Početna strana > Rubrike > Politički život > Briselski sporazum je akt najveće nacionalne izdaje u modernoj istoriji srpskog naroda – DSS rizikuje da zbog lokalnih koalicija sa SNS nestane sa političke scene
Politički život

Briselski sporazum je akt najveće nacionalne izdaje u modernoj istoriji srpskog naroda – DSS rizikuje da zbog lokalnih koalicija sa SNS nestane sa političke scene

PDF Štampa El. pošta
Marko Jakšić   
četvrtak, 08. septembar 2016.

 Ekskluzivni intervju dr Marka Jakšića, dugogodišnjeg narodnog poslanika u skupštini Srbije iz Kosovske Mitrovice i borca za suverenitet Srbije i opstanak srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.

Razgovarao: Nikola Tanasić

NSPM: Sve vesti koje sa Kosmeta dolaze do srpskih medija brižljivo se filtriraju, tako da slika koju prosečno informisani građanin Srbije dobija ispada prilično ambivalentna - kosovski Srbi istovremeno dočekuju predstavnike vlasti iz Beograda uz pompu i paradu, bezmalo kao komunističke velikodostojnike iz vremena SFRJ, demonstrira se „narodno jedinstvo sa politikom Vlade“, da bi sa druge strane dobijali sve češće slike napada na Srbe, etničkih provokacija, bahatih istupa prištinskih činovnika. Mediji istovremeno predstavljaju Briselski sporazum kao „spasonosno rešenje“ za Srbe na Kosovu, da bi odmah zatim pokazivali kako Priština ne sprovodi doslovno ništa od obaveza koje je na sebe preuzela. Kakav je Vaš stav prema ovim procesima i, uopšte, po pitanju politike Beograda prema Kosovu i Metohiji?

Aleksandar Vučić je Kosovo i Metohiju udaljio od Srbije koracima od sedam milja, i ono što je on potpisao teško u budućnosti može da se vrati

M.J: Briselski sporazum je akt najveće nacionalne izdaje u modernoj istoriji srpskog naroda i njegovim potpisivanjem vlast Aleksandra Vučića odrekla se Kosova i Metohije u svakom smislu. Ukinula je institucije države Srbije koje na ovom prostoru postoje još od 1912. godine. To se pre svega ogleda u sudstvu i policiji koje su već pod jurisdikcijom Prištine, a do 2018. godine prema sporazumu i zdravstvo i prosveta će osvanuti pod kišobranom Prištine. Aleksandar Vučić je Kosovo i Metohiju udaljio od Srbije koracima od sedam milja, i ono što je on potpisao teško u budućnosti može da se vrati, izuzev vojnim putem. Između Kosova i Metohije i centralne Srbije kroz navodno „integrisano upravljanje prelazima“ predsednik Vlade je uspostavio klasičnu državnu granicu sa svim elementima carinskih dažbina. Kada je u pitanju sloboda kretanja, ona postoji samo za Albance koji sa dokumentima separatističke tvorevine iz Prištine (lične karte, saobraćajne, vozačke dozvole itd.) mogu slobodno da se kreću u ostatku Srbije, dok sa druge strane Srbi koji žive u južnoj srpskoj pokrajini, izuzev severa Kosova, sa dokumentima sopstvene države nemaju slobodu kretanja, jer bivaju novčano i zakonski sankcionisani od strane separatističkih vlasti. Beograd se složio da samoproglašenoj republici „Kosova“ da poseban telefonski broj, čime još dublje zaokružuje državnost ove separatističke tvorevine.

 Aktuelni režim se takođe ne protivi ulasku Kosova u međunarodne institucije i organizacije. Prisustvo Kosova na Olimpijskim igrama, kao i u svim drugim sportovima, nije moglo da se ostvari bez podrške srpskog premijera. Srbi na Kosovu i Metohiji tačno znaju da je ovo što radi vlast u Beogradu nacionalna izdaja, stoga se diktatorski režim u Beogradu trudi da masovnim okupljanjem Srba zamagli izdajnički Briselski sporazum, obmanjujući javnost i građane Srbije da je to, kako vi kažete, „spasnonosno rešenje“ za Srbe na Kosovu i Metohiji. Razlog za ovakvu izdaju jeste, u stvari, dogovor Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića sa Zapadom, gde se oni, u zamenu za dolazak na vlast, odriču južne srpske pokrajine. Nekada je predsednik Vlade Srbije, kao generalni sekretar Srpske radikalne stranke, bio urednik časopisa Velika Srbija. Međutim, odvajanjem Kosova trasira se put stvaranju „Velike Albanije“. Izgleda da premijeru nije važno da li je Srbija ili Albanija, važno je da je Velika. U svakom slučaju, o učinku ove vlasti najbolji sud daće istorija.

Beograd se složio da samoproglašenoj republici „Kosova“ da poseban telefonski broj, i ne protivi se ulasku Kosova u međunarodne institucije i organizacije.

NSPM: Srpske vlasti su prekršile Ustav likvidirajući lokalne organe izvršne i sudske vlasti na Kosmetu. Istovremeno, kao „smokvin list“ formirani su tzv. „privremeni organi uprave“, pod direktnom kontrolom Vlade, koji su nelegalni i po zakonima samoproglašene „kosovske republike“, i po zakonima Srbije. U kojoj meri su Srbi integrisani u administrativni sistem Prištine, i kakva su njihova očekivanja od Srbije po tom pitanju?

M.J: Predajom sudstva i policije vlast je na najgrublji način prekršila Ustav Republike Srbije. Da bi to ostvarili, donosili su antizakonske uredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa važećim Ustavom. Prosto je neverovatno da sadašnji predsednik Vlade, koji se hvali da je bio najbolji student Pravnog fakulteta u Beogradu, na tako vulgaran način ruši Ustav na koji je položio zakletvu. Srpskim opštinama na Kosovu i Metohiji čiji su predstavnici birani po zakonu Republike Srbije vlast uvodi nezakonske privremene mere i već treću godinu ne raspisuje lokalne izbore, što je opet suprotno zakonu o lokalnoj samoupravi i Ustavu Republike Srbije. Da bi Albancima podario još jednu državu, srpski premijer je zgazio sopstveni Ustav i na delu teritorije Srbije prihvatio ustav separatisitčke paradržavne tvorevine zvane „republika Kosovo“ izvodeći Srbe na antidržavne izbore. Iz tog razloga, i ako ne žele, Srbi na Kosovu i Metohiji pod pritiskom Beograda odriču se sopstven države i postaju podanici vlade u Prištini, paradržavne tvorevine stvorene na egzodusu i satiranju srpskog naroda na Kosovu i Methiji.

 

NSPM: Opozicija u Prištini agresivnim i nasilnim akcijama praktično je blokirala proces formiranja tzv. „Zajednice srpskih opština“, iako ta struktura Srbima u praksi ne donosi skoro nikakve opipljive nadležnosti u okvirima sistema Prištine. Sada se istim sredstvima pokušava blokirati sporazum o „međudržavnoj granici“ između Kosova i Crne Gore. Istovremeno, u Beogradu ovaj proces prate sa ravnodušnošću, i pomalo sa zluradošću nad nevoljama koje Priština ima pred Briselom i Vašingtonom. Kako je moguće da je pitanje par hiljada hektara teritorije Kosmeta veći problem za kosovske Albance, nego uspostavljanje „međudržavne granice Kosova“, između ostalog i na administrativnoj liniji KiM, za građane Srbije? Kako objašnjavate taj fenomen?

M.J: Tačno je da opozicija u Prištini kritikuje stvaranje tzv. „Zajednice srpskih opština“, ali zadatak opozicije nije da hvali poteze vlasti nego da ih osporava. Zajednica srpskih opština je još jedna podvala režima Aleksandra Vučića, jer je to institucija koja se stvara u okviru ustava samoproglašene„republike Kosovo“ i nema ama baš nikakva ovlašćenja. U suštini, ona više liči na nevladinu organizaciju nego na formaciju koja treba da nadoknadi, ukinute od strane Beograda, državne institucije Republike Srbije. Još je veća laž da ona liči na Republiku Srpsku, jer ona nema ni sudstvo, ni policiju, ni zdravstvo, ni prosvetu. Apsurdno je, ali Ribolovački savez Srbije ima mnogo veća ovlašćenja od Zajednice srpskih opština. Rezolucijom 1244 Savet bezbednosti OUN je priznao da je Kosovo i Metohija deo Republike Srbije, pa je neverovatno indolentno ponašanje i držanje Vlade Srbije u sporu oko razgraničenja između Crne Gore i Kosova, odnosno Podgorice i Prištine. Ovim ćutanjem Srbija pokazuje da se već odrekla južne srpske pokrajine, a direktor Kancelarije za KiM Marko Đurić tzv. „srpskim predstavnicima“ u skupštini Kosova u obliku „Srpske liste“, navodno „daje slobodu u odlučivanju“, zanemarujući nacionalne i državne interese.

Neverovatno je indolentno ponašanje Vlade Srbije u sporu oko razgraničenja Crne Gore i Kosova. Ovim ćutanjem Srbija pokazuje da se već odrekla srpske pokrajine

NSPM: Demokratska stranka Srbije je nakon dve godine ponovo ušla u Narodnu skupštinu, ali je još uvek daleko od snažne opozicione sile. Istovremeno, stranku i dalje potresaju unutrašnje trzavice, koje su kulminirale ostavkom Sande Rašković Ivić vezano za podršku dela stranke lokalnim koalicijama sa Srpskom naprednom strankom. Pokrajinski odbor DSS KiM takođe je istupio protiv tih koalicija. U čemu se SNS razlikuje od drugih stranaka i zašto je za Vas saradnja sa njima nezamisliva čak i po lokalnim pitanjima?

M.J: Demokratska stranka Srbije se, zahvaljujući pre svega predsednici Sandi Rašković-Ivić, ponovo vratila u Skupštinu Srbije. Rezultat na izborima koalicije DSS-Dveri bio bi mnogo ubedljiviji da Vlada Aleksandra Vučića nije na tako drastičan način pokrala ove izbore. Ta krađa je upravo najveća bila na Kosovu i Metohiji, što je i dokazano, pa je čak i RIK priznao da je izborne krađe na Kosovu i Metohiji bilo. Uspešan izborni učinak koalicije DSS-Dveri bio je plod argumentovane kritike režima Aleksandra Vučića, od projekta „Beograd na vodi“, preko izdajničkog Briselskog sporazuma i smanjivanja plata i penzija, pa sve do rapidnog porasta korupcije i kriminala, zbog čega su od strane građana nagrađeni ulaskom u Parlament.

 Odgovor režima je bio žestoko satanizovanje predsednice stranke Sande Rašković-Ivić i Demokratske stranke Srbije. Zbog krađe izbora Demokratska stranka Srbije je sa opozicionim strankama demonstrirala u više navrata ulicama Beograda, a zajedno sa Srpskim pokretom Dveri podnela je zahtev Skupštini Srbije za formiranje Anketnog odbora koji bi se bavio krađom glasova na proteklim izborima. Demokratska stranka Srbije je, takođe, zajedno sa ostalim opozicionim strankama demonstrirala zbog nelegalnog rušenja objekata u beogradskoj Savamali od strane aktuelnog režima. Zato ulazak u koaliciju na jedan dosta čudan način u beogradskim opštinama Vračar i Voždovac govori da je DSS pogazila sve ono što je obećavala građanima Srbije, zbog čega je i predsednica, pre svega iz moralnih razloga, podnela ostavku. Prosto je neverovatno da DSS formira vlast, makar i na lokalu, sa onima koji su izdali Kosovo i Metohiju, sa onima koji su pokrali izbore, i koji na kabadahijski način, pod fantomkama, ruše i otimaju tuđu imovinu, a to je Srpska napredna stanka.

Prosto je neverovatno da DSS formira vlast, makar i na lokalu, sa onima koji su izdali Kosovo i Metohiju, sa onima koji su pokrali izbore, i koji na kabadahijski način, pod fantomkama, ruše i otimaju tuđu imovinu

Iz tog razloga članovi Pokrajinskog odbora Demokratske stranke Srbije su nezadovoljni jer koalicija sa izdajnicima, lopovima i kabadahijama samo ruši ugled Demokratske stranke Srbije. Demokratska stanka Srbije je najzaslužnija za odbranu severnog dela Kosova i Metohije i od strane režima Aleksandra Vučića funkcionerima ove stranke nuđeno je sve i svašta da prihvate Briselski sporazum, ali su ponude odbili jer su državni i nacionalni interesi važniji od ličnih. Opština Vračar je bila simbol otpora aktuelnom režimu jer elita SNS čini odbornički sastav ove opštine, počev od Marka Đurića do Nikole Selakovića.

Još je čudnije da se nekim visokim funkcinerima DSS od strane Aleksandra Vučića nude ministarske fotelje, dok se drugima, kao poslaniku sa Kosova, u organizaciji aktuelnog režima na kuću bacaju bombe i ispaljuju rafali

  Još je čudnije da se nekim visokim funkcinerima DSS od strane Aleksandra Vučića nude ministarske fotelje, dok se drugima, kao poslaniku sa Kosova, u organizaciji aktuelnog režima na kuću bacaju bombe i ispaljuju rafali. Srbi na Kosovu i Metohiji pristaju da, kritikujući režim, budu i „idioti“, kako ih karakteriše glavni ideolog aktuelnog režima Željko Cvijanović, pa čak da budu i „ološ“, kako ih naziva Aleksandar Vučić, ali ne mogu da prihvate da budu u istom stroju sa onima koji im izdaju i prodaju pradedovska ognjišta. U političkom smislu u situaciji kada stranku očekuju predsednički izbori i izbori za Grad Beograd ulazak u kolicije sa SNS-om u opštinama Vračar i Voždovac, narodski rečeno, zvuči kao da Demokratska stranka Srbije „kolje vola za kilo mesa“. DSS dobija mrvice u okviru vlasti na lokalu, rizikujući da u budućnosti nestane sa političke scene Srbije. Ako neko iz vrha stranke misli da odbrana Kosova i Metohije nije više stranački prioritet, pošteno bi bilo da se to Srbima na Kosovu i Metohiji kaže da bi oni na osnovu tog stava mogli da se odrede.

NSPM: Kako vidite budućnost DSS, i šta očekujete od predstojeće skupštine? Kako se odnosite prema rezultatima Sande Rašković Ivić za kormilom DSS? Koga vidite kao eventualne kandidate za liderstvo u stranci?

M.J: Lično mislim da je učinak Sande Raškvić-Ivić na čelu Demokratske stanke Srbije jako uspešan, imajući u vidu da je stranku vratila u Parlament. Ona po meni nije trebalo da podnese ostavku, ali je to učinila kao moralna i principijelna osoba, jer nije mogla da podnese da joj se iza leđa i mimo njenog znanja, zbog ličnih interesa, prave koalicije na lokalu čime se ruši i njen,i ugled stranke. Bojim se da iza takvog mešetarenja stoji Srpska napredna stranka, čiji je cilj da Demokratsku stranku Srbije stavi pod svoj kišobran. Mislim da ona mora da se bori i dalje za one ciljeve koje je obećala građanima Srbije, i nikakvi mangupi u redovima stranke ne mogu da je spreče na tom putu.

Voleo bih da se za predsednika stranke ponovo kandiduje Sanda Rašković-Ivić, zbog svoje doslednosti, principijelnosti i dosadašnjih rezultata.

Što se skupštine Demokratske stranke Srbije tiče, nadam se da će buduća skupština zadržatidosadašnji stav da je borba za Kosovo i Metohiju najvažniji zadatak stranke, i da se, bez obzira na prepreke, u odbrani Kosova i Metohije mora istrajati do kraja. Voleo bih da se za predsednika stranke ponovo kandiduje Sanda Rašković-Ivić, zbog svoje doslednosti, principijelnosti i dosadašnjih rezultata. Među nekim članovima Demokratske stanke Srbije čuje se mišljenje, da bi jedan od kandidata trebao da bude i docent doktor Miloš Jovanović, nekadašnji potpredsednik Demokratske stranke Srbije. Ja lično o njemu imam lepo mišljenje, jer ga dobro poznajem još iz vremena kada smo zajedno bili deo pregovaračkog tima Beograda. Miloš je mlad čovek, kvalitetan kadar i patriota, ali ne bi smeo tako lako da „izgori“. Imam utisak da mu oni koji ga predlažu, stavljaju vruć krompir u ruke, imajući u vidu ozbiljne unutrašnje probleme koje Demokratska stranka Srbije danas ima. Ako ga žele za predsednika stranke moraju da stvore zdrave odnose u stranci, sa povoljnom političkom klimom, a ne da se iza njega zaklanjaju. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner