Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Parada opasnih namera
Komentar dana

Parada opasnih namera

PDF Štampa El. pošta
Dragan Milosavljević   
petak, 25. septembar 2009.

Srpska politička elita, njeni mediji i samozvani "analitičari", raštrkani po platnim spiskovima lukrativnih "donatora", od pregoleme brige za sudbinu Parade ponosa nemaju vremena da se bave pitanjima od sudbonosnog značaja za budućnost svojih birača i cele nacije.

Nije u njihovom fokusu namera Vašingtona da svoju raketnu skalameriju prebaci na drugu lokaciju. Nema uzbune zbog najava da, pored platformi sa brodova u Mediteranu, kao gnezda raketnih bodlji, nove lokacije štita budu Bugarska i oteto Kosovo. A možda će biti i ponuda ovdašnjih potencijalnih donatora srpskih teritorija. I pritom nije bitno kojoj će strani biti ponuđene baze kao garant sopstvenog opstanka na vlasti. Jer, ako bivši predsednički kandidat tvrdi da "ide u SAD kako bi dokazao da je normalan", onda je taj pojam u Srbiji definitivno postavljen naglavačke.

I zato je "normalno" da se u Srbiji niko iz vlasti ne bavi makar realnim procenama strategije gospodara naših sudbina. Sve od silnog posla u obezbeđivanju najavljenog marša nekoliko stotina ljubitelja istopolnog seksa.

Dakle njihova je "ravnopravnost", kako nazivaju prizivanu realnu nadmoć nad ostatkom dosadno heteroseksualne Srbije, pitanje od sudbinskog značaja. Ako ne za opstanak nacije, ono za njihov opstanak na vlasti svakako.

Cela frka oko isprojektovanog opasnog talasanja, ne daj bože cunamija svakolikih nagomilanih besova ponižene populacije, usmerenog na "različite", one koji ne priznaju kao zapovest prirode Božje predodređen ishod ljubavi, seks čoveka i žene, iskazaće se, ako ne sutra, ono kada bude kasno, kao parada opasnih namera .

Potvrdiće još jedan uspeh zamajavanja javnosti i svesnog produbljivanja međusrpskih podela, na kojima žive sve srpske političke garniture. Od dinastija, preko komunista, do njihovih unuka.

Ne radi se samo o ponovnom uvođenju spiskova, navodnih, klerofašista i "opasnih desničara", kako mediji i NVO imenuju konzervativce i patrijarhalni deo Srbije, već o najavama nekakvih dosta neprecizno sročenih mera hapšenja, ne daj Bože novih "sablji", gvozdenih metli i "golih otoka" za političke neistomišljenike.

To, dakako, znači da se, mimo procesa značajnih geostrateških manevrisanja velesila, koje su za nas u opasnom predstojećem okršaju oko prioriteta puteva za "Nabuko" ili "Južni tok", ovde baba češlja. Trebi one koje vidi kao nepoželjne gnjide. A Beograd, ako treba, neka gori. Goreo je i Rim, u ludilu i strahu Nerona.

Zato izraz navijači treba shvatiti u širem kontekstu, ne kao ljude koji se samo sudaraju oko toga ko veštije šutira "buba maru" i tabaju na koga naiđu, već, pokazaće se, ko navija protiv ovakve tranzicije i saradnje sa Euleksom.

Zato se uz ime navijača i ne insistira da su fudbalski i zato će ubuduće svi štrajkači, socijalno ugroženi, svi opravdano nezadovoljni biti tretirani kao navijači, huligani koji zaprečuju stabilno funkcionisanje institucija (sic) i onemogućavaju ulazak u Evropu, spavaju na šinama za eurovozove.

Već se oglasio jedan ministar izjavom da te necivilizovane, u istorijskoj misiji, ona njihova civilizovana Srbija mora privesti priznanju evroatlantskih prava i pravde. Hajmo, hajde, svi u Hag, pevaće u koračnici svi uhićeni.

U taj dobri isplaniran galamatijas nasilja nad moralom, logikom, dostojanstvom, u tu završnu lobotomiju Srbalja, sasvim se lepo uklapaju i nedavni manevri "Milosrdnog anđela" na teritoriji Srbije. Ovoga puta on se presvukao, uzeo mistriju da popravlja porušeno u bombardovanju, da bi zatim izvodio cirkuske akrobacije na avionima onih oznaka koje su taj isti aerodrom tretirale kao cilj najvećeg prioriteta. Naši piloti, preživeli rat i pripreme za mitinge, dobili su odgovarajuće uloge ikebane u ovom NATO kolažu.

Tom prilikom, raspomamljeno oduševljeni izveštači i kamere nisu se setili male Milice iz Batajnice, ubijene koji kilometar dalje od strane ovih gostiju veštih u lupinzima, kako u vazduhu tako i na zemlji. Nikoga nije bilo sramota, pa ni onih 100.000 gledalaca koji su pre deset godina čamili tri meseca u podrumima i skloništima, a neki će kasnije, posle mitinga, otići da pale sveće na grobovima nevinih žrtava NATO letača i raketaša. Ej Srbijo među šljivama, među ljudima, ali i neljudima koji bi da nas obdare ludačkim košuljama i posade u kukavičje gnezdo.

Po mišljenju ovog hroničara, parada informativnih obmana, u pripremanju javnosti na neophodnost nekakvih vanrednih mera ili stanja, potez je ili potpunih očajnika ili besramnika. Onih koji će se najcrnjim slovima upisati u istoriju Srbije.