načina odlučivanja, ne nameravaju da u Evropi započnu plišanu revoluciju, već će se posvetiti sprovođenju svojih interesa i prioriteta. Prema drugima ćemo se odnositi onako kako očekujemo da se oni odnose prema nama: s poštovanjem prema suprotnom mišljenju. Bićemo srećni ako bar u nekim slučejavima pronađemo kompromis. Oslanjanje na dogovor i konstruktivan pristup razlikama u mišljenju jeste ono što Evropu čini Evropom.

Predsedavanje Evropskom unijom je možda prilika da građani svih država članica imaju neke koristi od naših ideja. Njihova dobrobit i prosperitet će biti najveći u slobodnoj, demokratskoj, decentralizovanoj, otvorenoj i liberalizovanoj Evropi.

(Autor je predsednik Češke Republike. Češka Republika je upravo preuzela predsedavanje Evropskom unijom)

http://www.ft.com/cms/s/0/c253e924-dc20-11dd-b07e-000077b07658.html?nclick_čeck=1

(prevela Željka Buturović)