Početna strana > Istraživanja javnog mnjenja > Rejting političkih stranaka u 2009. godini
Istraživanja javnog mnjenja

Rejting političkih stranaka u 2009. godini

Stratedžik marketing   
nedelja, 03. januar 2010.

Tokom 2009 „Ipsos Stratedžik Marketing” je obavio preko 30 sveobuhvatnih istraživanja javnog mnjenja (na reprezentativnim uzorcima od 1.000 ili više ispitanika) i niz kratkih tematskih istraživanja. Na osnovu njih moglo bi se reći da političko javno mnjenje obeleženo s tri, za 2009. godinu. specifična fenomena:

Prvo: velikim pregrupisanjem izazvanim rascepom u SRS i potom stabilizacijom na političkoj sceni.

Drugo: ozbiljnim strahom od svetske ekonomske krize i njenih efekata na lični standard i mogućnosti zaposlenja i očuvanja posla

Treće: odnosom prema EU u godini kada su se konačno desili i neki svima vidljivi i jasni pomaci

Političke stranke

Veoma izjednačena utakmica između SRS-a i DS-a na predsedničkim i parlamentarni izborima je obeležila 2008. godinu. Boris Tadić je pobedio Tomislava Nikolića, a DS je u finišu izbora pretekao SRS, a potom uspeo da formira vladu. U 2009. se ušlo sa 6 umesto 5 stranka koje u svim istraživanjima prelaze rejtingom izborni prag od 5 odsto: DS, SNS, SRS, DSS, LDP i SPS. Ovome treba dodati da DS, DSS i SPS imaju stalne koalicione partnere koji njihovu poziciju dodatno ojačavaju.

DS je od izbora 2008. najjača stranka u zemlji koja je sve to vreme ima preko 30 odsto od opredeljenih birača. Naravno, kako se čini da su izbori dalje, tako pada broj opredeljenih birača – pa je veći deo 2009. obeležen padom broja opredeljenih – koji je počeo da raste tek u poslednja 2-3 meseca. Verovatno da je to pojačano interesovanje za politiku izazvano konkretnim dešavanjima u vezi s približavanjem Evropi, aktivnostima stranaka vezanim za neke važne lokalne izbore (Voždovac posebno), kao i zaoštrenom konfrontacijom vlasti i opozicije i u parlamentu i u javnosti, oko nekoliko gorućih tema kao što je bio zakon o medijima, usvajanje budžeta, izveštaj državne revizorske institucije ili reforma susedstva.

SNS je veoma brzo preuzeo dve trećine biračkog tela radikala, a zatim nastavio da raste na račun praktično svih drugih stranka, da bi se od sredine godine stabilizova ko jedini direktni konkurent DS-u. Kako u predizbornim vremenima znatno raste broj opredeljenih birača, SNS je umerenom retorikom stvorio prostor za dalji rast broja ljudi koji bi za njih glasali i na taj način očuvanje pozicije stranke koja može da računa i na preko 30 odsto opredeljenih birača.

SRS se stabilizovao na 9-10 odsto rejtinga među opredeljenim biračima, posle sunovratnog i brzog pada popularnosti 2008. i kratkotrajnog oporavka početkom 2009. Ta stranka za sada deluje da neće imati probleme da pređe cenzus, mada ih zaoštrena i katkad ekscesna retorika udaljava od mogućnosti da očuvaju ovu relativnu dobru poziciju u predizbornim vremenima.

DSS je veoma stabilne popularnosti ove godine, iako je dugoročno na opadajućem trendu. Treba dodati da je koaliciono parnterstvo s NS kod aktuelnih birača DSS-a doživljeno kao strateško partnerstvo, što samo učvršćuje ovu koaliciju kao sigurnog učesnika u parlamentu.

LDP je praktično cele godine iznad 5 odsto s povremenim skokovima i do 8 odsto, uprkos činjenici da nastupa isključivo samostalno – i od teme do teme se postavlja čas kao pravi saradnik, čas kao oštar kritičar vlasti. Ova stranka polako širi svoju biračku bazu van najurbanijih delova zemlje.

SPS je s rejtingom takođe stabilno iznad 5 odsto, a zahvaljujući koaliciji s PUPS-om i JS-om teško je zamisliti okolnosti koje bi u kratkom roku mogle da ih ugroze. Najozbiljniji problem koji ova stranka i njena koalicija ima, koji bi trebalo da rešava na dugi rok, jeste demografska struktura birača – sa veoma povećanim učešćem najstarijih sugrađana među biračima ove stranke.

Svetska kriza

Svetska ekonomska kriza je u Srbiju ušla s velikim zakašnjenjem – ali se panika veoma brzo proširila – tako da je kulminirala u aprilu. Konkretna manifestacija tog straha je bilo povlačenje depozita, pojačano medijski veoma prisutnim pričama o slabosti domaće valute i domaćih banaka.

Uspešna neutralizacija tog straha je napravljena nuđenjem garancije države na štedne uloge i veoma brzom stabilizacijom kursa dinara. Uz to su išle i političke najave o tome da Srbija ima i nekih šansi u krizi, tako da je posle aprila počeo da raste broj onih koji su tvrdili da nisu zabrinuti zbog krize. Istovremeno je tokom cele godine bilo samo oko 10 odsto onih koji su u „narednih 12 meseci” očekivali poboljšanje sopstvenog standarda – najčešće simpatizera LDP-a i DS-a, i najčešće sa obrazloženjem da će oni lično biti uspešni, a ne da će se ukupne okolnosti promeniti.

S druge strane, veliki procenat građana je izjavljivao da je bar neko od članova domaćinstva ostao bez posla (12-13 odsto) ili da su smanjeni ukupni prihodi domaćinstva – misleći na prihode iz svih izvora, uključiv i honorarna angažovanja ili angažovanja u okviru sive ekonomije. Tokom godine, broj domaćinstava koja su osetila konkretne efekte krize je porastao sa 40 odsto na 50 odsto. Zato ne bi trebalo da čudi što se među prioritetnim zadacima koje bi građani dali vlastima – smanjenje nezaposlenosti izdvojilo ubedljivo na prvom mestu.

Primamljiva Evropa

Stav prema EU već dugo se može opisivati s nekoliko podataka, koji na prvi pogled ne deluju konzistentno. Referendumsko pitanje –Da je danas referendum, da li biste glasili za priključenje Srbije Evropskoj uniji ili protiv njega – prikazuje Srbiju kao izrazito proevropsku državu sanajmanje 60 odsto ukupnog stanovništva za (a češće 65 odsto pa i više) i najviše 19 odsto protiv (a češće 10 odsto do 15 odsto). Ovi podaci pokazuju veoma male i lako objašnjive oscilacije.

Kada se gleda odnos samo opredeljenih izlazi da bi oko 80 odsto od onih koji imanju stav glasalo za ulazak Srbije u EU

Mnogo više, ali takođe objašnjivo, variraju podaci po tome kakav stav ljudi imaju prema EU. Broj onih koji misle dobro o EU varira od 20 odsto do 30 odsto pa i više, u zavisnosti šta se konkretno događa. Maksimalni brojevi su dobijeni kada je Srbija dobila SSP ili kada je bilo Evrovizijsko takmičenje u Beogradu (39 odsto) – prošle godine ili kada je bilo jasno da će vizni režim biti promenjen (35 odsto) – ove godine.

Zanimljivo je da je se mnogi parametri kojima se meri stav prema EU, tek poslednjih meseci vraćaju na nivo koji je bio pred kraj 2003.

Izričito negativan stav prema EU nema sada nijedan stranka, ali različito se tretira nivo značaja te teme po pojedinim stranka. Kada se bira najvažniji razlog zašto su se birači opredelili za neku od stranka „proevropsku orijentaciju” pominju samo birači DS-a i LDP-a. Slično, kada se od svih gradjana, a ne samo od birača pojedinih stranka, traži da procene stranke – kao proevropsku 72 odsto građana vidi DS, 62 odsto LDP, dok za SNS kaže to samo 27 odsto, iako ta stranka šalje sasvim jasne poruke da joj EU spada u prioritete.

(Politika, 3.1.2010)