Početna strana > Rubrike > Politički život > Nismo verski fundamentalisti i ne sarađujemo sa huliganima
Politički život

Nismo verski fundamentalisti i ne sarađujemo sa huliganima

PDF Štampa El. pošta
Boris Bratina   
utorak, 18. maj 2010.

Hajde da počnemo od uverenja jednog velikog dela javnosti da je Pokret 1389 klerofašistička organizacija. Zbog čega ste vi klerofašisti?

– Ko je vas informisao da smo mi fašisti? B92, RTS? Ja bih potražio bolje izvore informacija od tih fabrika virtuelne stvarnosti. Koliko me služi sećanje, vi ste se negde već jednom ogrešili o nas, stavljajući nas skupa sa onima čije aktivnosti i sami ne odobravamo. Da nije uvredljivo to što taj navodno veliki deo javnosti misli o SNP 1389, rekao bih da je tako nešto naprosto netačno. Mi fašisti? Pa nismo mi Nacionalni stroj, niti Krv i čast; njihove ideološke centrale nalaze se u zemljama negdašnjih sila osovine, sada uglednih članica EU. Mi smatramo da su oni ovde podmetnuti od strane raznih službi; i inače ima mnogo (dez)informatora, ne samo u patriotskim krugovima, već svuda oko nas. Pa, četiri Srbina ne mogu da sede u kafani, a da bar jedan od njih ne radi za nekoga.

Pokret 1389 nema nikakve veze sa tučom u porti manastira Gračanica i „odbranom“ vladike Artemija od odluke Sinoda?

 – Kada smo se, pre nekoliko meseci zadesili u Gračanici, pomenuti "informatori" počeli su da šire priče da su naše vladike Atanasije i Amfilohije navodni ekumenisti, želeći da unesu podele i u crkvi i među ljudima. Na takve stvari ne smemo nasedati; divide et impera istorijski je nastalo na ovim prostorima i vreme je da se neke lekcije savladaju. Mi nismo ni klerikalci kao Obraz, taj medijima omiljeni egzemplar patriotske organizacije. Naši pripadnici jesu verujući ljudi, ali nisu pravoslavni fundamentalisti niti shvataju pravoslavlje na tako ekstreman način. Meni se čini da ko bi shvatao pravoslavlje na tako militantan način, na koji recimo to čini Obraz, mogao bi sebe da uporedi sa pravoslavnim jezuitima, što je opet daleko od pravoslavlja. Oni se i dalje bore protiv komunizma; niko im još nije javio da su svi pravi komunisti odavno mrtvi. Mi se uopšte ne slažemo u ideologiji ni sa jednom od tih organizacija.

Ali uvek ste zajedno, SNP 1389 i recimo, Obraz. Protiv „parade ponosa“, kada je uhapšen Radovan Karadžić...

– Što se tiče parade ponosa, mi jesmo na sebi svojstven način učestvovali u događajima koji su bili vezani za tu paradu, ali ako pažljivo pratite naše izjave, shvatićete da nijedna od izjava koju smo mi dali nije izjava koja poziva na fizičko nasilje. Naše izjave biste mogli shvatiti na jedan sasvim drugi način, na jedan erotski način. To je zaista trebalo da bude „parada ponosa“ i mi smo pozvali narod koji se tog dana tu bude zadesio da fotografiše pojedinačno što više učesnika gej-parade, a da ćemo mi otkupljivati i štampati te fotografije i potom ih lepiti po Knez Mihajlovoj, pa pošto su gej-pipl veoma ponosni ljudi, onda će moći da budu ponosni i oni i njihove bake i deke, mame, tate...

Što se Obraza tiče, najbolje je da pitate njih, jer mi se klonimo zajedničkih akcija sa njima. No, kad me već pitate, jeste li primetili da oni nikada nisu organizovali nijednu akciju, nego da se uvek pojavljuju tamo gde neko drugi nešto organizuje, uglavnom radi destrukcije? Jeste li primetili kako ih voli B92 i RTS? Šta reći – svaki mazohist traži svog sadistu – da nema Obraza ne bi bilo ni Anti-fa i obrnuto. Tako se stvara publicitet. Naši metodi nisu takvi. Ponekad i grešimo. Mi lepo odemo do prostorija srpskog Helsinškog odbora da Sonji Biserko predamo kukasti krst, kako bismo joj lično predočili šta mislimo o njihovoj delatnosti u Srbiji, a već kroz pola sata osvane zajedničko saopštenje 24 soroševskih NVO (koje odmah svi mediji objave), u kome se kaže kako smo upali u privatni stan dotične osobe i maltretirali je...

Zar to ne zvuči kao pretnja?

– To je pretnja samo licemerima. Ako već hoćete da izađete u javnost i ako ja hoću da vam pomognem u tome, ne vidim da je to bilo kakva pretnja. Mi vam nudimo besplatnu reklamu, priliku da konačno budete viđeni u javnosti za kojom toliko žudite, a vi se još ljutite. Šalu na stranu, ovo kažem jer je očigledno da je jedini cilj gej pokreta da bude u javnosti što više i da praktično provodi gaulajtersku politiku LDP-a i DS-a, kvareći našu omladinu. Nama je dosta bajate "seks'n'drags'n'rok&rol" ideologije, makar i u njenim današnjim tehno, metal ili narodnjačkim preobukama. Uostalom, sve razlike između PINK TV i MTV nesuštinske su. Da, mi jesmo kulturna pretnja čitavoj ovoj travestiji koja se odigrava oko nas, a kako stoji sa optužbama protiv nas postaćemo Publik enemi no.1

Često vas dovode u vezu sa određenim navijačkim grupama, pripisuje vam se i učešće u paljenju ambasade SAD, kao i u mnogim incidentima koji su se odigravali poslednjih godina. Zašto?

– Nijedan naš član nema nikakve veze sa paljenjem ambasade, niti sa tim događajem imamo veze kao organizacija. Što se veze sa navijačkim grupama tiče, shvatam na šta ciljate: imamo li ikakve veze sa huliganima? Stav SNP 1389 je da ne delimo ljude na navijače i one koji to nisu. A sa huliganima ne sarađujemo, bili oni navijači ili ne. Evo jednog primera, koji će vam ovo jasno ilustrovati: 16. februara 2008, zajedno sa organizacijama Nomokanon i Dveri, organizovali smo protest ispred slovenačke ambasade. Tom prilikom je došlo i 3000 navijača Crvene zvezde i oko 600 navijača Partizana. Ni tada ni posle, kada se išlo u organizovanu šetnju do Hrama Svetog Save, ni jedan jedini incident se nije dogodio. Šetnja je prošla u savršenom miru, a na čelu kolone išli su ruski monasi koji su čak iz Rusije doneli ikonu Presvete Bogorodice. Incident koji se dogodio 24. februara (paljenje i upad u američku ambasadu), mediji su povezali sa nama, jer je cilj da se SNP 1389 prikaže u javnosti kao profašistička i nasilnička organizacija ne bi li nas potpuno diskreditovali kao organizaciju.

Vi ste od početka član 1389?

– Ne. Nekad sam bio u Narodnom pokretu Srbije, ali ta organizacija više ne radi aktivno. Meni lično, dragoceno je bilo iskustvo sa NPS-om kada smo u saradnji sa SNP 1389 i udruženjem Sloboda (koje je bilo ljubazno da nam na mesec dana ustupi svoje prostorije) organizovali veliki miting povodom desetogodišnjice početka bombardovanja Srbije. Nismo se trpali da baš mi taj miting organizujemo, ali kada smo videli da rodoljublje naših velikih stranaka posustaje, shvatili smo da ako mi nešto ne preduzmemo, da će taj datum ostati javno neobeležen. Nijedna partija nije htela da pomogne (ni finansijski, niti na drugi način), ni predsednik Republike, ni gradonačelnik... niko. Bilo je to krajnje inspirativno, zar ne? Kad ako ne sad? Ko ako ne mi? Nismo nipošto želeli da nas sateraju i zatvore u neke sale... hteli smo da stojimo pod vedrim nebom i da svim našim "zapadnim prijateljima" kažemo da im sve te darove nećemo zaboraviti. I doista, lepo je bilo videti pred 8000 ljudi skupa Spasoja Smiljanića, generala Ivašova, Remzi Klarka i druge. Što se mene tiče, i ja sam svoj cilj postigao – doveo sam na Trg u istom cilju okupljene i tzv. leve i tzv. desne – bilo je tu rojalista i komunista (što naših, što grčkih), ravnogoraca i skojevaca (ne onih anti-fa), naših Kosovaca, Krajišnika i Novosađana i Beograđana. Istina, bilo je tu i provokatora, ali su oni brzo napustili skup i otišli da prave nered po ulicama. Tada je SNP 1389 javno, što je prvi put na Balkanu, spalio zastavu mrske EU – tako je moja i njihova saradnja počela. Ove godine simbolički smo, na isti dan, zapalili zastavu NATO ispred Večne vatre. Legenda ispisuje nove stranice...

Ko vas finansira i da li je istina da ste u jednom trenutku koristili prostorije VJ?

– Kakva glupost! Mada, bilo bi dobro da je tako. Nekada je Pokret 1389 iznajmljivao prostorije jednog književnog kluba koji se nalazi iza Narodne biblioteke. Tada je postojala organizacija 1389 i predsednik te organizacije je bio izvesni Radojko Ljubičić, koji je na njihovoj skupštini smenjen. Ali je on uzeo pečat prvobitne organizacije (baš kao što je Vuk Drašković zadržao pečat Srpskog pokreta obnove kada su ga smenili Šešelj i drugi) i tako je zadržao pravo na predstavljanje i vrlo često se predstavlja kao 1389. To je sada organizacija od tri čoveka koji su postali ekstremni verski fundamentalisti, ali mi nikakve veze s njima nemamo. Početne principe Pokreta 1389 nastavili su momci kao što su Miša Vacić ili Igor Marinković sa namerom da se nešto zaista radi.

Pokret 1389 je podeljen u vreme kada se raspala SRS. U kakvoj su vezi ta dva događaja, tj. da li sada 1389 ima dva krila od kojih je jedan ostao uz SRS a drugi prešao kod naprednjaka?

– To je pogrešno tumačenje. Ono implicira da je pokret finansiran od neke od tih stranaka, što je netačno. Mi se finansiramo malim delom iz donacija, uglavnom od običnih ljudi iz inostranstva koji nam obično oko Vidovdanskog marša pošalju po 20-30 evra, iz članarine koja se naplaćuje od aktivnih članova, zatim od hodočasničkih putovanja na KiM i prodajom majica sa našim logom preko interneta. Otuda namirujemo elementarne troškove.

Od čega žive i čime se bave članovi SNP 1389?

– Među našim članovima ima i starijih devojaka i momaka, za razliku od drugih organizacija koje ne mogu da okupe više od dvadesetak mladih ljudi, uz to krajnje povodljivih. Mi okupljamo pre svega studentsku omladinu, neki rade (ja radim na prištinskom filozofskom fakultetu, neki rade kao privatni preduzetnici, neki u fabrici), a ima i nekoliko srednjoškolaca.

A kako mi da razlikujemo pravi 1389,odnosno vas, i lažni 1389?

– Mi identifikujemo sebe kao SNP (Srpski narodni pokret 1389).

Koje su vaše akcije trenutno?

– Idemo na Kosovo, opet je vreme za pripremu Vidovdanskog marša i sada će taj put biti bolje organizovan zato što smo počeli da radimo sa ljudima koji su sa Kosova. To je bukvalno hodanje do Kosova, obezbeđena je hrana i vreće za spavanje, a tamo gde nije organizovano spavanje, mi nađemo neke ljude, patriote, koji su spremni da nam ustupe prostor, neku školu, ili privatne kuće.

Prošle godine jedna od akcija bilo je gađanje kola ministara vlade Srbije među kojima i kola ministra za KiM? Da li je to pametna poruka na Kosovu? Zašto ih niste gađali u Beogradu?

– Prvo smo mi bili napadnuti od obezbeđenja.

Da li je to dobra poruka na Kosovu, zar tamo nije ta poruka zbunjujuća za onaj narod tamo, loša za međunarodnu zajednicu i Albance?

– Ja se ne slažem sa tim da Srbi među sobom po svaku cenu treba da budu složni. To nije dobro sem kada preti istrebljenje, a čak i tada činite pogrešno ako pregovarate o predaji. Ima tu jedna važna rasprava Huga Grocijusa s početka 17. veka, u vezi sa tzv. pomorskim pravom, koji između ostalog tvrdi da čovek može da proda svoju slobodu. Ali, prvi efekat kada prodate svoju slobodu jeste da vam onaj ko je vašu slobodu otkupio upravo oduzme novac kojim ju je platio. I na kraju budete zaklani. Uvek kada prodate svoju slobodu na kraju budete zaklani. Neće Srbi više pod nož. Samo još neke budale misle kako će gospodar biti dobar prema njima zbog njihove verne službe. Znamo kakva nam se poruka šalje kada mediji prikrivaju šta se dogodilo da generalom Krstićem u engleskom zatvoru... čovek je klan!!!

Ja se opet vraćam na pitanje, nije li besmisleno gađati kola ministra za KiM baš na Kosovu gde nema policije koja će vas uhapsiti i gde eventualno možete da se potučete s njegovim telohraniteljima ili sa njim lično...

– Nemojte tako, niko nas ne štedi, niti imamo neka leđa u vlasti kao tzv. anarhisti. Evo, upravo se vodi sudski proces protiv našeg portparola koji je već bio uhapšen tokom neodržane gej-parade i odležao mesec dana u zatvoru. Način na koji je autorka Insajdera (čije se ime ne sme pominjati) razgovarala sa Mišom Vacićem je grozan i ja mu se divim kako je reagovao. I zaista, možda je pogrešno gađati ministra, ali da li će neko primetiti da se taj momak pokazao maksimalnu uzdržanost prema ponašanju novinarke B92 kao da je policijski islednik tipa pit-bul, koja ga je neprestano prekidala, vređala i provocirala. Štaviše, i dalje je za nas aktuelno suđenje koje opterećuje naše aktivnosti. Miša Vacić ima optužnicu koja ga tereti za diskriminaciju homoseksualaca.

Koje su zakonske mere protiv diskriminacije i za šta je Miša Vacić konkterno optužen?

– Tri godine. ....pri tome mu se pripisuje navodno posedovanje pištolja, koji je navodno otkriven u njegovom stanu 5 dana nakon što je Miša već bio uhapšen. To vam ne liči na podmetačinu? Taj momak nije hohštapler ili neko ko se rukovodi lažima. Koliko ja znam on nikada nije bio predmet policijskih istraga. Optužnica je sklepana sa ciljem da nam se onemogući rad, tako što će nas kriminalizovati ili predstaviti kao naciste. Pa, ko u Srbiji još može, posle svih naših žrtava, propovedati nacizam i biti prijatelj našeg naroda. SNP 1389 nisu ni kriminalci, ni nacisti, ni antisemiti. Ja bih, kada bih imao drugačija saznanja, izašao iz ovog angažmana. Kao čovek koji uskoro iza sebe ima pola veka, da sam hteo da pravim političku karijeru to bih radio kada sam imao 20. Razlog mog angažmana ovde je to što nijedna politička stranka u Srbiji ne izražava političke interese srpskog naroda. I nijedna se ozbiljno ne protivi ulasku Srbije u EU – radikali ionako to kažu tek deklarativno.

Hajde da se vratimo na diskriminaciju...

– Što se diskriminacije tiče, diskriminisati znači praviti razlike i niko nema prava od nas da traži da se toga odreknemo. Šta, treba da budemo slepi prema onome što se oko nas dešava i da se poput tehno-majmuna veselo prepuštamo čekajući neizbežnu propast. Kao, jeste da će da nas streljaju, ali je bar lep dan.

Vi ste desničari?

– Ne, ne... Danas je zapravo smešno govoriti o levici i desnici, čak i izvan tradicijskih određenja tih pojmova. Na našoj političkoj sceni postoji potpuna zbrka u pogledu njihovog razumevanja; mnogi recimo misle da ih to što su patrioti kvalifikuje kao desničare. Po cenu pojednostavljenja, za nas se to određuje ovako: ako ste za eksploataciju rada zaposlenih i za vladavinu finansijskog kapitala, onda ste desničar. U tom smislu SNP 1389 daleko je bliži tradicionalnoj radničkoj levici ili grčkim anarhistima. Sad, činjenica je da je desnica tokom 20. veka više pažnje poklanjala nacionalnom pitanju, ali za nas pitanje nacionalnog identiteta nipošto nije stvar "krvi i tla" već pitanje skupa vrednosti koje podržavate – mi verujemo da su one zadate kosovskim zavetom.

Da li to onda znači da ste bliži levici?

– Ne, ni to. SNP 1389 ne možete staviti u već postavljene fioke okamenjenih umova. Evropska levica sebe je sahranila još sedamdesetih godina prošlog veka, kada su Santjago Kariljo i Enrike Berlinguer (šefovi tadašnjih KP Španije i KP Francuske) izmislili "evrokomunizam"; bila je to predigra za nešto kasniju preletačku ulogu raznih evropskih socijalista, laburista i socijal-demokrata i saradnju sa klasičnom desnicom zapada, koju su predvodili Tačerka i Regan. Ova uzajamna korupcija desnih i levih kod nas je dovela do toga da se oni koji sprovode najdesniji politički program, kakav je savremeni neoliberalizam, identifikuju kao levica (DS, LDP). Nije dovoljno da se učlanite u socijalističku internacionalu da biste bili levičari, jer, šta je još u toj internacionali socijalističko? U čemu se to bitnom laburisti i konzervativci u Britaniji uopšte razlikuju? Reč je o nečem drugom, o obmani, o hinjenju demokratije, kroz tzv. dvopartijski sistem, pa su tu neki kao 2% levo, a neki kao 2% desno, dok zapravo ispašta jedino narod koji misli da tu nešto odlučuje birajući između dva ista mangupa. Evo i kod nas se upravo instalira takav sistem, u kome one kao bajagi levo treba da predvodi DS, a one kao bajagi desno SNS. To je samo jedan primer koji pokazuje kako protiv naroda, dakle i protiv same demokratije, rade i srpska vlast i srpska opozicija. Mi se tome suprotstavljamo kao i svakoj podeli srpskih rodoljuba na četnike i partizane (opet kao na leve i desne). Takve podele samo služe izrabljivačkom marionetskom režimu u Srbiji za samoreprodukciju. Niti je danas 1941, niti su 1945. partizani pobedili zato što su imali bolju ideologiju. Pobedili su zato što su preuzeli istorijsku odgovornost i borili se, a nisu kao četnici taktizirali i uvaljivali se u kolaboraciju. Danas je drugo vreme i ne smemo nasedati na iste trikove

Šta vi nudite?

– Ništa. Svi nešto nude, ništa ih ne košta. Čovekova reč, kao vrednost na kojoj mi insistiramo, u našoj politici ništa ne vredi. Mi naš narod pozivamo na sabornost, na ono što mu je bilo svojstveno uvek kada smo pobeđivali. Sabornost za nas znači ne samo tzv. sabornost u Hristu, već pre svega praksu neposredne demokratije. Znate, kada su moderni teoretičari (poput Kanta ili Hegela) odustajali od ideala antičke demokratije, tada su za to postojali objetivni razlozi – država je, a ne grad, postala nosilac suvereniteta i više se građani nisu mogli okupiti na trgu (agori) kako bi raspravljali i skupa doneli odluku o nekom pitanju. Danas je situacija, međutim, sasvim drugačija; savremena komunikaciona tehnologija omogućava javnu raspravu i referendumsko izjašnjavanje na svim nivoima društvene organizacije, o bilo kom pitanju i u praktično bilo kom trenutku. Isto tako, kad je reč o nosiocima javnih funkcija, zalažemo se za tzv. imperativni mandat. Došlo je vreme "suverenih demokratija", ideje koja ima već mnogo pobornika u svetu.

Zašto ste protiv ulaska Srbije u EU?

– Duga je to priča, a razloga mnogo. Najpre, liberalni kapitalizam je nešto što svojom biti protivreči ideji demokratije – potpuna je iluzija verovati da će bogati ikada delovati u skladu sa opštim dobrom građana. Nadalje, besmisleno je smatrati da Srbija treba da se trudi kako bi ušla u EU, jer carstvo već samo po sebi ne želi da u svom stomaku ima područje koje je izvan njegove kontrole, odnosno van granica glatkog prostora imperije. Sledi, dakle, da je mnogo teže ne ući nego ući u tu organizaciju. Štaviše, od njih treba bežati glavom bez obzira, pogotovo sada kada je odlučujuća. sistemska kriza pogodila samo srce Vavilona. Ko bi onda bio lud da uskače u tu rashodovanu i prevaziđenu krntiju zvanu EU? I to kada njen zapadni deo pokušava da teret krize u što većoj meri prebaci na istočni, slabije razvijeni deo? Možda oni koji gledaju domaću televiziju i veruju raznim mamlazima, koji u danu kada se dešava najveća dubioza na Volstritu i londonskoj berzi od početka ekonomskog sloma (i ideje monetarizma u celini) objavljuju da je Srbija izašla iz recesije – možda i na vrbi rodi grožđe.

Znači, vaši razlozi protiv EU su ekonomskog tipa?

– Ima tu još razloga protiv jednog takvog priključenja. Recimo, nesvodive (ili teško svodive) razlike u sistemu vrednosti i tu se u izvesnom smislu radi o pitanju Weltanschaung-a... ne idu zajedno kosovski zavet i duh kalvinizma... to je kao bog i šeširdžija. Svakako da mi od zapadnih naroda imamo štošta da prihvatimo, ali neka nas puste da to primimo svojom voljom. Imamo i od drugih šta da primimo. I naravno, SNP 1389 ne odbacuje saradnju sa dotičnim zemljama na ekonomskom i kulturnom planu, ali naš definitivani stav je: Ne u NATO, ne u EU!!! NATO je inače lažna dilema; jasno je da tu Srbija nikada nogom neće kročiti, jer za to nema nikakvog legitimiteta. Glavna politička bitka ovde se vodi upravo na pitanju odnosa sa EU. Prema tome, i sami vidite da se oko toga ne rukovodimo mržnjom, već racionalnošću nacionalnog interesa. Mi nismo neko ko uopšte propagira mržnju. U EU nećemo jer su oni izdali sve temeljne principe evropske kulture, a sami za sebe nisu ni vojna sila. Jedino su Grci među njima pravi Evropljani... pogledajte kako se ponašaju pravi građani u trenucima krize.

Vi mislite da Srbija može da odlučuje sama o sebi?

– Ona to mora. Jasno, ne treba biti naivan da se može opstati bez saveznika. Milošević je u takvu poziciju bio sateran i videli smo šta se desilo. Ali, više nisu devedesete, a planovi o novom svetskom poretku ostaše sanak pusti. Istorijsko klatno, baš onako kako je osamdesetih neumoljivo krenulo na jednu stranu, sada se s jednakom nužnošću pomera ka drugoj. Sada zemlje BRIK predvode svetski razvoj i mi smo dužni da se, u skladu sa našim interesima, suočimo sa novom političkom realnošću. Na zapadu još samo u domaće svrhe služe priče o SAD kao vodećoj sili u svetu. U svojoj nevolji, njima i Britaniji ostalo je samo da izazivaju ratove po svetu, kako bi se spasli od propasti i bankrota. Toga se treba najviše čuvati.

Srbiji nisu potrebni saveznici?

– Naravno da nam trebaju saveznici, a Rusija je naš prirodni saveznik. Ne radi se za nas tu o slovenskoj duši i pevanju zajedničkih pesama iz zajedničkih ratova, mada je uvek tako kada se družimo sa sestrama i braćom iz Rusije. Ne, nama su važne ruske investicije, visoka tehnologija i znanje, kao i političko jedinstvo kada se radi o odnosima u svetu. Mi hoćemo ruske vojne baze i raketnu tehniku koja garantuje bezbednost našeg neba i državnih granica unutar ruskog projekta nove evropske bezbednosti. Za tako nešto ovde postoje školovani ljudi... idite samo u Vinču i druge institute. Hoćemo i kredite ako su nam uopšte potrebni, samo ne od MMF-a, pošto se ruski i kineski krediti izdaju sigurno pod povoljnijim uslovima otplate nego njihovi. Kako vidite, naši saveznici nisu samo Rusi. To su isto tako sve one zemlje koje su ili već izvojevale nezavisnost prema silama globalizma, ili su uveliko već u toj borbi: dakle, i Iran i Argentina, i Venecuela i Zimbabve, Severna Koreja i Bolivija, Belorusija i Mjanmar. Da dalje ne nabrajam, jednom rečju, to je svet! Nismo sami.

Hoće li nam Rusi pomoći i da vratimo Kosovo?

– Oni i ovako na tome više nastoje od naše države. (Pohvaljujemo stručnost ministra inostranih poslova, jedino što radi za pogrešne ljude.) Naravno da će pomoći svojim pritiskom na SAD i ovi će pre ili kasnije popustiti radi nekog drugog ustupka, a mi ćemo se sami vratiti na KiM. Da nisu Albanci sila koja će se tome suprotstaviti? Onda će i oni progovoriti o svojoj muci svih ovih godina i bolje im je da sa nama žive u pravednom miru razrešenih istorijskih nesuglasica, nego da veruju lažnim prijateljima koji bi se sigurno borili do poslednjeg Albanca. Narodima Balkana (računajući tu i Slovence) vreme je da istorijski sazru. A da KiM ostaje u Srbiji, što će se s vremenom pokazati, nema sumnje dok je nas živih. Fiat iustitia pereat mundus, što Latini rekoše.

Da li će SNP 1389 postati politička stranka?

– Ne znam, klasična partija svakako neće postati. Nismo mi grla u belim okovratnicima sa spremljenim omčama. SNP 1389 je politička organizacija, hteo to neko ili ne. Naš cilj je da svojim primerom damo podsticaj drugima; to je naš doprinos srpskoj sabornosti. Misli globalno dejstvuj lokalno, jedno je od načela našeg delanja. Ako me pitate da li bismo izlazili na izbore... teško je oko toga sada biti siguran. Radimo na jednom projektu u sabornom duhu. Čuće se, dani su pred nama. U svakom slučaju, nađemo li se u poziciji da je tako nešto razborito, nećemo se uplašiti.

(Razgovarala Ana Radmilović)