Hrvatska je napravila ogromnu grešku priznanjem nezavisnog Kosova

O boravku u Ševeningenu i razlozima služenja zatvorske kazne

Ti si jedini novinar sa prostora bivše Jugoslavije koji je uspeo da završi u Hagu, kako ti je to pošlo za rukom?

D: Točno, prvi put me Del Ponte optužila 2005. godine, drugi put u 9. mjesecu 2006. godine, oba puta za nepoštivanje suda, zbog objave identiteta i sadržaja svjedočenja zaštićenih svjedoka. Prvi put sam oslobođen i u tom sam se postupku sam branio, dok sam u drugom postupku osuđen na tri mjeseca zatvora i deset tisuća eura kazne.

Bio si i u Hagu i u Hrvatskoj u zatvoru?  

Prvo sam bio u Hrvatskoj u zatvoru gdje sam štrajkao glađu 34 dana samo sa dvije čaše vode dnevno, pa sam pušten na slobodu, a nakon toga sam zatvorsku kaznu služio u zatvoru UN-a u Ševeningenu,  dakle, kaznu sam služio od drugog mjeseca do četvrtog mjeseca 2007. u Ševeningenu. I bio sam prvi novinar zatvorenik Ujedinjenih Naroda u zatvoru UN-a.

Prvi ili jedini novinar zatvorenik?

Nakon mene je bilo još slučajeva optuženih, ali sam ja jedini bio u zatvoru s područja bivše Ju i jedini osuđen na zatvorsku kaznu.

Koje je to suđenje bilo u pitanju, kada si objavio imena zaštićenih svedoka? Ili ti je to bila praksa u vezi sa svim suđenjima koje si pratio?

Ja uvijek kažem i naglašavam da je posao nas novinara objaviti informacije do kojih dođemo i pritom nas se ne bi smjelo ticati jesu li one od nekog proglašene tajnima ili ne. Mi smo tu da objavljujemo a ne skrivamo informacije i na tome uvijek inzistiram, kao što vidiš i sada se digla slična bura oko objave Pukanićevih transkripta sms poruka, ali ja ću uvijek, principijelno, bez obzira na posljedice braniti pravo novinara.

Mislila sam da pričamo i o tome, ali hajde upoznaj čitaoce koji ne znaju o čemu je reč, tokom kojeg si to suđenja objavio imena zaštićenih svedoka i šta se nakon toga dešavalo?

Prvi put sam objavio ime Stjepana Mesića kao zaštićenog svjedoka i njegovo svjedočenje, a drugi put sam objavio listu od oko stotinjak zaštićenih svjedoka u slučaju Blaškić, na kojoj su se nalazili i određeni pripadnici međunarodnih terorističkih organizacija osumnjičeni za međunarodni terorizam, pa mi je kao novinaru bila zanimljiva informacija da teroristi koji se nalaze na međunarodnim tjeralicama dobivaju status zaštićenog svjedoka na UN-ovom sudu u Hagu – svi su bili svjedoci u procesu protiv Tihomira Blaškića, generala HVO-a iz Srednje Bosne.

Jel si imao kasnije probleme s Mesićem zbog toga?

Naravno, ali preživio sam. Mesić me dao ovdje hapsiti i vodili su protiv mene nekoliko sudskih postupaka, ali sam na kraju oslobođen. Rezultat toga je bio da je Haaški sud na kraju i službeno skinuo Mesiću status zaštićenog svjedoka.

I još jedno pitanje o Hagu, kako je u zatvoru u Ševeningenu? I, naravno, jesi li tamo upoznao neke zanimljive ljude, možda stekao prijatelje?

Nažalost, o ljudima koje sam susreo u zatvoru u Hagu ne smijem govoriti, ali zatvor kao zatvor. Iako su to znatno civiliziraniji zatvori od naših i puno se više vodi računa o pravima zatvorenika, pa su nam ćelije tako praktički cijeli dan otvorene i otključane, slobodno se krećemo po cijelom zatvorskom odjelu, imamo na raspolaganju dnevni boravak, dvorište, dvoranu za sportske aktivnosti, kuhinju i naravno vlastiti sanitarni čvor. I prilično vode računa o pravima i potrebama zatvorenika, možeš slobodno telefonirati članovima obitelji i prijateljima za koje to odobri sud i tako...

Ali ne sme da se priča o susretima sa drugima?

Ne, to jednom uz kavu… Ono što mogu reći, mene su čuvali isti čuvari koji su čuvali Slobodana Miloševića i šef mojih čuvara je bio jedan od glavnih čuvara Slobodana Miloševića kada su ga pronašli mrtvog. Odnosno, on ga je pronašao mrtvog i oslovljavali su ga svi sa „predsjedniče“ u zatvoru, ostali zatvorenici, osim čuvara, oni to ne smiju ali ostali zatvorenici, uključujući i Gotovinu i hrvatske zatvorenike oslovljavali su Miloševića sa “gospodine predsjedniče”.

Kad si se vratio, verovatno si imao još više izvora?

Naravno, novinar je uvijek i svugdje novinar – 24 sata dnevno 7 dana u tjednu, tako sam i ja stvorio nove veze i uspostavio nove izvore informacija kao što bi to napravio, vjerujem, bilo koji drugi kolega – pa čak i veze u samom Haškom tužiteljstvu i na sudu.

O vezama Mesića sa albanskom mafijom i zašto Hrvatska nije trebalo da prizna nezavisno Kosovo

Možda bi to uradio svaki novinar, mada stvari koje ti objavljuješ često deluju blago rečeno začuđujuće. Recimo, puno si pisao o vezi Mesić - Pacoli i Mesić - klan Osmanijevih?

Hrvatskoj ta avantura sa podrškom Kosovu i Kosovarima nije trebala, to sam govorio i prije priznanja Kosova, govorim to i danas. Strateški, uvjeren sam da sam u pravu.

Zašto?

Prvo, Hrvatska je time ušla u opasnu igru redefiniranja zaključaka Badinterove komisije o granicama i razgraničenju bivših jugoslavenskih republika, koja je komisija rekla da republičke granice postaju državne. Dakle, po tomu Kosovo je nesumnjivo sastavni dio Srbije. Osim toga, jedan veći dio Kosova nekada se i nazivao Stara Srbija,  Dakle, mi smo Srbiji na kraju napravili ono za što smo optuživali vodstvo Srba u Krajini da radi Hrvatskoj i stoga, s međunarodno pravnog gledišta, uvjeren sam da je priznanje Kosova strateški pogrješan čin.

Više nema bojazni da Srbi išta slično naprave, naime nema ih..

Hrvatskoj strateški cilj treba biti prijateljski odnos sa susjednom Srbijom, što smo priznanjem Kosova ozbiljno ugrozili. To je kriva odluka na štetu Srbije, ali i na štetu načela međunarodnog prava. Hrvatskoj će se to obiti o glavu kod pregovora o granicama sa Srbijom, BiH i Slovenijom. Jer, ako smo jednom derogirali načela razdruživanja, načela Badinterove komisije – tada smo priznali da ta pravila igre više ne vrijede i sada se ne možemo na to što smo derogirali pozivati kad nama odgovara u našim graničnim sporovima.

Zbog čega je, na kraju, Hrvatskoj važan taj projekat “nezavisno Kosovo” više od bilo koje druge zemlje u regionu?

Bitna je priča sudjelovanja Kosovara u ratu u Hrvatskoj na strani Hrvatske. Agim Čeku je general Hrvatske vojske, kao i mnogi drugi koji su bili vojnici HV-a, preko Hrvatske su naoružavani i financirani. Hrvatska im je davala obavještajnu logistiku. Sve je to na kraju dovelo do ishitrenog i neopravdanog priznanja. Osim toga, albanska mafija kontrolirala je predsjednika Mesića, to su činjenice.

Ima li Srba koji sarađuju sa klanom Osmani

 Kad si pisao o Mesiću i albanskoj mafiji, ja nisam našla Srbe (ja nisam mnogo pročitala, priznajem). Prosto je nemoguće da u toj priči, posebno što je ona u vezi sa duvanskim aferama, tj. dotiče se i toga - nema Srba?

Ima naravno, pisao sam i o tome jako puno, ključni je igrač Andrija Drašković koji je sklopio strateški savez sa albanskim kriminalnim klanom Osmani, a koji je godinama sudjelovao u švercu duhana preko Hrvatske.

Samo Drašković?

Pa konkretno od veza s Albanskom mafijom, Drašković je vodeća figura u Srbiji. Milje se bitno promijenio, i mnogi novinari to jednostavno nisu pratili, pa često kad pišu - pišu o miljeu kakav je bio prije 15 – 20 godina.  Situacija danas je potpuno drugačija. Kriminalna karta Balkana izmijenjena je do neprepoznatljivosti, srbijanski su klanovi u smislu balkanskih poslova marginalizirani, osim onih koji su u posrednom ili neposrednom dogovoru s Draškovićem i Osmanijem.

Kao Cane Subotić?

Da, iako je i on danas stjeran u kut i to prije svega jer je strateški plan Osmanijevih bio preusmjeriti krijumčarske trase na Balkanu sa Crne Gore na Kosovo i sa Luke Bar na albansku luku Drač, odnosno Dures što je danas u većoj mjeri i ostvareno.

Kako misliš, sateran u ćošak? Skrajnut? Ili u problemu?

I marginaliziran i u problemu, jer su mu na kraju natovarili na vrat policiju i istrage da bi ga držali pod kontrolom i da ga lakše izoliraju. Drašković je velemajstor u takvim operacijama.

Pa kako ti tumačiš, ako si pratio, ovo što se sada dešava oko Caneta? Deluje kao da on više insistira na istini nego iko u Srbiji?

Pratio sam naravno. To je upravo potez ranjenog lava. On je pod optužnicom u Srbiji, na tjeralici je Interpola, optužuju ga za ubojstvo Pukanića, u Italiji je pod optužnicom zbog šverca cigareta. Dakle, on sad pokušava spasiti vlastitu glavu.

Zanimljivo je što ga oni na određeni način brane, kroz napade na Medojevića i ostale koji ga sada napadaju, pravdajući to pričom da Srbija "kriminalizuje" Crnu Goru?

Pazi, Crnu Goru su prije svega kriminalizirali njezini politički vođe. Dakle, nitko to ne može i nije mogao učiniti bolje od Mila Đukanovića i njegove svite.

Hajde, pošto ti očigledno smeš svašta da kažeš, šta ti misliš, da li su ti krimi-pregalnici na ostvarenju sna o nezavisnosti Kosova (poput klana Osmani ili Pacolija) plaćali neke političke subjekte u Srbiji, kao što su, kako kažeš, plaćali i kontrolisali Mesića ili Crnogorce?

Znam da je Pacoli plaćao naveliko Hrvate i on je platio Martiju Ahtisariju za tzv. Ahtisarijev plan za Kosovo koji im je otvorio put neovisnosti. To su informacije koje mi je potvrdilo više međunarodnih izvora i o čemu su unutar UN-a čak i provodili internu istragu. Pacoli je uvijek naglašavao svoje dobre odnose s Beogradom tako da nije isključeno da je nekoga i financirao i još financira.

Pa izvesno je da bi morao da ima “dobre veze” sa Beogradom, ali se priča uvek završi na Karićima koje zna od ranije, a Karić je prošlost i nije on taj sigurno koji može ili je mogao na bilo koji način da utiče na politiku Srbije prema Kosovu?

Sigurno, to će se još vidjeti tko je tu mogao odigrati ključnu ulogu.  U svakom slučaju, niko ništa ne zna i niko ne piše o tome…

Knežević i Medojević

Da li možeš malo da pojasniš… Crnogorska mafija, ako sam dobro razumela, finansira i crnogorske i srpske političare, a ta mafija je ista ona koja sarađuje sa klanom Osmanijevih i radi sa novcem Bedžeta Pacolija?

Ratko Knežević je zapravo arhitekt duhanske mafije na Balkanu i ima veze sa Osmanijima. Knežević je bio pod međunarodnom istragom zbog šverca cigareta, o čemu sam objavio dokumente i bio je dio te veze, te je na kraju po dogovoru s Hrvojem Petračem išao u dogovor s Osmanijima.

A koga on politički podržava sad? Ako sam shvatila, protiv Subotića je zajedno sa Medojevićem... to bi značilo da podržava "patriote" a Subotić "mondijaliste"?

Točno, otprilike i baš zbog te orijentacije Medojevića na Kneževićevu podršku. Opet se radi o mafijaškim kombinacijama i ništa više. Dakle, Crnogorci izborom Medojevićeve opozicije ne bi dekriminalizirali sustav vlasti u Crnoj Gori. Ne mogu pritom tvrditi da je Medojević izravno povezan s kriminalom jer takvih dokaza nemam, ali Knežević jest. A Knežević je glavni Medojevićev lobist i kandidat za mjesto ministra vanjskih poslova, ukoliko Medojević bude sastavljao Vladu.

Znači, ljudi kao Knežević i Subotić bitno utiču na srpsku i crnogorsku političku scenu, a sve to od para koje prave sa Osmanijima, Pacolijem itd. koji se, kao Albanci, od početka bore za “svoju stvar” na Kosovu?

Točno, sve od prihoda od šverca duhana, heroina, kokaina, ljudi i oružja…

Slučaj Zagrebačke banke i Mlađana Dinkića

Hajde da probamo sa malo manje mračnim temama, ako ih ima. Recimo, Zagrebačka banka i Dinkić, kako Srbi i Hrvati posluju, ne zvuči veselo ali barem nije reč o švercu drogom, ljudima i oružjem. Kako si stigao do Dinkića, baveći se Zagrebačkom bankom?

Istraživao sam kriminal i pranje novca u Zagrebačkoj banci i kako su pojedini privatizacijski kriminalci došli do većinskog vlasništva nad Zagrebačkom bankom. U tom sam istraživanju došao do Dinkića,  jer se u Hrvatskoj vodio sudski postupak u kojem se trebalo dokazati koliki dio suvlasništva u Zagrebačkoj banci pripada Republici Srbiji, po osnovu ulaganja u osnivački kapital banke još u socijalizmu.

I onda si otkrio da se Srbija odrekla vlasništva?

Točno. Tada sam došao do dokumenata u kojima se vidi da je Javno pravobranilaštvo Srbije poslalo očitovanje Sudu u Zagrebu kojim se odriče bilo kakvog vlasništva, i bez da je sproveden dokazni postupak iz Beograda, tvrde kako nisu vlasnici. Potpuno suludo, jer radi se o vrijednosti od 2,2 milijarde eura. Ja sam inače i prije nekoliko godina pisao i objavio dokumente o tomu da je Srbija suvlasnik Zagrebačke banke, ali da je privatizacijskom prijevarom prevarena i Republika Srbija.

Sećaš li se iz koje je godine to saopštenje kojim se Srbija odriče suvlasništva, to jest za čije se Vlade to dogodilo?

Mislim da je 2008., i da je to već bila Vlada nakon Koštunice. Ali i o tome se još dugo neće pisati. Tako je i ovdje. I ovdje svi sve znaju i svi šute. I onda organiziraju hajku na mene kada objavim…

SMS poruke Ive Pukanića, “javno dobro” ili devastacija žrtve

Kada objaviš sms poruke Ive Pukanića, da li je to, između ostalog, i narušavanje privatnosti žrtve?

Javnost ima pravo znati i ja sam objavio cijeli dokument.

Ali tamo postoje i prepiske sa nekim ženama ili devojkama koje  su ipak prilično intimne… razumem da je možda zabavno, ali da li je to baš neophodno?  

Je, jer se radi o tomu da sadržaj tih poruka otkriva kako funkcionira hrvatsko društvo na mafijaškim kriminalnim odnosima, gdje se svakog može ucjenjivati jer ga drže u šaci snimljenog s prostitutkama ili nešto slično. To je cijeli dokument kakav je sastavljen. Doduše, policija i služba su vjerojatno čistili poruke prije nego što su sastavili zapisnik.

Juče je na HRT1 bila emisija o tvom objavljivanju sms poruka nastradalog Pukanića, i ti si izdržao da je ne odgledaš, ali evo ja sam je odgledala i primetila da se pominje “izvesni portal” ali niko ne kaže koji (Necenzurirano.com), i da tokom cele emisije niko od učesnika rasprave ne spominje tvoje ime, iako se sve vreme radi o nečemu što si ti pustio u javnost. Zašto?

Da, to je emisija Tuđmanove Hloverke Novak-Sržić na HRT, gdje je meni zabranjen pristup. Kada se traži progon onoga koji je objavio skripte, jasno je da se radi o meni, a ja nisam pozvan da se mogu braniti. To podsjeća na najgore vrijeme devetesetih kada su prozivani ljudi i mediji a nisu imali priliku braniti se. Ipak, izazvali su kontra efekat.

Da li će te sada tužiti neki od ljudi čija je prepiska objavljena a koje je neko tokom emisije o transkriptima nazvao “kolateralnim žrtvama”? I da li je to ipak, bez obzira na javnu korist od objavljivanja svega toga, devastacija čoveka koji je žrva?

Odbor našeg parlamenta za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku zatražio je da se protiv mene zbog te objave pokrene kaznena istraga i da me se kazneno progoni.Međutim, stručnjaci, pa i većina kolega, čak i strukovno društvo novinara, HND, kao i ugledni borci za ljudska prava poput prof dr Žarka Puhovskog, smatraju kako sam bio u pravu kada sam donio odluku o objavljivanju transkripta i kako postoji opravdan i veliki interes da javnost zna što se nalazi u tim transkriptima. Naime, svakako smatram da su ove sms poruke bitne i značajne za našu javnost jer pokazuju kako živimo u mafijaškoj državi, odnosno kako Hrvatska danas funkcionira kao mafijaški kartel. Otkrivamo zapravo kriminalni tranzicijski obrazac mafijaških sprega organiziranog kriminala, obavještajnog podzemlja, najviših državnih dužnosnika, medija i novinara, najmoćnijih nakladničkih kuća u Hrvatskoj. Svi su oni premreženi i povezani mafijaško kriminalno korupcijskim vezama, a Pukanićevi sms transkripti su u zadnjih 20 godina jedan od rijetkih i vrijednih materijalnih čvrstih dokaza tih veza. Rijetko kad imamo priliku imati ovakve dokaze za ove tvrdnje koje iznosim. U tome je i ključni značaj ovih transkripta, ali upravo iz tih razloga javnost ima pravo znati u kakvim odnosima funkcionira ova zemlja.

Da ponovo pitam, da li je baš bilo neophodno pustiti i onu previše intimnu prepisku sa nekim ženama, na primer sa autorkom knjige “Nevina kurva”?

Taj dio ja sigurno neću komentirati, ali onog trenutka kada imamo dokument, originalni sudski dokument, ja ga ne mogu krivotvoriti i izdvajati jedan dio a objaviti drugi dio. To bi bila krivotvorina, a mi smo objavili originalni sudski dokument, vjerodostojan dokument što je i potvrđeno, i kao novinar ću to uvijek napraviti.

Da li je ipak onaj koji ti je dao taj dokument znajući da ćeš ga objaviti u celosti, imao neki interes u tome?

Ne, ja sam dokument dobio od izvora sa Županijskog suda u Zagrebu. Potpuna je laž medijske mafije u Nacionalu da mi je dokument dao odvjetnik Željko Žganjer. To je netočno, osim toga, Žganjer je kao odvjetnik prevelik profesionalac da bi novinarima dilao dokumente i to svi novinari u Hrvatskoj jako dobro znaju. Dakle, to je podla laž Berislava Jelinića i mafije za koju on piše svoje smeće od tekstova u mafijaškom biletnu koji se zove Nacional.

Nedavno si u nekoj emisiji pomenuo Nacional i još neke hrvatske novine kao mafijaške listove i pozvao građane da ih ne kupuju…

Točno, Nacional, Jutarnji list, Globus – sve su to izdanja iza kojih stoji mafija. Kupnjom tih izdanja ljudi financiraju mafiju, i netko je napokon u ovoj zemlji to trebao reći jasno i glasno. Ja sam to jučer navečer učinio na televiziji i pozvao ljude da više ne financiraju mafiju.

Ko su hrvatski mafijaši

Čija je to mafija u Hrvatskoj? O kome tačno pričaš?

O narko mafiji,  duhanskoj mafiji, mafiji koja kontrolira šverc oružja i ljudi, o peračima novca za organizirani kriminal… Sve su to zakulisni vlasnici tih medija kojima čitatelji omogućavaju pranje mafijaškog novca i dodatne prihode:  legalizaciju mafijaškog kapitala.

A ko je to? Evo, mi u Srbiji imamo Šariće i sada su oni "krivi za sve", a ko je kriv za sve u Hrvatskoj?

Šarići su samo dio priče, kokainsku mafiju na globalnoj razini kontroliraju Hrvati preko centra u Boliviji. Šarići su samo karika u tom lancu. Radi se o Šuškovim ljudima (pokojni ratni ministar odbrane, Gojko Šušak), generali HVO-a, Ivan Andabak, zatim general Ivan Čermak… Ja sam svojevremeno čak snimio izjavu svjedoka koji je švercao kokain za Čermaka, imaš to na YouTube-u, zatim Stanko Sopta Baja general HVO-a, klan Tute Naletilića, a i sam Gotovina je bio povezan s međunarodnim krijumčarenjem kokaina. Dakle, cijeli međunarodni šverc kokaina kontrolira tzv. hrvatski Norvalski klan, nazvan po gradu u Kanadi Norvalu, ali sada je glavna baza u Boliviji…

Razgovarala: Ana Radmilović