Početna strana > Prenosimo > Da li to srpske vlasti izdaju Radovana
Prenosimo

Da li to srpske vlasti izdaju Radovana

PDF Štampa El. pošta
Petar Iskenderov   
petak, 28. avgust 2009.

(Fond strateške kulture, 24.08.2009)

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju pripremio se za svoj, najverovatnije, odlučujući proces. U septembru treba da počne pretres u procesu protiv bivšeg predsednika bosanske Republike Srpske Radovana Karadžića.Kako je izjavio predsedavajući na procesu Ajzen Bonomi, "po mom mišljenju dati predmet danas je pripremljen za proces".

Istina, sam gospodin Bonomi danas je "hroma patka" Haškog tribunala. Prema rezoluciji Saveta bezbednosti OUN broj 1877. od 7. jula 2009. godine, on napušta svoj položaj na sopstveni zahtev. Njegova ostavka je još više zamrsila situaciju oko procesa, pošto Kristijan Šartje i drugi predstavnici Haškog tribunala ne mogu da daju jasan odgovor povodom njegove dalje uloge u procesu Radovanu Karadžiću. Poznato je, međutim, da je on već pripremio pismene preporuke na ime predsednika Haškog tribunala, u kojima je izložio svoje viđenje buduće sudske rasprave.

Nesigurnost predstavnika Haškog tribunala i njihova namera da se maksimalno osiguraju od bilo kakvih iznenađenja dobro su shvatljivi. Sudeći po informaciji koja je procurela iz haških zidina (mučilišta), na procesu Karadžiću će eksplodirati ne jedna bomba međunarodne veličine. Kako u svojim oskudnim intervjuima saopštava sam osumnjičeni, on poseduje dokumenta koja razotkrivaju međunarodni mehanizam razbijanja Jugoslavije i, pored ostalog, scenarij organizovanja i podržavanja u vrućem stadijumu etno-građanskog rata u Bosni i Hercegovini, napisan u svetskim "centrima moći", a koji su realizovale zapadne države u tesnoj sprezi sa zemljama muslimanskog sveta. Na zahtev Karadžića, Haški tribunal je već bio prinuđen da uputi zvanični zahtev vladi Pakistana u vezi prodaje oružja bosanskim muslimanima, što je činila vlast te zemlje kršeći embargo OUN. Analogni dokumenti pripremljeni su i u odnosu na vlast Egipta i Jordana. U njima se govori o vojnoj aktivnosti u Bosni i Hercegovini organizacija "Braća muslimani" i "Jordanski Bosanci", a takođe i o isporukama naoružanja bosanskim muslimanima od strane egipatske i jordanske vlade.

Međutim, osnovna bitka na procesu rasplamsaće se oko događaja u Srebrenici, jula 1995. godine. Propagandistička mašinerija Zapada već je odradila tu temu po celovitom programu, saopštivši o 8 hiljada muslimanskih žrtava, koje su tobože pale nakon što je armija bosanskih Srba zauzela taj bosanski grad. Međutim, podaci ekshumacije i patološko-anatomskih istraživanja govore o otprilike 800 žrtava, a pritom nije moguće naknadno utvrditi njihovu nacionalnost i okolnosti smrti. Ono što se dogodilo u Srebrenici bez dokaza je proglašeno "genocidom" – kako je to učinio, pored ostalog, Evropski parlament u januaru 2009. godine, koji je postavio znak jednakosti između događaja u Srebrenici i holokausta (što je, uzgred rečeno, izazvalo osnovane proteste međunarodnih jevrejskih organizacija). Rezolucija Evropskog parlamenta predlaže, ni manje ni više, nego da se 11. juli proglasi "Danom sećanja na genocid u Srebrenici".

Ništa manje pitanja izaziva i stav vlasti Srbije. Stiče se utisak da se rukovodstvo zemlje trudi da se maksimalno distancira od procesa, ignorišući činjenicu da se u Hagu ne sudi Karadžiću, već svim Srbima, srpskoj državnosti i pravoslavlju. Tokom duže od pola godine nakon usvajanja u Evropskom parlamentu skandalozne rezolucije, ni predsednik Boris Tadić, ni vlada, niti ministarstvo spoljnih poslova nisu izneli svoj sud o suštini stvari. Da li je to možda zbog toga što oni sa svih tribina neumorno ističu strateški izbor Srbije u korist članstva u Evropskoj uniji? Pa je, prema tome, Evropski parlament kao najviši predstavnički organ Evropske unije za srpske vladajuće krugove postao nova zvezda – vodilja, čak i onda kada borbu Srba za svoj državni i nacionalni opstanak izjednačava sa zločinima Adolfa Hitlera.

Međutim, ni ta čudovišna po obliku i falsifikovana u suštini poređenja, ni izjave samog Radovana Karadžića ne pobuđuju zvanični Beograd na to, da zauzme kakav-takav, iole jasan stav. O obelodanjenom ovih dana intervjuu Radovana Karadžića agenciji "Rojters", prvi predsednik bosanske Republike Srpske svedoči, da on "nije težio ka državnoj funkciji, ali kada je tu funkciju i imao, vršio je svoje obaveze u najboljim interesima naroda". "Ja duboko žalim zbog rata, ali to nije bio naš izbor" – kazao je Karadžić.

Na raspolaganju rukovodstva Srbije postoje sva neophodna dokumenta kako bi se jasno odredilo o suštini onog što se dešavalo u godinama bosanskog rata i procesa Radovanu Karadžiću. Radi se, pored ostalog, o materijalima i svedočanstvima, koja je prikupila u Holandiji registrovana nevladina organizacija "Istorijski projekat Srebrenica''. Njeni predstavnici su već predložili Skupštini Srbije da usvoji rezoluciju sa pravnom ocenom odluka Evropskog parlamenta, Haškog tribunala i drugih međunarodnih organa, koje direktno zadiru u nacionalno-državne interese Srbije.

U projektu dokumenta se, pored ostalog, predlaže da se pomene "na hiljade Srba iz naseljenih mesta oko Srebrenice, koje su uništile snage bosanskih muslimana pod komandom Nasera Orića (koga je Haški tribunal u potpunosti opravdao jula 2008. godine), i njihova sela koje su gore pomenute snage uništile i spalile". Sem toga, autori dokumenta podsećaju na "relativno nedavnu operaciju "Oluja" u Republici Srpska Krajina, koju su zajedničke hrvatsko-muslimanske snage izvele samo par nedelja nakon događaja u Srebrenici i koja je praćena neuporedivo većim brojem žrtava, ali koja i uopšte nije privukla pažnju Evropskog parlamenta".

Vredelo bi citirati i još jedan deo iz nacrta rezolucije Skupštine Srbije, koju su razradili eksperti "Istorijskog projekta Srebrenica". U njemu se srpskim vlastima predlaže da svojim briselskim partnerima jasno saopšte, da u Srbiji "shvataju deklarativni stav zemalja – članica i instituta Evropske unije o tome da je mesto srpskog naroda u Evropi, i apele da se ide 'evropskim putem'. Međutim, u slučaju da oni budu s nama razgovarali jezikom nezasluženih uvreda i poniženja – srpski narod može veoma lako doneti odluku da u potpunosti zaobiđe taj put".

Razume se da je takav stav smrtno opasan za aktuelnu srpsku vladajuću elitu i njene finansijsko-političke interese na Zapadu. Otuda i nojevska politika srpskih vlasti u pitanju saradnje sa Haškim tribunalom, i naročito kada je reč o "delu Karadžića". "Moj doprinos istoriji moći će se oceniti tek onda, kada prođe mnogo vremena" – izjavio je on u svom poslednjem intervjuu "pre suđenja" Radovan Karadžić. Nažalost, doprinos srpskoj istoriji aktuelnog rukovodstva Srbije može se oceniti već sada. I ta ocena teško da bi bila visoka.

Autor je stariji naučni saradnik Instituta slavistike RAN, magistar istorijskih nauka, međunarodni komentator lista "Vremja novostjej"

http://rs.fondsk.ru/article.php?id=2420

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner