sreda, 12. februar 2025. | |
Redefinisanje pojma "rekonstrukcije", urušavanje propisa od 2014. godine, izmene zakona rađene u korist investitora, problemi su koje je ustanovila i danas obrazložila Anketna komisija za ispitivanje odgovornosti za urušavanje nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Isred Anketne komisije danas su se obratili Tanasije Marinković, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, Danijel Dašić, građevinski inženjer i Zoran Gavrilović, izvršni direktor BIRODI. Misija Anketne komisije, podsdetio je profesor Marinković, jeste da se ispitaju sve okolnosti urušavanja nadstrešnice i da se ukaže na odgovornost za to. „Naš prvi izveštaj odnosi se na ispitivanje odgovornosti Narodne skupštine Republike Srbije i Vlade Republike Srbije u pogledu normativnog okvira koji se ticao projekta ove infrastrukture, naime srpsko-mađarske železničke veze“, kazao je on. Rekao je da je građevina opasna stvar, ozbiljan i veliki poduhvat, pogotovo kada je reč o ovakvom poduhvatu kao što je Železnička stanica, zbog čega „normativni okvir države treba da bude takav da sprečava moguće rizike po život, usled eventualnog urušavanja građevine“. „Ono što mi vidimo kao osnovni problem u našem normativnom poretku jesu oni delovi koji se odnose na neuređenost pitanja javnih nabavki, u vezi sa angažovanjem izvođača, podizvođača i potpodizvođača. Vidimo da je naš pravni okvir bio nepredvidiv i samim tim vodio ka samovoljnosti prilikom angažovanja subjekata koji su radili na izvođenju radova“, rekao je Marinković. Problematično je, dodaje, to što je angažovanje moralo da bude u skladu sa zakonom o javnim nabavkama i standardima koji će pre svega zahtevati stručnost tih firmi. „To, međutim, u Aneksu međudržavnog sporazuma između Srbije i Kine iz 2013. godine, nije bilo omogućeno. Taj aneks nije predviđao primenu našeg zakona o javnim nabavkama, već upravo suprotno – isključenje javnog nadmetanja, osim ukoliko komercijalnim ugovorom nije predviđeno drugačije“, rekao je on. Marinković je rekao da – kada se u kontekstu pogledaju firme koje su angažovane kao podizvođači – ne samo da nisu postojale nabavke, nego nije postojala ni saglasnost Vlade kao finansijera, niti Infrastrukture kao investitora. „Iz svih tih razloga imamo opravdanu sumnju da su izabrani najbolji mogući izvršioci radova“, kazao je Marinković. Dašić: Izmene rađene u korist investitora Danijel Dašić rekao je da su od 2014. godine do danas „sve izmene zakona rađene u korist investitora, i ka olakšavanju ubrazavanja radova“. „Famozni Doing Business Index bio je glavni razlog zašto smo naše norme, koje su bile dobre i primenjive, polako gasili jednu po jednu. i tu je ključna bila izmena pojma rekonstrukcije. Sada, ako rekonstruišete, više ne morate da radite komplikovane statičke proračune, da proveravate stabilnost zgrade… Zakonodavac je samo obrisao tih nekoliko rečenica iz Predloga zakona i sada je rekonstrukcija dovedena na nivo npr. krečenja“, kazao je on. Dašić kaže da je to bio veliki propust, naročito jer se projekat izvođenja radova na Železničkoj stanici u Novom Sadu zvao „projekat rekonstrukcije“. „Time je skinuta velika obaveza za projektanta da sprovodi ozbiljne kalkulacije oko toga da li će, recimo, ta nadstrešnica i dodatno opterećenje na njoj, ili izrada unutrašnje galerije, dovesti do problema vezanih za konstrukciju. Nakon idejnog projekta, na neki je način aminovano da nije potrebno raditi dodatne analize. To vidimo i stoga što u idejnom projektu nije ni postojala rekonstrukcija nadstrešnice koja se kasnije srušila“, rekao je on. Angažovanje „na bazi prijateljskog dogovora“ Drugi problem, dodaje građevinski inženjer, jeste sistem angažovanja firmi. „Prvi sporazum sa Startingom potpisan je u novembru 2021. godine ‘na bazi prijateljskog dogovora’. Nisam nikad čuo da je to zvanična procedura ugovaranja poslova u građevini, barem u onom svetu koji poštuje zakone“, kazao je. Sledeće na listi su, dodaje, vrlo problematične reference i stručnost firmi Deko d.o.o. i Bob. „Jedna se bavi veletrgovinom, dok se druga bavila trgovinom, pa postavljanjem podnih i zidnih pločica. Njen se godišnji promet kretao od 1.800 evra, a onda je imala godišnji prihod do 1,7 milona evra. To bi u najmanju ruku trebalo da izazove reakciju ljudi koji prate tokove novca, jer nije normalno da imamo takve startapove. To je nemoguće čak i u mnogo jačim ekonomijama“, ocenio je. U ogromnoj masi dokumenata, navodi, našli su i da je od više od 200 podizvođača – samo 67 imalo neku vrstu saglasnosti. Među njima, kaže, nisu ni Deko-tim, ni Bob d.o.o. „Nadam se da će naš rad na kraju pokazati ko je ta moćna osoba ili osobe koja je van prostora predviđenog za izvođenje građanskih radova, po svim normativima i standardima projektnog menadžmenta ili upravljanja projektima, donosila odluke“, kazao je. Aneks za aneksom Govoreći o angažovanju Startinga, za koji takođe ističe da je imao vrlo upitne reference, Dašić podseća da je samo sedam, osam meseci nakon potpisivanja sporazuma od 1,9 miliona potpisan ugovor na 5,1 miliona. „Osam aneksa je potpisano u 16 meseci sa Startingom, a dva su veoma zanimljiva – prvi je potpisan 9. januara 2023, drugi 13. januara iste godine. Aneksi se potpisuju iz tri razloga – to su promena količine, nepredviđeni radovi i promena cena. Mene interesuje šta se desilo u ta četiri dana, da su morali dva aneksa da rade“, kazao je on. Dodao je da do čega nas je dovela cela izmena Zakona i propisa ilustruje činjenica da je uhapšeno 10 inženjera i tri političara – sva tri političara se brane sa slobode, svih 10 inženjera je u zatvoru. Država da dokaže da su angažovani najstručniji i najbolji Marinković je kazao da, na osnovu onog što je istražila Anketna komisija, kao i portali Forbes, N1, Radar, Insajder i drugi – nije bilo javnih nabavki kad je reč o angažovanju podizvođača i potpodizvođača u vezi sa nadstrešnicom. Istakao je da više od 20.000 dokumenata, dostupnih na različitim državnim sajtovima, nisu odgovor na pitanje koje su postavili. „Sada, na osnovu svega što je istraženo, a ponavljam da nije sve, mi prebacujemo teret dokazivanja na državu. Ona treba da nam pokaže u kojim su to javnim postupcima bile angažovane ove firme. Samo tako će se umiriti javnost i samo tako će verovati da su zaista najbolji i najstručniji odabrani da obavljaju ovaj izuzetno rizičan posao“, rekao je on. Profesor Pravnog fakulteta kaže da od 2014. godine konstatuju urušavanje propisa sa stanovišta građevinske struke. „Od 2009. kad je donet Zakon, bilo je ukupno devet izmena i dopuna. To samo po sebi unosi pravnu nestabilnost, a pogotovo kad vidite koliko su učestale izmene određenih identičnih delova Zakona. Zašto se to čini? To je pitanje koje moramo dalje da ispitamo i da istražimo“, rekao je. „Rekonstrukcija“ – ali bez provere stabilnosti i sigurnosti I on ističe kao da je kao uzrok urušavanja nadstrešnice, u pogledu samih propisa, redefinisanje pojma rekonstrukcije koje je učinjeno 2018. godine. „Dakle, 2018. se donose izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji i redefiniše se pojam rekonstrukcije, tako da se zapravo iz tog pojma izostavlja provera stabilnosti i sigurnosti objekta. Prema pravilima građevinske struke odvajkada bilo je uobičajeno da se uradi elaborat o statici objekta. Međutim, to se briše u ovim izmenama i dopunama iz 2018. godine. Zašto? Na svima nama, stručnim i odgovornim građanima, jeste da taj odgovor na to pitanje dalje tražimo“, rekao je. Dodatni problem, ističe Marinković, jeste što sam Projekat za izgradnju ne podleže nikakvoj kontroli. „Za tu je prazninu u našim propisima takođe odgovorna Republika Srbija, kao donosilac tog propisa – i Vlada koja ga je predložila i Narodna skupština koja ga je donela. Projekat za izgradnju, kao poslednji element uspostavljanja tehničke dokumentacije, nije obuhvaćen nikakvom kontrolom. Da smo je imali, možda bi se izbeglo ovo do čega je došlo, zato što je upravo u toj fazi bilo predviđeno da se vrše radovi na samoj nadstrešnici, koji sami po sebi iziskuju prethodnu proveru stabilnosti i sigurnosti objekta“, rekao je on. (N1) |