Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Šta bi se sve uštedelo neprimenjivanjem jednostranog Prelaznog sporazuma sa EU
Ekonomska politika

Šta bi se sve uštedelo neprimenjivanjem jednostranog Prelaznog sporazuma sa EU

PDF Štampa El. pošta
Dejan Mirović   
ponedeljak, 16. mart 2009.

Početkom marta 2009. godine na srpskoj planini Kopaonik održan je srpski Biznis forum. Na otvaranju ovog „srpskog Davosa“, predsednik Srbije Boris Tadić je održao oštar govor u kome je pozvao privrednike i građane Srbije da se ponašaju odgovornije i da štede. Tadić je tada priznao i da je ekonomska situacija u Srbiji veoma teška: „Niko nema prava da se ponaša kao što se ponašao u prethodnim godinama. Mi trošimo više nego što zarađujemo. Danas takva potrošnja može biti doprinos našoj destrukciji. Predstavnici krupnog kapitala neće moći da zarađuju kao do sada, mala i srednja preduzeća neće moći da dobijaju kredite kao do sada“. Tadić je na istom skupu pozvao i na promenu ekonomske ideologije u Srbiji : „Ako je išta dobra posledica krize, to je deidelogizacija. Vreme je da napravimo reviziju svih ideoloških pristupa, jer se dosadašnjim ekonomskim ideologijama kriza ne može prevazići“.1

Ipak, već kada se analizira sastav gostiju na ovom takozvanom „srpskom Davosu“ jasno je da su Tadićeve reči bile samo fraze ili dokaz njegove nemoći da kontroliše potpresednika vlade Mlađana Dinkića i oligarha Miroslava Miškovića, vlasnika kompanije Delta.

Umesto zaslužene kritike, od strane Tadića za ekonomsku stanje u Srbiji, Mišković i Dinkić su bili uvaženi gosti na srpskom Biznis forumu. Oni su sedeli zajedno u istoj sali sa Tadićem za vreme trajanja skupa, a Mišković se čak i više puta slikao sa Tadićem za srpske medije .

O kakvom se apsurdu radi i koliko je Tadić ograničen u svoj vlasti od strane Dinkića i Miškovića, iako je izabran na neposrednim predsedničkim izborima, pokazuju sledeće činjenice: Tadić nije kritikovao Miškovića koji je glavni monopolista u Srbiji, niti ga je pozvao na socijalno odgovorno ponašanje ili ulaganje u Srbiju, iako je Mišković, u februaru 2009, samo mesec dana pre održavanja srpskog Biznis foruma, na 18-toj godišnjici proslave osnivanja svoje kompanije, najavio da će u ovoj godini imati još veći profit nego u 2008-oj (što je u direktnoj vezi sa jednostranom Primenom prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU), te da će širiti svoje poslove van Srbije.

Posebno je bilo upadljivo to što se Tadić nije usudio čak ni da kaže da velike kompanije monopolista (kao što je Delta) ne treba da dobijaju kredite i subvencije od države. On je oštricu svoje kritike uperio prema nezaštićeni malim i srednjim firmama.

Takođe, u kontekstu „kritike ideologije“, Tadić se nije usudio da kritikuje ni glavnog protagonistu vladajuće neoliberalne probriselske ideologije u Srbiji, potpresednika vlade Mlađana Dinkića, iako se upravo Mlađan Dinkić najviše zalaže za rasipanje državnih para, ili gubitak od 267 miliona evra u srpskom budžetu koji proizvodi jednostrana primena Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijiom. Tadić nije smeo ni da pomene tu najbesmisleniju ekonomsku odluku koju je bilo koja vlast u Srbiji donela u zadnjih 50 godina, iako se upravo ta odluka donosi zbog ideoloških, a ne ekonomskih razloga. Tačnije, donosi se zbog primene probriselske ideologije u Srbiji.

O kolikim se gubicima radi, pokazuju i uporedni podaci iz srpskog budžeta usvojenog krajem 2008. godine. Na primer, ako bi odustala od jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazum sa EU, vlast bi mogla da za nekoliko puta uveća davanja iz budžeta predviđena za antikrizni program (oko 84 milona daje država, ostalo su neizvesni bankarski krediti). Takođe, ako bi vlast odustala od jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU, budžetski deficit od 580 miliona evra bi bio skoro prepolovljen. Ako bi se sredstva koja su gube primenom Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU usmerila ka privredi, subvencije privredi bi mogle biti uvećane za skoro 8 puta, ili, ako bi sredstva bila usmerena ka Republičkom zavodu za zdrastveno osiguranje, on bi imao skoro 7 puta veća sredstva. Suma od 267 milona evra je veća i od izdataka predviđenih za subvencije poljoprivredi od oko 212 miliona evra, ali i od sume od oko 192 milona previđene za Nacionalnu službu za zapošljavanje (budžetske cifre su izračunate prema kursu iz perioda kada je usvajan budžet2). Isto tako, suma od 267 milona evra je samo za 17 % manja od ukupnog budžetskog izdvajanja za dečiju zaštitu.

Poređenje budžetskih izdataka i gubitka koji proizvodi odluka o primeni Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU, pokazuje i da je vlada mogla za tih 267 miliona evra da finasira rad sledećih institucija: Narodne skupštine Republike Srbije, ukuljučujući poslanike i stručne službe, na koju odlazi oko 23 milona evra, Ministarstva za Kosovo i Metohiju koje dobija 47 miliona evra, Ministarstva za spoljne poslove, uključujući i diplomatsko konzularna predstavništva Srbije u inostranstvu, na koje odlazi oko 67 milona evra, Ministarstva pravde, uključujući Upravu za izvršenje zavodskih sankcija i Direkciju za upravaljanje oduzetom imovinom kojima pripada oko 74 milona evra.

Dakle, sve ove instiucije ukupno „koštaju“ Srbiju oko 211 milona evra, što je oko 55 milona evra manje nego što iznosi gubitak nastao jednostranom primenom Prelaznog sporazuma sa EU! Ipak, bez obzira na ove podatke, sve te institucije su na stalnom udaru medija, posebno Narodna skupština Republike Srbije koja je gotovo satanizovana. Sa druge strane, katastrofalna odluka o jednostranoj primeni Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU se retko kritikuje u medijima. Još ređe se traži njeno ukidanje zbog štednje. (slično se može zaključiti i kada se radi o Dinkićevom Ministarstvu ekonomije, na koje odlazi skoro neverovatnih 516 milona evra!)

Ovim podacima treba dodati i da će, prema najavi srpskog ministra Milana Markovića, nadležnog za lokalnu samoupravu, u sledeće 4 godine država otpustiti oko 8.000 državnih lokalnih službenika.3 Tako će se, navodno, uštedeti 12 miliona evra. Dakle, Srbija će otpustiti 8.000 državnih službenika i tako će ogroman broj ljudi i porodica ostaviti bez prihoda širom zemlje, a građani će imati lošije usluge na lokalnom nivou, a sve se to radi zbog sume koja je preko 20 puta manja od gubitka nastalog zbog jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU!

U tom kontekstu zamena teza ili izbegavanja pravih tema povodom štednje, postavlja se i pitanje kome odgovara jednostrana primena Prelaznog trgovinskog sporazuma? Ili kome odgovara ovakvo rasipništvo u periodu ekonomske krize? Naravno, Briselu koji sprovodi svoju neokolonijalnu ekonomsku politiku prema Istočnoj Evropi i njegovim predstavnicima u srpskoj vlasti, ali i kompaniji Delta, kao glavnom trgovačkom monopolisti koja će preprodavati proizvode iz Zapadne Evrope u Srbiju i tako dodatno zarađivati. Dakle, sve dok vlast i Tadić kao predsednik Srbije budu izbegavali ove velike probleme, ne može biti ni govora o istinskoj štednji u periodu ekonomske krize, već samo o jeftinoj propagandi koja je bila i osnov „istorijskog“ govora na Kopaoniku.

Dakle, umesto da je Tadić pozvao Mlađana Dinkića da povuče besmislenu odluku o jednostranoj primeni Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom i da tako izvrši značajne uštede u srpskom budžetu, ili da je javno poručio Miškoviću da neće moći više da računa na povlašćene uslove na srpskom tržištu koje mu omogućuje jednostrana primena Prelaznog trgovinskog sporazuma, Tadić je pretio siromašnim građanima i srednjim i malim preduzećima pozivajući ih na štednju! Zato građani Srbije treba da znaju da ih tek očekuju teški dani, jer Tadić nema ni hrabrosti, ni sposobnosti da im pomogne da prebrode ekonomsku krizu.


2. Izdaci budžeta prema sajtu Narodne skupštine Republike Srbije[^]
3. Kurir 12. 3. 2009.[^]
 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner