Početna strana > Rubrike > Politički život > Apel srpskim patriotama
Politički život

Apel srpskim patriotama

PDF Štampa El. pošta
Nikola Turajlić   
sreda, 17. novembar 2010.
Kao posmatrač sa strane, godinama pratim katastrofalni razvoj ekonomske, političke i društvene situacije u Srbiji i ne mogu verovati da ne postoji čak ni naznaka nemirenja (osim verbalnog) s ovim stanjem, među patriotskom slobodnomislećom inteligencijom, već ista u svojoj malodušnosti samo „kukumavči, nariče i cmizdri“ na internet sajtovima zbog „prave, pravcate nepravde“ koja se nanosi kako Srbiji, tako i njenom narodu. Branioci srpskih interesa su jedino uspešni samo u svojem gloženju, koje ide tako daleko da se se međusobno proglašuju luđacima na jednoj strani, ili izdajnicima na drugoj strani.

Kada nitko u Srbiji nema volje i snage da skreše u brk „internet patriotima“ da je pet minuta po dvanaest i da je dosta njihovog lamentiranja nad zleduhom sudbinom srpstva, već da se mora početi odmah sa aktivnostima na sprečavanju nadolazeće kataklizme, to ću učiniti ja ovim tekstom i makar „spasti svoju dušu“ time što sam (iako pretenciozno) nešto poduzeo.

Sve izjave svetske ekonomske elite o kraju krize, uz stalno naglašavanje pada zaposlenosti, jesu providno spinovanje kao i uvreda zdravog razuma jer je privredni rast nespojiv sa padom zaposlenja.

No pre nego pređem na obrazloženje mojeg apela srpskim patriotima, izneću nepobitne i opštepoznate razloge za moju tvrdnju o gotovo, moglo bi se reći, neumitnom nastupanju srpske kataklizme uzrokovane kako ekonomskim, tako i moralnim sunovratom Srbije.

Moram posebno istaći da se propadanje Srbije odvija u uslovima trajne svetske ekonomske krize, koja potencira i ubrzava privredno i finansijsko urušavanje same države. Naime ova kriza je trajna, jer je posledica trenda pada potrošnje, zbog kreditne nesposobnosti prezaduženih država, firmi i stanovništva.

Pad potrošnje izaziva pad proizvodnje i sa tim vezano povećanje nezaposlenosti, a sve to se ponavlja u začaranom krugu. Sve izjave svetske ekonomske elite o kraju krize, uz stalno naglašavanje pada zaposlenosti, jesu providno spinovanje kao i uvreda zdravog razuma jer je privredni rast nespojiv sa padom zaposlenja.

Srpska privreda ima i vlastita oboljenja koja su uzrokovana kako prethodnim režimom, a posebno bezumničkom tranzicijom i ekonomskom politikom demokratskih vlasti, koje neću u ovom tekstu obrazlagati jer su opštepoznate, već samo izneti njihove stravične posledice koje se sastoje iz stalnog deficita spoljne trgovine i državnog budžeta, dužničkog ropstva građana i firmi, velike nezaposlenosti, nesolventnosti (nelikvidnosti) države i firmi i da se dalje ne nabrajaju negativnosti.

Gorenavedeni i drugi minusi pokrivaju se godinama kako novim zaduživanjem, tako i rasprodajom državne imovine. Međutim, demokratske vlasti su pri kraju sa rasprodajom „porodičnog srebra“ na jednoj strani, dok su zavrnute kreditne slavine već kod komercijalnih banaka, a ovo će se uskoro desiti i sa onima međunarodnim finansijskim institucijama (MMF, SB i dr. koje kontrolišu evroatlantski prijatelji) i to po uspostavljanju dobrosusedskih odnosa sa „južnim susedom“.

Srpska koruptokratski vlastodršci su svesni situacije i nastoje se što duže održati na vlasti kako bi što više „napunili kofere“, a nemaju nikakav problem sa tim što će po njima biti potop, jer će oni odjedriti preko okeana, pod prijateljske skute.

Novcem dobijenim prodajom Telekoma i EPS-a sadašnja vlada ili neka druga (nezavisno tko pobedi na izborima) odložiće urušavanje države i privrede za nekoliko godina.

Novcem dobijenim prodajom Telekoma i EPS-a sadašnja vlada ili neka druga (nezavisno tko pobedi na izborima) odložiće urušavanje države i privrede za nekoliko godina.

Treba istaći i da sadašnja relevantna opozicija je raniji učesnik u upropaštavanju Srbije i ne predstavlja alternativu za Srbiju, već je garant kontinuiteta dosadašnje bezumničke ekonomske politike.

Naime, kada devizni priliv u Srbiji bude ovisio samo o izvozu i sve manjim doznakama deviza iz dijaspore (zbog krize), neće se moći dovažati ni minimum potrebnih energenata (nafta, plin, struja) i drugih sirovina, što će izazvati kolaps industrije, poljoprivrede i usluga i sa tim vezanu masovnu nezaposlenost i nakon toga nastupa i sama glad. Oni koji tvrde da u Srbiji ne može biti gladi, nemaju u vidu da se poljoprivredna proizvodnja temelji na nafti kao pogonskom sredstvu. Nema volova, konja ili čak priučenih krava koji bi mogli zameniti traktore i uzorati i posijati oranice, što znači da neće biti ni žita.

Za neke čitaoce ovog teksta isti će izgledati kao morbidna fantazija, pa ću pozvati u pomoć istoriju, učiteljicu života. Čitaoci u ozbiljnijem veku sigurno se sećaju nestašica, u osamdesetim godinama, benzina, kave, lekova, te drugih uvoznih proizvoda izazvanih nedostatkom deviza za uvoz. Kada se ima u vidu da se u to vreme neuporedivo manje robe uvozilo, a da se mnogo više izvozilo (klirinški poslovi sa SSSR-om) i bio je znatan prihod jadranskih turističkih deviza, jasno je da će plakati opusteli srpski drumovi za par-nepar vožnjom.

Tko ne veruje jednom anonimusu ili historiji, mora svom predsedniku koji je nedavno izjavio da je Srbija jedva izbegla bankrot zbog ekonomske krize, dakle i po njemu mečka igra pred srpskom kućom.

Tko navedeno ne prihvaća kao realnu opasnost koja grozi Srbiji, taj ne koristi vlastite oči, uši i glavu i prepuštam ga fantazijama o euroatlanskoj svetloj budućnosti.

Ja se obraćam onima koji su svesni rizika navedenih u ovom tekstu i ističem da je manji zločin to što čini srpska koruptokratska vlast (jer je to svojstveno svim naprednim demokracijama), već je mnogo veći zločin sam pasivan odnos prema njihovim aktivnostima, koji je praktična podrška ugrožavanju opstanka sebe i svoje porodice, a istovremeno i naroda odnosno države.

Zbog iznesenog predlažem srpskim patriotskim intelektualcima, okupljenim oko patriotskih internet portala, da pokrenu inicijativu za osnivanje saveza (udruženja, odbora, društva) nacionalnog spasa u koji bi se uključili pre svih srpski intelektualci od stručnog integriteta i moralnog digniteta (oni koji se nisu prodali za šaku dolara ili eura srpskim kvaziprijateljima) i koji bi radili, u početku na upoznavanju srpske javnosti o katastrofalnoj politici svih srpskih postoktobarskih vlada i kataklizmi koja grozi Srbiji i angažovali se na izradi realnog programa nacionalnog spasa i nakon toga izvršili efektivan pritisak na vlastodršce da isti povere provedbu ovog programa koncentracionoj vladi.

Tko ne veruje jednom anonimusu ili historiji, mora svom predsedniku koji je nedavno izjavio da je Srbija jedva izbegla bankrot zbog ekonomske krize, dakle i po njemu mečka igra pred srpskom kućom.

Sastavni dio ovog programa treba biti i dio o srpskom moralnom preporodu, jer ni jedno društvo ne može prosperirati ako nema moralne temelje.

Ekonomski i moralni oporavak su conditio sine qua non obrane svih srpskih nacionalnih interesa i vrednosti.

Pozivam pre svega da se ovoj inicijativi pridruže "Tome", koji opravdano više nikome i ničemu ne veruju jer su naivno „ginuli“ za korist vlastite štete i to iz razloga.da sa svojim iskustvom budu „čuvari“ čistoće pokreta i da isprave svoju veliku grešku, koju si ne mogu oprostiti. Da se ovaj put stvari mogu i moraju odvijati drugačije parafrazirat ću priču o babi, žandarima i lopovima, u toliko da su šićardžije otišle u NVO ili partije, a u pokret treba isključivo uključivati one koji nisu članovi navedenih organizacija. Uostalom od pokreta će bežati kao vrag od tamjana oni koji imaju pretenzije učestvovanja u vlasti.

Na pretpostavljeni prigovor pesimista da se ništa ne može učiniti, odgovaram kao deklarirani defetista, da su isti u pravu, ali samo utoliko ukoliko ne postoji dovoljno snažna volja pojedinaca da se udruže sa sličnima, a to će se videti po reakcijama na ovu inicijativu.

Ova inicijativa ima jednu sigurno pozitivnu stranu, i u slučaju da izostane uspeh, da će oni koji se u nju uključe imati pred sobom opravdanje da su pokušali nešto učiniti za sveopšti spas i da nisu samo čekali sudbinu kao „ovca noža“.

Pozivam redakcije srpskih kritičkih propatriotskih internet portala da se odrede (ne)objavljivanjem ovog apela prema gore iznesenoj inicijativi, te u slučaju njihovog pozitivnog stava da istoj pruže medijalnu podršku, da se međusobno dogovore o načinu njene realizacije (delegiranje u inicijativni odbor svojih suradnika koji imaju ugled i organizacione sposobnosti) i da pruže svaku drugu podršku, dok se „novorođenče“ ne postavi na noge.

Pozitivna uloga ovih portala koja se sastoji u održavanju patriotske vatre , na jednoj strani, i ventiliranju frustracija učesnika na drugoj strani, mora preći u novi kvalitet podrške aktivnosti na sprečavanju propasti svega onoga za šta se bore, jer će u protivnom snositi historijsku odgovornost.

Srbija se nalazi u najvećoj pogibelji u svojoj historiji i može opstati samo kada se ispuni izreka: Ne daj bože da se Srbi slože!