Početna strana > Rubrike > Politički život > Branio sam profesiju, a ne položaj
Politički život

Branio sam profesiju, a ne položaj

PDF Štampa El. pošta
Srđan Škoro   
subota, 10. maj 2014.

Novinar Srđan Škoro smenjen je sa mesta šefa deska Večernjih novosti 12 dana nakon što je u jutarnjem programu RTS-a kritikovao pojedina kadrovska rešenja za ministre, zbog čega je SNS istog dana saopštila da „RTS služi kao poligon za prljave napade na Aleksandra Vučića“.

„Nakon kolegijuma, direktor i glavni i odgovorni urednik Ratko Dmitrović, rekao mi je da sam smenjen sa mesta šefa deska, da ću ubuduće moći da radim dodatak koji će izlaziti u Novostima i da se nada da ću pokazati bolje rezultate, mada prethodno ništa nije rekao o dosadašnjim rezultatima“, objasnio je Škoro kako je smenjen, u razgovoru za NSPM.

Ratko Dmitrović kaže da vas je smenio jer nije bio zadovoljan vašim radom i da to nema veze sa kritikama na račun premijera i pojedinih ministara koje ste izrekli gostujući na RTS.

- Saopštenje Ratka Dmitrivića da nije tužno bilo bi smešno. Da je pre mog gostovanja na televiziji izrekao kako nije zadovoljan mojim radom, to bih poštovao i rekao bih u redu. Ali činjenica da je to izjavio 12 dana nakon popularnog jutarnjeg programa najbolje govori koji su pravi razlozi moje smene. Funkciju šefa deska sam obavljao 10 meseci, nijednog trenutka se do mog gostovanja na RTS, nije postavljalo pitanje niti je bilo reči o smeni zbog rada ili grešaka u poslu.

Ne znam da li se ponosnije osećam zbog same smene ili zbog načina na koji je sročeno obrazloženje. Dmitrovićevo objašnjenje javnosti „kako je šef deska u dnevnom novinarstvu radno mesto promenljive kategorije“ najbolje karakteriše njegov način razmišljanja i delovanja. Moje pojavljivanje na Javnom servisu očigledno je otvorilo „Pandorinu kutiju“ i završilo se tako kako se završilo od strane onih koji danas kreiraju medijsku scenu u Srbiji.

Aleksandar Vučić, koji  je postavio Dmitrovića na čelo Novosti, rekao je da je saopštenje, koje je njegova stranka poslala nakon emisije, besmisleno i da on podržava kritičko mišljenje.

- Da, Vučić se deset dana kasnije u intervjuu Nedeljniku ogradio od tog saopštenja. Ja mislim da je to trebalo da uradi odmah. Utoliko je čudniji tajming gde se s njegovom izjavom poklapa moja smena. Valjda njegovi saradnici u Novostima bolje znaju šta on misli.

Mislim da ljudi koji su pod Vučićevim plaštom, ili pogrešno tumače njegove misli pa mu se dodvoravaju smenjivanjem ljudi i slanjem besmislenih saopštenja, ili ga odlično poznaju i čitaju da je ovo što on govori o slobodi i pluralizmu samo deklarativno i da to zaista ne misli. Ili je on možda pogubio kontrolu nad svojim članovima, koji su počeli da se ponašaju kao slobodni strelci tako dokazujući svoju veličinu i moć.

Šta vam je rekao Dmitrović posle gostovanja na RTS?

- Zvao me telefonom i rekao mi da je dobio neke pozive zbog mog gostovanja i pitao šta se to dogodilo. Ja sam mu ukratko prepričao i rekao da pogleda snimak, a on je meni rekao da Novosti nisu opoziciona novina i da sam morao da vodim računa jer su „oni“ osetljivi zbog formiranja Vlade.

Ko je zvao glavnog urednika posle emisije?

- Nije mi rekao ko ga je zvao.

Je l' bilo posle toga još nekih pritisaka?

- Ljudi koje je postavio SNS u redakciji su uglavnom ćutali. Kako je popularnost klipa na društvenim mrežama rasla, i kako su se javljali ljudi koji su hvalili i podržavali rečeno, tako mi se čini da je njihovo ćutanje bilo sve dublje i veće. Mogu da ispričam jedan detalj koji možda nije nevažan. Kolega Ljubenović koji radi satiričnu rubriku Trn, napisao je aforizam: „Jedan čovek je rekao ono što svi mislimo. Obesimo izdajnika.“

Neko je to prijavio glavnom uredniku i na njegovu intervenciju, taj aforizam je izbačen. Iako nije pomenuto ni ko je taj čovek, ni o čemu se radi. Bez ikakvog imena, bez odrednice, neko je to protumačio kao podršku. To samo govori dokle ide cenzurisanje. Pa ako je brinuo da će zbog aforizma neko da ga zove, zar ne može da se odbrani i kaže nešto poput: „Otkud znam na koga je mislio“.

Jeste li dobili pismeno obrazloženje smene s uredničkog mesta?

- Nisam ništa napismeno dobio. Takav je naš kolektivni ugovor da dobijete samo rešenje u kome stoji razrešenje i novo nameštenje, bez obrazloženja. Imate rok od 7 dana da ga prihvatite ili ostajete bez posla. Ja nemam nameru da idem iz Novosti. Ovo što se desilo mi ne daje za pravo da se povučem i odem već da ostanem u novinama i nastavim da se borim da Novosti budu novine u kojima ljudi različitih mišljenja mogu zajedno da rade.

Novosti su oduvek režimske novine, kako ste dosad plivali?

- U kompaniji sam dvadeset godina. Bio sam glavni urednik Revije 92. U Novostima sam bio urednik hronike, nedeljnog izdanja, dopisne službe i šef deska. Novosti su imale razne faze i zbog toga često plaćale viskoku cenu. Posebno kad su bez rezerve previše išle uz vladajući režim. No, nekako su preživele i zadržale tu notu takozvanih narodnih novina gde se zahvaljujući nekada dobroj i razvijenoj dopisničkoj mreži moglo pročitati ono što u drugim novinama nije.

Pre svega o sudbinama i patnjama običnih ljudi koje su najbolje ogledalo naše stvarnosti u svim režimima. Smenjivan sam i ranije, čak i kažnjavan zbog tekstova koje sam pisao, zbog rubrika i novina koje sam uređivao. Vraćan na najniže moguće plate. Čak sam 1999. i suspendovan, a tadašnji glavni urednik R92 smenjen zbog teksta „Srbija u Evropi 2020“. Kako to sada zvuči gotovo nestvarno. Ali tada je to bila neoprostiva jeres! Danas je to priča o sastavu Vlade i ljudima koji nas navodno vode u tom pravcu. Nisu me slomili ni pokolebali ni tada, a neće ni sada!

Jeste li zadovoljni podrškom kolega i novinarskih udruženja?

- Da, zahvalan sam kolegama koji su me kontaktirali, koji žive od ove profesije. Od ovih drugih podršku nisam ni očekivao jer se oni samo pišu kao novinari ali se bave nekom drugom profesijom. Pre svega, dirnut sam podrškom koju sam dobio od ljudi koji nisu poznati široj javnosti. To je neverovatna snaga i nešto zbog čega sam se opredelio da se bavim ovim pozivom i posle tih reakcija, znam da nisam pogrešio. Za moju bližu okolinu moj istup nije nikakva novost ali zahvaljujući društvenimm mrežama, jutjubu i ljudima koji su imali smelosti da to dele i kače na razne sajtove, postao sam i šire poznat.

Ta gledanost raduje čoveka, da nije sve zamrlo, da naša profesija nije tako blatnjava, da ima ljudi i da ima mogućnosti da se ova profesija popne na pijedestal koji zaslužuje. Da, kad kažete da ste novinar, da vas uvažavaju a ne da razmišljaju o tome da vas kupe za 50 ili 100 evra. Kakva god bila javnost, koliko god mislili da su ljudi ubijeni, obeshrabreni i zabrinuti za svoja radna mesta, umeju jako dobro da prepoznaju istinu i prave vrednosti i javno stanju iza njih. To ni jedna, pa čak i najrigidnija vlast ne može da kontroliše. To je upravo ono što nam daje nadu da nijedan glas razuma nije uzaludan.

Novosti se nalaze na spisku 24 sporne privatizacije, ali još niko nije procesuiran, znate li vi nešto više o tome?

- Formalno-pravno država ima 37 odsto, većinski je vlasnik i dalje Milan Beko. Vučić je najavio u decembru prošle godine da će sve 24 sporne privatizacije, u koje spada i ova naša, biti procesuirane. Međutim, vezano za Novosti, niko nije odgovarao. Jedino što se desilo je da je država suspendovala upravljačka prava  većinskom vlasniku Milanu Beku. Šta god da  država namerava da radi s Novostima, i sa štamparijom , pre svega mora da odgovori kako su nestale pare iz Novosti, kako je ovaj list od najtiražnijeg na Balkanu dugi niz godina došao do toga da svima duguje i kako je ta sporna privatizacija okončana, a da niko i dalje nije odgovoran.

(Smiljana Vidić – NSPM)