Komentar dana | |||
Budžetska pornografija |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 02. januar 2009. | |
Izgleda, demokrate i radikali su, posle orijentalnog cenkanja, zaključili obostrano koristan aranžman. Dogovorili su isporuku SRS-u paket ustupaka vezanih za Zemun i još ponešto, na konto čega su radikali prihvatili da u zadnjem trenutku deblokiraju usvajanje budžeta. Teško je posle svega toga ne setiti se iskaza o politici, u svojoj struci poznatog, italijanskog porno režisera Marija Salijerija, kome je svojevremeno i naša ozbiljna štampa posvetila pažnju. On je uporedio pornografiju i politiku, uz zaključak da ako je prva delatnost prljava onda je takva, bar u istoj meri ako ne i više, i ona druga, iako ima mnogo veći društveni prestiž. Fine mame obično nemaju ništa protiv toga da im se ćerke udaju za ugledne političare, a u najmanju ruku bi se naježile da se radi o porno glumcima. No, ako im je do morala, i u prvom slučaju greše! Politika je često sestra pornografije, pa i prostitucije, i u bolje uređenim zemljama od naše. Međutim, u siromašnim državama predstavlja primetnije društveno breme i gori izvor duševnog bola. Koliko god da ljude tišti korupcija, nervira pohlepa, egoizam i primitivizam političara, uznemirava oholost tajkuna, opterećuje neefikasnost sudskog sistema i državne uprave, nekako se te nedaće lakše podnose sa Bruto društvenim proizvodom od oko 20.000 evra po glavi stanovnika, kao što je slučaj u Italiji, nego sa naše tri hiljade! Jednu težinu ima politička prostitucija u zemlji u kojoj onkološki pacijenti čekaju mesecima na zračenje, a i pored bele kuge besplatno lečenje neplodnosti je vrlo restriktivno, što je sve slučaj u Srbiji, a drugu u državama sa dobrim sistemom zdravstvene zaštite. No, tu smo, gde smo. Da stvar bude gora, nalazimo se i na početku godine u kojoj će naša i tako slabašna privreda, usled globalne ekonomske krize, nesumnjivo pretrpeti žestok udarac. A nad standardom znatnog dela stanovništva Srbije, koji se koliko toliko zadnjih godina popravio, nadviti senka devedesetih. U takvim okolnostima, bez obzira što smo svesni da politika širom sveta ima trgovački karakter, od političara se očekuje elementarna odgovornost i posvećenost interesima države i naroda. Uostalom, ne mora svaka trgovina da bude pijačnog tipa. Bez obzira da li se radi o demokratama i radikalima, ili naprednjacima, LDP-ovcima, narodnjacima i socijalistima, makar u vanrednim okolnostima, u vremenima kada nam se i tako izmučenim primiče nova opasnost, do neshvatljivih razmera je nenormalno da političari gotovo isključivo vode računa o svojim ličnim interesima, odnosno da nacionalne interese posmatraju samo kroz partijsku prizmu. Nažalost, kod nas je očito tako. I stoga je u Srbiji gotovo sve moguće. Od toga da se prave svakakve kombinacije oko vlade, do toga da se preko noći drastično menjaju ubeđenja, samo da bi se obezbedila vlast i ćar. Jedino izgleda nije moguće da političari shvate da oni postoje zbog građana, a ne građani radi njih. Usvajanje budžeta nas je na to podsetilo, tek da nemamo ni malo iluzije na početku nove godine. Da imamo u vidu da je sutra novi dan, kada će se naši političari prema nama ponašati jednako loše kao i do sada. Čovek koji je najzaslužniji za ujedinjenje Italije u 19. veku, grof Kavur, jednom je rekao: „Kakvi bismo mi bili podlaci kada bismo za sebe radili ono što činimo zbog Italije“. A za naše političare može da se kaže: „Kakvi bi oni bili državnici, kada bi za Srbiju radili ono što čine za sebe“! |