Komentar dana | |||
Ne može se živeti od članstva u EU |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 05. novembar 2009. | |
Na stranu da su češki tramvaji dva puta jeftiniji, ali postavlja se jedno drugo fundamentalno pitanje: da li inženjer Đilas zna da se u Srbiji odavno proizvode šinska vozila i da je moguće proizvesti tramvaj koji nije svemirska tehnologija. Svaki inženjer će znati da je savršeno moguće, uz dobru državnu organizaciju i podršku angažovati na primer projektante iz fabrike vagone za osnovu, iz Ikarusa za karoseriju, a iz Severa iz Subotice za pogonske motore. Projekat sigurno mogu podržati elektroinženjeri sa dva vrhunska elektrotehnička fakulteta u Srbiji. Ili, mi izgleda inženjere školujemo samo da rade na zapadu ili u politici kao Đilas ili kao trgovci u predstavništvima evropskih firmi koje nam prodaju sve, pa i ono što možemo sami proizvesti? Uzgred, zagovornike neoliberalnog koncepta nemešanja države u privredu treba uputiti na nemačku kancelarku Angelu Merkel i njeno angažovanje za spas Opela i uslovljavanja svakog dogovora da se ne zatvori nijedna fabrika u Nemačkoj. I Nemcima je odavno jasno da ih samo proizvodnja a ne uslužne delatnosti, a daleko bilo uvoz, može izvesti iz krize. A kod nas, umesto podrške projektima proizvodnje, uzimaju se krediti za uvoz koji moraju da se vrate od neke proizvodnje i to sa kamatama, a postojeća proizvodnja je manja iz godine u godinu, dok je dug sve veći. Ne može se doveka živeti od kredita MMF-a, kao što se izgleda nekima čini. Naravno da će posle otplate kamata cena jednog tramvaja biti veća od 3 miliona evra, a sigurno je da bi se mogao napraviti u Srbiji za daleko manje para. Bojim se da, ako ovako nastavi da se radi u Srbiji, ni čukununuci Dragana Đilasa ni bilo čiji drugi, neće moći otplatiti dug u koji nas uvaljuju političari koji ne razmišljaju. I dok se sve ovo može očekivati od političara bez imalo znanja ekonomije i tehnologije i proizvodnje, ne može i ne sme se očekivati toliko nepoznavanje ekonomije od inženjera i intelektualaca. Međutim, postavlja se pitanje da li u zemlji, u kojoj se od članstva u Evropskoj uniji očekuje dobar život samo od prodaje usluga, a ne od proizvodnje, može uopšte neobaveštenom narodu objasniti kakvim ga stazama vode ljudi koji nisu ni dobri inženjeri, a još manje dobri ekonomisti, pa ni političari? Ne može se živeti od članstva u EU, a ne bi trebalo ni od prodaje istog sluđenom narodu u Srbiji. Sramota me je što neke moje kolege inženjeri na pozicijama moći u Srbiji ne shvataju ovo. Razumem da na kratke staze i oni i njihove porodice, pa i stranke mogu živeti od politike, ali pitanje je da li oni shvataju da svojim delovanjem stvaraju okolinu koja nije dobra ni za koga u Srbiji, pa neće biti dobra ni za njihove potomke. (Autor je diplomirani mašinski inženjer sa više od dve decenije iskustva u konstruisanju mašina i delova u Srbiji, Kanadi i SAD) |