Početna strana > Rubrike > Politički život > Nedostatak znanja, ili zašto akademik Kostić treba da podnese ostavku
Politički život

Nedostatak znanja, ili zašto akademik Kostić treba da podnese ostavku

PDF Štampa El. pošta
Dragan Pavlović   
ponedeljak, 26. oktobar 2015.

Povodom izjave predsednika SANU da "Srbija treba da odustane od napora da povrati Kosovo i Metohiju" - Politika 18. oktobar, 2015.

Problem Kosova i Metohije je težak za rešavanje, težak čak i za političare. Nije čudo što se jedan predsednik SANU na njemu spotakao nedavno izjavljujući da “Kosovo treba priznati kao državu“. Nasuprot, postoji mnogo primera u istoriji razvoja država i društvenih zajednica koji navode na zaključak da Srbija, u današnjim okolnostima, ne treba da prizna Kosovo.

Osnovni princip teorije prava i države je da je legitimna država ona država koja je pravna država, što znači da se ne zasniva na principima koji ugrožavaju neke zajednice njenih građana u podjednakoj raspodeli prava. To znači legitimna pravna država je ona država koja se zasniva na bar sledeća tri principa: jednakim pravima, jednakim obavezama i jednakim mogućnostima za sve građane. Suprotno tome, ekskluzivnost nekih prava ili zasnovanost države na etničkim ili religioznim principima državu čine, po definiciji, nepravnom državom. Ovo su «jaki» teorijski principi (J. Rawlis, R. Nozick), čija primena u praksi nije uvek poštovana, a što se često objašnjava nekim specijalnim okolnostima lokalne društvene prakse i tradicije. Saudijska Arabija, Izrael i odskora Kosovo i Hrvatska su primeri takvih država. U načelu takve države poseduju unutrašnje načelne nekoherentnosti i stoga su nestabilne.

Kosovo se karakteriše time što je nasilno stvoreno, uz grubo kršenje međunarodnog prava, što se osniva na nepravdi - izgonu Srba i mnogih etničkih neAlbanaca, uništavanju prethodne kulture, i što se osniva, pre svega, na religioznoj i etničkoj netoleranciji. Štaviše, državu Kosovo je bilo jedino moguće stvoriti na osnovu kršenja pomenutih principa, a posebno na osnovu etničke uniformnosti. To je bilo opravdavano dodatnom okolnošću da je Srbija, od strane zainteresovanih velikih sila, bila virtuelno kvalifikovana kao nepravedna država.

Takva zasnovanost Kosova nosi i klicu njegovog uništenja: zasnovanost na nepravednoj državi je bio uslov stvaranja Kosovo, ali je i osnovni uzrok stalne nestabilnosti Kosova i elemenat koji ugrozava opstanak Kosova kao države. Ukoliko bi došlo, jednog dana, do redefinicije pravnog sistema Kosova, tj. do ukidanje ekskluzivnog državotvornog principa - jedinstva Albanske nacije, principa koji nije de jure ali de facto ugrađen u ovu državu, i restitucije međunarodnog pravnog poretka, došlo bi automatski i do ukidanja ove državne tvorevine i povratka Kosova i Metohije Srbiji.

Ovo bi u načelu bilo moguće ako su dva dodatna principa prisutna: da je Srbija pravna država i da Srbija nije prihvatila otcepljenje Kosova. Stoga, znači, da bi ovo bilo moguće u budućnosti, neophodno je da Srbija nikad ne prizna Kosovo kao državu.

Pravni status Srbije je pri tome takođe veoma važan. Nasuprot onome što se često kod nas pominje, neki status blizak EU je važan. Prijemu Srbije u EU samo može da doprinese ukidanje Srbiji virtuelnog statusa nepravne države, koji joj je bio nametnut krajem devedesetih godina. Neki status labavog članstva u EU je Srbiji stoga neophodan. To bi onda dodatno kvalifikovalo Srbiju da može da prihvati Kosovo i Metohiju nazad u onom momentu kad Kosovo bude sazrelo ne samo de jure već i de facto, u neku vrstu pravne države i kad status Kosova bude ponovo na dnevnom redu. Uslov je, kao što pomenuh gore, da Srbija u međuvremenu nije priznala Kosovo.

To su razlozi zašto akademik Kostić, predsednik SANU, nije u pravu i zašto Srbija ne bi trebalo da priznaje bilo kakav pravni status Kosova.

Pomenuta izjava dr Kostića nosi sa sobom tri problema. Jedan je što akademik Kostić, kao što sam pokazao, nije u pravu. Drugi problem je što je reč o politici, geopolitici, istoriji, međunarodnom pravu i mnogo čemu drugom - za šta on nije stručan. Treći problem je što ljudi često kad se domognu moći obično misle da su se domogli i mudrosti – te je gospodin Kostić izgleda tome takođe podlegao.

Kao građanin Srbije mogao je doktor da misli i iskaže slobodno sve što spada u slobodu govora i mišljenja. Međutim, ako je gospodin Kostić naneo štetu politici države Srbije, treba da snosi samo političke konsekvence.

Prednost i obaveze funkcije nekad i nadmašuju, sužavaju i menjaju naša normalna i privatna i javna ljudka i građanska prava i dužnosti, a i obaveze i slobode. Gospodin dr Kostić, akademik, može i treba da kaže šta misli, poučiće nas možda nečemu. Ali:

1. predsednik SANU je politička funkcija,

2. ono što je rekao je politički sadržaj najvišeg reda,

te ako se politički ogrešio, političke posledice mora i da snosi. Neće to njemu narušiti ni akademski, ni doktorski, ni ljudski ponos i dostojanstvo.