Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Pismo Vojislavu Koštunici
Komentar dana

Pismo Vojislavu Koštunici

PDF Štampa El. pošta
Tatjana Milošević   
četvrtak, 22. mart 2012.

Poštovani bivši Predsedniče,

Pre nekoliko dana navršilo se šest godina od ubistva Slobodana Miloševića, izabranog dva puta na demokratskim izborima za predsednika Srbije i predsednika SR Jugoslavije, u Haškom tribunalu. Smatram da je poslednji čas da pred građane Srbije izađete sa punom istinom o Vašoj velikoj pobedi nad ovim čovekom. Iako je i Petog oktobra Srbija znala da na izborima niste pobedili, poverovala je da će je nahraniti Vaši zapadni prijatelji – baš kao što su napunili džepove vašim petooktobarskim saborcima. Poverovala je nesrećna Srbija da su Kosovo i Crna Gora demokratska pitanja, na koja ćete, Vi i Vaši prijatelji, dati bolje i pravilnije odgovore.

Poslednji je trenutak da, pred moguću novu izbornu katastrofu u Srbiji, izađete sa jasnim odgovorima na sledeća pitanja:

- Koliko ste tačno glasova osvojili na izborima 2000?

- Šta se, iz poslednjeg obraćanja predsednika Miloševića narodu, u pogledu njegove budućnosti u Vašoj demokratiji nije ostvarilo?

- Koji Vaši saborci su bili plaćeni iz inostranstva da sruše i bace na kolena neposlušnu Srbiju (makar i da nisu znali da je to krajnji cilj)?

- Šta su SAD i EU od Vas tražili za vreme dok ste bili predsednik SR Jugoslavije?

- Koliko još mladih i obrazovanih treba da se iseli iz Srbije da bi ona, raspamećena i obogaljena, bila po meri EU (podsećam Vas da je jedan od glavnih argumenata protiv bivše vlasti bio taj da ne stvara šanse mladima i da se oni zbog toga iseljavaju)?

- Ko Vam daje pravo da (naknadnom pameću) ležerno i bez šire mobilizacije intelektualaca, patriota – pa i većine građana Srbije – otkrivate da je Srbija iznad svih nas, pa i iznad magle u vidu EU?

Svaki je građanin Srbije svestan toga, ali na truloj političkoj sceni Srbije nema više ni poštenja, ni snage, ni volje – a Boga mi – ni novca da se poveruje da postoji kraj sunovrata u koji ste nas poveli. Hteli Vi da priznate ili ne – i Vi ste svojevremeno igrali u kolu zvanom EU, demokratija, investicije i ostale gluposti.

Treba da narodu iskreno kažete kada ste shvatili da je okupacija i razbijanje Srbije stepenica ka pokušaju opkoljavanja Rusije.

Treba da se izvinite narodu što ste dozvolili da vaš prethodnik bude sahranjen u dvorištu svoje kuće, a ne, kako dolikuje izabranom predsedniku, u aleji Velikana.

Treba da se izvinite što ste naivno poverovali da nam oni koji vas finansiraju žele dobro, što ste verovali da su pitanja Crne Gore i Kosova demokratska a ne važna geostrateška pitanja zapadnih sila i Amerike.

Treba da objasnite svima onima koji će glasati za Vas (među njima sam verovatno i ja!) šta su, po Vašem mišljenju, stvarni vitalni interesi Srbije i njenih građana.

Sve to treba da kažete iskreno, u oči, svakom Srbinu, i to bez pozivanja na Vašu knjigu "Zašto Srbija a ne Evropska unija". Ta je knjiga možda imala smisla 2000, a sada treba da položite račune da bismo Vam u budućnosti verovali.