Politički život | |||
Ima li kraja našem samoponiženju i nereagovanju na provokacije Edija Rame? |
![]() |
![]() |
![]() |
nedelja, 16. oktobar 2016. | |
Nivo bezočnosti, bezobrazluka i drskosti koji je viđen na tom forumu retko se viđa, jer su narušeni svi diplomatski obziri i politički običaji. Edi Rama je iskoristio pojavljivanje na ovom forumu da se otvoreno umeša u unutrašnje stvari države Srbije. Naše gostoprimstvo je očigledno zloupotrebljeno na najbezočniji način i to se euforično naziva zove „dijalogom o uspostavljanju dobro-susedskih odnosa“. Albanski premijer je u sred Beograda i pred srpskim premijerom izjavio da je „Kosovo pitanje o kojem se potpuno ne slažemo jer moj stav je da što pre Srbija prizna Kosovo to će biti bolje za sve... Trepča se nalazi na teritoriji Kosova i pripada građanima Kosova – Da ne želite da je prenesete?“ Rama je takođe našao za shodno da govori i o hapšenju regionalnog direktora kosovske policije Nehata Tačija na administrativnom prelazu Končulj. Premijer Albanije se bez ikakvog ustezanja i obzira ponašao – i ne samo ovom prilikom – kao portparol i politički zastupnik tzv. kosovske nezavisnosti, ne pokazujući ni malo poštovanja za zemlju u koju je došao i demonstrirajući još jednom da veoma usklađeno funkcioniše jedinstvena albanska politika, čiji je jasan i neskriveni cilj stvaranje Velike Albanije a sve pod okriljem EU i SAD.
Jasno je da Albanci sve čine da ta zajednica koja ima više simbolični značaj i treba da funkcioniše na osnovu kosovskih zakona nikada i ne bude stvorena. I kao vrhunac licemerstva i hipokrizije dolazi bezočni nastup Edija Rame koji je iskoristio priliku da jasno pokaže šta su stvarne namere u vođenju jedinstvene albanske politike na Balkanu, a koja očigledno ima apsolutnu podršku najvažnijih aktera međunarodne zajednice. Ali ovo nije usamljen slučaj. Slična situacija se dešavala i u vreme najžešće antisrpske eskalacije u Hrvatskoj, u vreme održavanja njihovih parlamentarnih izbora. Tada je evropski komesar za proširenje Johanes Han izjavio da je pažljivo pratio dešavanja na relaciji Beograd – Zagreb i zahvalio se premijeru Srbije što nije reagovao na provokacije Hrvatske. Kako je objasnio to je odlika pravog državnika. „Pratimo i posmatramo svaku izjavu. Ali mogu da kažem, a mislim da sam u tome saglasan sa premijerom, zadovoljan sam načinom reagovanja tj. nereagovanja. Moj zadatak nije da provociram, već suprotno od toga. Razlika između političara i državnika je u tome što državnik ne gubi iz vida interese naroda. A vaš premijer je na sreću , državnik“. Ovako izrečena pohvala visokorangiranog činovnika EU nam kazuje da se jedinstvena državnička uloga i status u ovom regionu zadobija nereagovanjem. Na taj način je određena i suština proklamovane politike srpskog premijera koja se oličava u ćutanju, suzdržanosti i težnji dase pokaže tzv. državnička mudrost bez obzira što to ugrožava naše dostojanstvo i opstanak srpskog naroda ne samo na Kosovu i Metohiji. Naši nacionalni i politički interesi „ državnički“ se brane i zastupaju tako što će biti proglašeno „nereagovanje“ i na najteže provokacije i uvrede koje se upućuju našem narodu. Neprestano se preporučuje politika nezameranja i ćutanja kao da se nismo naćutali (gotovo da smo zanemeli i omutaveli) za sve ove decenija kada se odlučivalo o našoj sudbini, istoriji i državnim interesima. Očigledno je da i u odgovoru na bezobzirni i provokativni nastup Edija Rame primenjena „državnička“ taktika nezameranja i prenebregavanja otvorenog zastupanja jedinstvene albanske politike i to narušavanjem osnovnih političkih i diplomatskih principa koji treba da važe o u odnosima dve države. Ali „stabilnost regiona nema alternativu“, bez obzira što se ona krhko održava pre svega mimo i nasuprot poštovanja i uvažavanja naših državnih i nacionalnih interesa. Ali verovatno je važnije da je premijer Aleksandar Vučić ubeležio sebi još jeda pozitivan rezultat kod njegovih evropskih pokrovitelja svojim neadekvatnim i reaktivnim nereagovanjem. On i dalje ostaje važan faktor stabilnosti na Balkanu jer se pridržava svoje „državničke“ role. Bilo bi interesantno videti kakve bi bile reakcije kada bi premijer Srbije na sličnom forumu o bezbednosti u Tirani postavio pitanje položaja Srba i odbrani njihovih nacionalnih i kulturnih prava u Albaniji. Verovatno bi njegova velika „državnička“ uloga bila dovedena u pitanje, a on bi bio optužen da narušava teško uspostavljenu regionalnu stabilnost. Zato, na kraju, još jednom moramo postaviti pitanje: ima li kraja našem samoponižavanju, podaništvu i nedostatku spremnosti da branimo naše nacionalno dostojanstvo i državne interese Srbije i srpskog naroda. |