Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Šarene reklame, vesele igre i sumorne vesti
Komentar dana

Šarene reklame, vesele igre i sumorne vesti

PDF Štampa El. pošta
Nenad Dukić   
četvrtak, 30. april 2009.
(Reč-dve o televizijskoj i društvenoj stvarnosti Srbije)

Sinoć sam dragi moji gledao, kao i mnogi od vas, prenos Lige šampiona: meč Mančester-Arsenal. I bio sam zadovoljan kvalitetom igre. Ali, u pauzi prenosa krenuše neke reklame. Taman krenule oči da se sklapaju, hipnotizirane slikama sa ekrana, kad krenu vriska. Prvo, ženska ciktava i visoka, a onda muška duboka i brundava.

Pogađate, to je bila reklama za ono pivo sa providnom nalepnicom. Brundanje zrelih muškaraca iz reklame nije izazvala svežina ni jačina, ni ukus piva, već njegova nalepnica providna koja sija iz ledenih komora.

Onda sam se razbudio i pogledao još jednu reklamu koja je pre svega namenjena očima. Iako postoji neka poruka, banka nudi neke povoljne auto kredite, te se gledaocu na pomen auto kredita javlja slika iz reklame. A to je jedna devojka, valjda manekenka, u belom šorcu, a la Sneki Babić, ali još kraći, koji bezobrazno otkriva tanušne noge, sa crnim velikim sunčanim naočarima koja uskače u ljubičasta luksuzna strana kola.

A onda mi skroz budnom prođoše glavom dvoje voditelja jedne parade kako reklamiraju stan u Beogradu sa svim kućnim pomagalima i još pride, reći će muški deo tog voditeljskog dvojca, „sa automobilom ispred stana». A sve to možemo dobiti ako licitiramo, to jest pošaljemo svoju najnižu cenu tog stana putem SMS-a.

Čemu ovoliki uvod? Kakve veze sve ovo ima sa srpskom stvarnošću. Ima, ima, izgleda neverovatno, ali ima. TV emisije i reklame prave našu stvarnost, ako mi to želimo. Ako uzmemo da je tv stvarnost novčić, onda on ima svoju prednju i zadnju stranu, znate – glavu i pismo. Ovo gorepomenuto je naličje novčića. Radi njegovog kolorita, ili da mu dodamo još malo boje, pomenućemo i telefonske kvizove u kojima mašu novčanicama ispred kamere, vesela izvlačenja dobitaka tombole i stalna reklamna podsećanja da loto iznosi 1.800.000 evra (a o sedativnom dejstvu razmene žena ili srceparateljskom efektu emisije za ljubav sve, nekom drugom prilikom).

Ovo naličje nas diže u nebo. Stvara nam euforiju. Ubacuje nam u mozak ambiciozne pomisli: postaću vlasnik stana u Beogradu, dobiću 1.800.000 evra, za jedan odgovor na telefonskom kvizu imaću hiljade dinara. Niti orao, niti kopao, niti žuljao klupu, niti godinama teško radio i štedeo odvajajući od usta, a sve dobio. I tako, ko se navuče na ovu novu zavisnost, one poslednje viškove novca davaće za nagradne igre. Vezaće se za TV ekran, umesto da se šeta, izlazi u bioskop, druži sa prijateljima u kafani. I gledaće te lepe šarene reklame: tete u belim ili žutim bestidno kratkim šorcevima u pauzama izvlačenja. I tražiće novu dozu svog opijata, svakodnevno. I možda on vrisne zajedno sa onim muškarcima kada vidi pivo iz reklame sa providnom nalepnicom.

Šta je glava novčića? I tu je bogata ponuda sa TV ekrana. Svakim danom sve više utučenih, bezvoljnih vesti. Sve više depresije se širi ekranima. Evo uzoraka: Industrija na kolapsu – tekstilna i metalna industrija za 20 odsto smanjile proizvodnju. Sindikati prete štrajkovima. Nezadovoljni tekstilni radnici u Kragujevcu štrajkuju glađu danima. Čuvajte se svinjskog gripa, samo što nije došao i kod nas! Srbe koji protestvuju Kfor na Kosmetu zasuo šok bombama i suzavcem.

Tako neoprezni gledalac pada u čamotinju, mrzovolju. Još ako radi u nekom polupropalom preduzeću, ako nema svoje zemlje i ako ima preko 35 godina, ona u njemu sve više raste. I počinje da neguje svoje crne misli tipa “ništa ne valja, za sve su krivi ovi gore, na vlasti”. I one rastu kao korov u zapuštenoj bašti njegovog uma. I gleda svako emitovanje vesti, svaku tv političku emisiju. Stavlja žaluzine na prozore, izlazi napolje samo da odradi svoje u firmi, da kupi pivo i hleb. Seća se starih dobrih vremena u kojima je bila dobra plata sa malo rada, u kojima se čovek nije štrecao da li će ostati bez posla, bez otpremnine i sa neuplaćenim višegodišnjim stažom. Sažaljeva sebe, ne provetrava kuću, naliva se vestima i pivom, doduše bez providne nalepnice, a crne misli rastu i rastu...

I tako pazite, dragi moji, da ne postanete ovisnici o nagradnim igrama i sumornim vestima. Da vam glava ne bude u oblacima zanesena slatkim nadanjima ili duboko pod zemljom, jer ne trpi samu sebe, ne voli svoj lik. Ne dajte se euforiji, ne dajte se lažnim maštanjima o velikom blagu bez rada. Ne dajte se mračnim mislima da je sve propalo, da nema boljitka, da je suvišno živeti u ovakvom svetu.

Imajte distancu prema TV čarobnjacima. Oni ni sami ne veruju u ono šta pričaju. Ali, i dalje začaravaju po inerciji, da zarade sebi platu. A posle TV emitovanja, TV izvlačenja dobitaka, kad bi ih upitali da li je sve tako mračno, da li je sve tako svetlo, rekli bi vam: «Mi samo radimo svoj posao, niko vas, gledaoci dragi, ne tera da nam verujete i da nas gledate.»

Zato, kad vidite da počinju da pletu svoje mreže oko vas, mreže euforije ili depresije, gasite, gasite televizor! Okrenite se oko sebe, popričajte sa onima koje volite. I videćete: čarolija prestaje, mreže pucaju. A vi stojite na zemlji, spremni za životnu borbu.