Početna strana > Rubrike > Politički život > Razvlašćena Srbija – podržavljena Vojvodina
Politički život

Razvlašćena Srbija – podržavljena Vojvodina

PDF Štampa El. pošta
Kosta Čavoški   
sreda, 08. april 2009.

Kada se krajem 2006. godine donosio novi Ustav Republike Srbije naivno smo poverovali da su svi ondašnji politički činioci – Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, G17 plus i Socijalistička partija Srbije – bili čvrsto rešeni ne samo da očuvaju naše Kosovo i Metohiju nego i da ne dozvole da se na tlu Srbije stvaraju nove države pod vidom autonomija, koje će se pre ili kasnije otcepiti. Zato je članom 183 određena nadležnost autonomne pokrajine u 23 oblasti. Pri tom su pojedine oblasti, poput poljoprivrede, vodoprivrede i saobraćaja, očigledno bile predmet konkurentske nadležnosti, pa je zakonom samo trebalo povući jasnije granice između republičke nadležnosti, s jedne, i sfere u kojoj pokrajina samostalno vrši svoju nadležnost u istoj oblasti delatnosti, s druge strane.

I dok su konstitucionalisti, koji predaju ustavno pravo znatiželjnim studentima, živeli u uverenju da se nadležnost pokrajina određuje Ustavom, naša Vlada je imala „stručnije“ mišljenje, pa je izradila nacrt Zakona o utvrđivanju nadležnosti Autonomne Pokrajine Vojvodine, tako da ispada da se ova nadležnost utvrđuje zakonom, a ne Ustavom. Da su kojim slučajem uvaženi ministri najpre pročitali odgovarajuće ustavne odredbe oni bi sastavili nacrt Zakona o uređivanju pitanja od pokrajinskog značaja (član 183 stav 2 prva alineja) i poveravanju autonomnim pokrajinama pojedinih pitanja iz republičke nadležnosti (178 stav 1). Ali ko će baš sada da čita važeći Ustav, kad je on ionako tanka knjižica, koju samovolji skloni vlastrodršci uvek mogu da pocepaju. Pa Ustav i jeste zato – rekli bi naši glavati ministri – da se zaobilazi i krši.

Enormno proširenje nadležnosti

Mnogo spornija od naziva je sadržina ovog nacrta zakona. Njime se pored one nadležnosti koja je utvrđena članom 183 Ustava Srbije, AP Vojvodini poverava republička, dakle, nova nadležnost u čak 37 sledećih materija: prostorno i urbanističko planiranje i izgradnja objekata; stanovanje; korišćenje poljoprivrednog zemljišta; vodoprivreda; šumarstvo; lov i ribolov; turizam; zaštita životne sredine; drumski, rečni i železnički saobraćaj; osnovno, srednje i visoko obrazovanje; učenički i studentski standard; sport; zaštita kulturnih dobara; kinematografija i filmska umetnost; zadužbine, fondovi i fondacije; bibliotekarska delatnost; izdavanje publikacija; sanitarni nadzor; zdravstveno osiguranje; javno zdravlje; socijalna zaštita; društvena briga o deci; boračka i invalidska zaštita; zaštita civilnih invalida rata; nauka i tehnološki razvoj; privreda i privatizacija; energetika; rudarstvo; geološka istraživanja; oprema pod pritiskom; lokalna samouprava; službena upotreba jezika i pisma; polaganje pravosudnog ispita; državni stručni ispit; stalni sudski tumači; ekspropijacija; i zaštita intelektualne svojine.

Neko od autonomaša i njihovih nazovi stručnjaka sigurno će primetiti da je 19 ovih materija već samim Ustavom utvrđeno kao pokrajinska nadležnost. To je, međutim, po pravilu takozvana konkurentska nadležnost u okviru koje i Republika Srbija i AP Vojvodina vrše svoju vlast čije se granice utvrđuju zakonom, tako da se ovim nacrtom zakona Srbija lišava dela svoje nadležnosti u ovim oblastima da bi se taj oduzeti deo poverio Vojvodini.

Nove nadležnosti

Još je gore što se čak u 18 materija, koje se uopšte ne pominju u članu 183 Ustava, Vojvodini poverava potpuno nova nadležnost koja je do sada isključivo pripadala Republici Srbiji. To su, primera radi, javno zdravlje i zdravstveno osiguranje, boračka i invalidska zaštita, zaštita civilnih invalida rata, energetika, privreda i privatizacija, lokalna samouprava, eksproprijacija, zaštita intelektualne svojine i mnoge druge oblasti.

Neke od njih već sada izazivaju veliko podozrenje. To su, recimo, osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Za početak se Vojvodini daje pravo da osniva sve vrste škola, uključujući i samostalne visokoškolske ustanove, i daje dozvole za njihov rad, a verovatno će se završiti sa davanjem Vojvodini prava da i za srpske osnovce i srednjoškolce propisuje posebne školske programe, da bi se stvorio poseban ne samo državni nego i nacionalni identitet Vojvodine. Druge nove nadležnosti Vojvodine verovatno će omogućiti učestale zloupotrebe kao što je polaganje pravosudnog i državnog stručnog ispita. Tako već sad možemo savetovati onima koji padnu na pravosudnom ispitu u Beogradu da fiktivno prijave prebivalište u nekom vojvođanskom selu, a potom polažu isti ispit pred komisijom u Novom Sadu, znajući unapred da će Advokatska komora u Beogradu i tako proverene pravnike morati da upiše u imenik advokata.

Neke od poverenih novih nadležnosti su smešne i besmislene. Tako po ovom nacrtu zakona, Vojvodina, preko svojih organa, vrši veći broj poslova u oblasti rudarstva, a da nema nijednog rudnika. Takođe upravlja javnom železničkom infrastrukturom, izuzev magistralnih pruga, iako se na sporednim prugama ne odvija nikakav saobraćaj, izuzev možda ponekog teretnog voza. Ali, zar je to uopšte važno, kada je posredi zaokruživanje privredne i državne samostalnosti Vojvodine?

Jedina opravdana nova nadležnost koja se poverava Vojvodini tiče se njene etničke posebnosti i statusa nacionalnih manjina u oblasti prosvete i kulture. Nemamo, dakle, ništa protiv da Vojvodina, preko svojih organa, donosi nastavne programe i odobrava udžbenike i nastavna sredstva za jezike nacionalnih manjina i da obezbeđuje pravo pripadnika nacionalnih manjina na obrazovanje na maternjem jeziku, kao i da obezbeđuje sredstva za oblast kulture nacionalnih manjina. Ali dalje od toga u poveravanju novih nadležnosti Vojvodini, nije se smelo ići.

Inspekcija i stručni nadzor

Jedna od bitnih prerogativa države kao takve jeste nadzor nad zakonitošću rada. Shodno članu 183 Ustava Srbije, tim ovlašćenjima AP Vojvodina uopšte nije raspolagala, nego je Republika Srbija, preko svojih organa, isključivo vršila inspekcijski i stručni nadzor i nad radom pokrajinskih organa i ustanova. Ovim nacrtom Zakona, kao poverena nadležnost, uvodi se pravo AP Vojvodine da, preko svojih organa, vrši inspekcijski i stručni nadzor u sledećim oblastima: izgradnja objekata, vodoprivreda, šumarstvo, lov i ribolov, turizam, zaštita životne sredine, uključujući i prekograničko kretanje roba, osnovno, srednje i visoko obrazovanje, drumski, rečni i železnički saobraćaj, učenički i studentski standard, sport, zaštita kulturnih dobara, bibliotekarska delatnost, zdravstvo, socijalna zaštita, društvena briga o deci, boračka i invalidska zaštita, privreda i privatizacija, energetika, rudarstvo, geološka istraživanja, lokalna samouprava i zaštita intelektualne svojine.

Sve su to do sada bile republičke, to jest, državne nadležnosti. Ali, kako i Vojvodina treba da bude država u državi Srbiji, a možda i izvan nje, trebalo je i Vojvodini poveriti sve ove nadležnosti. Valja primetiti da se među njima nalazi i jedna oblast koja je u svim savremenim državama u isključivoj državnoj nadležnosti. To je prekogranični prenos roba. To znači da bi ubuduće na graničnim prelazima kod Vatina, Horgoša i Šida vojvođanski organi kontrolisali uvoz radioaktivnih i drugih opasnih supstanci, dok bi na svim preostalim graničnim prelazima to činili republički organi. I ako se tako nastavi nije isključeno da će i prekogranični prelaz i svih ostalih roba na pomenutim graničnim prelazima isključivo kontrolisati vojvođanski organi. Tada će naši tajkuni, koji su inače veliki uvoznici potrošne robe, moći da biraju koga će to u Beogradu ili Novom Sadu morati da podmite, da bi im lakše prošla neka roba preko graničnog prelaza. Jer, ako je više organa iste nadležnosti, to je veća mogućnost korupcije. Bilo bi to, doduše, samo dodatno korumpiranje već ionako korumpirane javne uprave.

Obrazovanje novih organa i ustanova

Bitno obeležje državne uprave po kome se ona razlikuje od lokalne ili oblasne samouprave u postupku povodom žalbe jeste drugostepena instanciona nadležnost. No, da bi se i to svojstvo države pridalo Vojvodini, ovim nacrtom zakona njoj se poverava pravo da rešava po žalbi u sledećim oblastima: stanovanje, korišćenje poljoprivrednog zemljišta, životna sredina, zdravstveno osiguranje, socijalna zaštita, boračka i invalidska zaštita i eksproprijacija.

To znači da se u tim oblastima upravni postupak okončava pred pokrajinskim organima i da u tim oblastima republički organi nemaju baš nikakvu nadležnost. A to je samo još jedna potvrda da će pojedini pokrajinski organi biti istinski državni organi.

Za početak je uzeto sedam oblasti verovatno u nadi da će vremenom, baš kao po Ustavu iz 1974, celokupna vojvođanska uprava biti državna. A onda će sada još pritajeni autonomaši u DS-u i SPS-u izaći sa predlogom da se i sudska kontrola ustavnosti i zakonitosti okončava na pokrajinskom nivou na teritoriji AP Vojvodine, čime bi vojvođanska državnost bila zaokružena.

Upravo ovih dana, posle teških pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom i odustajanja od oporezovanja sirotinje (sa više od 12.000 dinara mesečno) da bi se dalo bogatima, naši glavari se neprestano zaklinju da će smanjiti državne izdatke i javnu potrošnju, te da neće dozvoliti da se zaposli ijedan novi činovnik, nego da će čak postepeno smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi i javnim preduzećima. I dok svojom levom rukom pišu takva varljiva saopštenja za naivnu javnost i sumnjičavi MMF, u isti mah svojom desnom rukom ispisuju nacrt Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine kojim se predviđa uspostavljanje 10 novih upravnih organa, ustanova i javnih preduzeća. To su: Razvojna banka AP Vojvodina, Javno preduzeće za gazdovanje vodama na teritoriji AP Vojvodine, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkom Fruška gora, Javno preduzeće za upravljanje železničkom infrastrukturom, Pokrajinski zavod za zdravstveno osiguranje, Zavod za javno zdravlje AP Vojvodina, Pokrajinski fond za penziono i invalidsko osiguranje, Pokrajinska služba za zapošljavanje i Robne rezerve AP Vojvodine.

Kako se na ovaj način ispoljavaju dve bitno različite pa i suprostavljene ličnosti u našim glavarima, mogli bismo brzopleto zaključiti da oni boluju od šizofrenije koja dovodi do udvajanja ličnosti i skoro potpunog prekida veza između leve i desne hemisfere mozga. Naravno da nije posredi nikakva duševna bolest nego obična, a nažalost i učestala moralna pokvarenost. Za te ljude je državnost Vojvodine iznad svega, pa stoga se za ovih 10 novih organa, ustanova i javnih preduzeća po svaku cenu mora namaknuti odgovarajući novac i to naravno iz javnih prihoda, odnosno republičkog budžeta. A da bi se tim autonomašima u Novom Sadu dala nova velika materijalna sredstva, ona se od drugih moraju oduzeti. Neće se naravno oduzeti od gospode Miškovića, Beka, Nicovića, Dragića, Kostića, Rodića i njima sličnih nego od sirotinje, jer je to najlakše. Drugim rečima, biće manje para za penzionere, trudnice, maloletnu decu, socijalno ugrožene, nezaposlene, đake i studente, a znatno više za autonomaše u Novom Sadu koji postojano i uporno grade i zaokružuju svoju novu državu.

Ovo je naravno prilika da žute i ružičaste čelnike podsetimo da će u Novom Sadu uskoro biti novih lukrativnih radnih mesta, pa svako ko ima nezaposlenu ženu ili muža, decu, unuke i dalje rođake, svastiku, ljubavnicu i bliskog prijatelja nezavisno od njegove seksualne orijentacije, neka požuri da na vreme, čim se osnuju novi pokrajinski organi, ustanove i javna preduzeća, zaposli svoje najbliže! A treba računati bar sa 500 novih radnih mesta. Pri tom će se verovatno ubrzo davati i stambeni krediti iz posebnog fonda Razvojne banke AP Vojvodina, koja bi svoj početni kapital dobila - a odakle bi inače? - iz republičkog budžeta. Jer, šta više doprinosi razvoju vojvođanske državnosti od ulaganja u autonomaške kadrove?

Konvalidiranje protivustavnosti

Kada su se prilikom rasprave o predlogu Statuta AP Vojvodine u stručnoj javnosti pojavile brojne kritike da on sadrži čitav niz neustavnih odredaba, Bojan Pajtić, Tomaš Horhec i druge autonomaške perjanice uveravali su sumnjičavu javnost da to nije tačno i da uvaženi konstitucionalisti, profesori Ratko Marković, Vladan Kutlešić, Zoran Lončar i drugi, nisu dobro razabrali smisao ni staturanih ni ustavnih odredaba. Čak je javno zamereno i Svetom arhijerskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, koji je u svom saopštenju, pored ostalog, istakao da se tim predlogom Statuta Vojvodini protivustavno dodeljuje ius contrahendi (pravo da zaključuje međunarodne ugovore) i ius representationis (pravo predstavljanja u inostranstvu).

Pokazalo se, međutim, da nisu krivo tumačili Ustav i predlog Statuta oni koji su to tvrdili, nego da su bezočno lagali oni koji su to iz Novog Sada osporavali. Naime, članom 3 ovog nacrta zakona AP Vojvodini se daje pravo da „zaključuje međuregionalne sporazume“ i da „može osnivati predstavništva u regionima Evrope“. A to znači da ona to pravo do sada nije imala, te da su ranije formulisane odredbe predloga Statuta očigledno bile protivustavne, pa će potonjim zakonom biti neophodno da se prethodno učinjene protivustavnosti post festum konvalidiraju.

Tako se iznova uveravamo da su u autonomaškoj laži kratke noge, a dugi repovi. Jedino nije jasno dokle će predsednik Boris Tadić trpeti da ga autonomaši u vlastitoj stranci neprestano ucenjuju da poveća nadležnost Vojvodine i time automatski smanji nadležnost Srbije na čijem je čelu. Pa nije valjda da on zaista veruje da će on biti veći predsednik ako je država kojom rukovodi manja!