Vidovdan i sarajevska „multi-kulti“ dešavanja

Mnoge kulturne događaje sprovodi sarajevski režim u cilju prikazivanja sadašnjeg Sarajeva kao multi-kulti prestonice. Nije poznato da li to smišljaju iz svoje glave ili je to samo nečiji plan koji moraju sprovesti.

Najnoviji događaj je „Stoljeće mira nakon stoljeća ratova“ i to baš na drevni srpski praznik Vidovdan. Sarajlije i njegove goste će u čast stoljeća mira zabavljati nijedan drugi orkestar nego baš vojni. Divna simbolika za mirnodopsko stoljeće koje nam se ukazalo.

I to ne bilo kakav vojni orkestar, recimo nekog od konstitutivnih naroda BiH ili entiteta, ili neki BiH vojni orkestar pošto postoji zajednička vojska, ili recimo orkestar svjetski poznatog sarajlije Bregovića koji je na bazi srpske vojne muzike osmislio svoj repertoar, nego baš vojni orkestar „Mehter“ iz Turske, države koja je poznata kao jedan od okupatora i agresora na naše prostore.

Takođe je smišljeno (vidi sliku 1) da svima ostane u mislima da uz frazu sa prvog banera „stoljeće mira“ ide islamski simbol na slijedećem baneru, jer je potrebno zabašuriti podatak da je u svakom ratu na svijetu jedna zaraćena strana uvijek pod ovim simbolom. Izgleda da je cilj da nam se svjetski mir donese ratovima. Kao da se ozdravljenje može donijeti širenjem bolesti.

Takođe je simptomatično neprekidno insistiranje sarajevskog režima da se ovaj naš vjersko-građanski rat na tlu bivše jugoslovenske republike BiH prikaže kao agresija. Izbjeglištvo skoro 200.000 Srba pod vođstvom patrijarha Čarnojevića sa okupiranog područja od strane okupatora, čiji vojni orkestar svira u Sarajevu na Vidovdan, naziva se seoba, a ne etničko čišćenje. Istu svrhu ima i upotreba pojma „agresija“ u FBiH, a paralelno i u Hrvatskoj, kako bi se nedostatak Srba u gradovima pomenuta dva entiteta, u kojima su bili prisutni u priličnom broju, prikazao kao nekakva nova seoba, a ne etničko čišćenje. Pri tome ide paralelno prikazivanje seoba drugih nacija kao etničko čišćenje. Licemerje je inače glavna karakteristika ove posustale zapadnjačke civilizacije.

Na slici 2 se može vidjeti tendencija stanovništva u Sarajevu. Podaci za 1971 i 1981. godinu su uzeti iz zvaničnog statističkog godišnjaka, a za 2001. godinu su nezvanični, ali su objavljeni u brošuri koja je svojevremeno kolala ministarstvima FBiH. Zvanični podaci ne postoje, jer se dugo opstruirao popis stanovništva zbog objelodanjivanja „seoba“.

Posljedice djelovanja sarajevskog režima u smislu održavanja konstantne tinjajuće netrpeljivosti prema bivšim stanovnicima, koje nazivaju agresorima, često se mogu vidjeti recimo u komentarima čitalaca na sarajevskim portalima.

Na slici 3. je jedan tipičan komentar kakav se uredništva portala ne trude da uklone, nego ih ostavljaju da posjetioci sajtova demokratskim glasanjem dodjeljuju minuse, nakon čega komentar ne bude više toliko očigledan. Ali kako sarajevski režim neprekidno preko medija oblikuje svoje sljedbenike, posjetici sajtova često i ne nalaze da je nešto problematično u ovakvim komentarima pa ih ne minusiraju dovoljno.