Savremeni svet | |||
Kineska pouka |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 12. novembar 2010. | |
Interesantno je da ambasador govori izvanredno srpski jezik, što se odnosi i na njegovog vojnog atašea. Čitavo izlaganje ambasador Kine je obavio na odličnom srpskom jeziku. Na tribinu je došao odlično pripremljen sa spremljenim nacrtom govora, podeljenog po stavkama, a sa sobom je poveo zaposlene u ambasadi, stručnjake iz raznih oblasti, između ostalog i spomenutog vojnog atašea, kako bi odgovorili na eventualna pitanja koje sam ambasador nedovoljno poznaje. Dakle, na delu je bila kineska sistematičnost, temeljitost i organizovanost. Ambasador je izlaganje podelio na tri ključne celine: o karakteristikama kineskog razvoja i trenutnim problemima, kineskoj spoljnoj politici i bilateralnim odnosima Kine i Srbije.
U delu o karakteristikama kineskog razvoja, ambasador je ukazao na činjenicu da je, kada je o ekonomskom modelu koji zastupa Kina reč, reč o spoju „socijalističke pravednosti i kapitalističke efikasnosti“. Kina je preuzela ekonomski model koji joj odgovara i prilagodila ga sebi, uzimajući u obzir svoje specifičnosti, kako kulturne i istorijske, tako i demografske i teritorijalne. Najvažnija preokupacija Kine jeste jačanje državne moći i dosledna ekonomska politika kao glavna sfera uticaja. Kina je po obimu ekonomije, treća (mada je pre dva meseca izbila na drugo mesto), po uvozu prva a druga po pitanju izvoza. Smanjenje siromaštva je ogromno, siromaštvo u Kini je smanjeno za čak 250 miliona, a samo od 1948. do 1991. godine, bruto domaći proizvod je udvostručen. Od 1991. godine do danas vrednost bruto domaćeg proizvoda je još jednom udvostručena i u stalnom je porastu. Životni standard građana Kine je nalik onom u srednjerazvijenim zemljama. Kineski put je opisan kao „put razvoja sa karakteristikama kineskog naroda koji se sa punom državnošću prilagođava situaciji“. Ambasador je istakao da su Kinezi miran i miroljubiv narod, a da je Kini potreban mir kako bi imala još bolji ekonomski razvoj, da joj je potrebno stabilno okruženje kako bi postali „snaga za očuvanje svetskoga mira“. Pouka kineskog razvoja je da samo reforma i otvaranje prema svetu ubrzava ekonomski razvoj. Broj stranih preduzeća na kineskom tržištu do kraja jula iznosio je nešto više od 698 hiljada. Hiljadu i po milijardi stranih investicija je uloženo u Kinu.
Na temu spoljne politike, ambasador je ukazao na potrebu i opredeljenost Kine za mir, dostojanstvo i stabilnost kao uslova napretka sveta. Postulat kineske spoljne politike jeste nemešanje u unutrašnje probleme drugih država i prihvatanje različitosti, različitih društvenih, kulturnih i ekonomskih modela. Najvažnije je pronaći zajednički interes sa svim tim državama, a pri tome nikada ne ispuštati iz vida sopstvene. Stoga, stav Kine, kao zemlje koja je prva zabeležila privredni rast nakon pojave svetske ekonomske krize, jeste da je kriza samo opomena i podsetnik na ozbiljne probleme koji postoje na nivou svetske ekonomske politike i da se ta i takva politika mora redefinisati pošto sama ima niz propusta i grešaka koji je urušavaju iznutra. U tom cilju, Kina želi veći uticaj na političkom i ekonomskom planu, te je inicirala stvaranje Šangajskog kluba, formiranje azijske devizne rezerve, zatim odobrila kredit MMF-u, čime je dobila veliki uticaj u toj svetskoj organizaciji, sarađuje sa svim zemljama sveta, a posebno sa zemljama BRIK-a u cilju bržeg rasta i to pored održavanja socijalne ekonomije. Sa susedima sarađuje po pitanju suzbijanja transnacionalnog kriminala koji ugrožava normalan ekonomski razvoj. Kinezi su veliki borci protiv korupcije, koju vide kao osnovni problem društva koje želi napredak. Kina se rukovodi nezavisnom spoljnom politikom odbrambeno-defanzivnog tipa. Ona ne učestvuje u trci u naoružanju, ne zagađuje čovekovu okolinu i ulaže veliki novac u zaštitu prirode, i protiv klimatskih promena, pošto Kinezi smatraju da je od svega najvažnija harmonija. Harmonija između države i društva, društva i pojedinca, čoveka i prirode i da se kao takva, ne sme narušiti. Što se tiče bilateralnih odnosa Srbije i Kine, ambasador Kine je podsetio još jednom na činjenicu da je Srbija strateški partner Kine na Balkanu, i da je jasna principijelna podrška Kine očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije na Kosmetu, kao i da se, bez obzira na udaljenost i drugačiju istoriju i kulturu, kineski i srpski narod dobro razumeju i da se mogu nazvati prijateljskim narodima, kao i da nikada u svojoj istoriji srpski i kineski narod nisu imali nesuglasica. On je naglasio da je poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta neke zemlje i dalje jedan od ključnih principa međunarodnog poretka i da Kina ne podržava Srbiju samo iz prijateljstva, već i zbog toga što taj princip predstavlja okosnicu njene spoljne politike.
Na kraju, ambasador je ponovio da je Kini potrebno još bar par desetina godina kako bi rešila sve svoje probleme, i da joj u tom periodu nikako ne trebaju turbulencije i nestabilnost. Utisak sa ove izvanredne tribine mogao bi se svesti na sledeće: ambasador je još jednom iskazao svu mudrost kineskog naroda i kineske politike koja se zasniva na pragmatizmu, radu, konsenzusu i, pre svega, strpljivosti u ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Politička elita Kine iskazuje veliku prilagodljivost i izvanredno krstari kineskim državnim brodom u ovim kriznim vremenima, ne ispuštajući iz vida sopstvene interese, a opet ne srljajući bespotrebno u ishitrene sukobe sa neizvesnim ishodom. Kina strpljivo gradi svoje pozicije. Iako se vlast u Kini bez ikakvih zadrški može okarakterisati kao totalitarna, mudri potezi su od Kine načinili sudionika u uspostavljanju svetskog mira, umesto remetilačkog faktora. Mudro pozicioniranje uz Amerikance u jeku hladnog rata, a zatim održavanje na kreditima načete američke ekonomije i ulaganje u zapadne zemlje učinili su od Kine jednu od najprosperitetnijih i najsigurnijih zemalja sveta. Svojim „ulaganjima“ u budžete zapadnih zemalja i kupovinom zapadnih kompanija, sebi i svojoj državi obezbedili su teritorijalnu i ekonomsku stabilnost i prosperitet, pokazavši da je ekonomija zapravo najjače i vojno i političko oružje u 21.veku i da onaj ko kontroliše veći deo ekonomije jedne države kontroliše u potpunosti politiku te države. Stoga se Kina u zapadnim medijima od „komunističke opasnosti“ pretvorila u „modernu Kinu“. A sada je red da svi, kada smo promislili o rečima kineskog ambasadora, stavimo prst na čelo i zapitamo se – da li je, na osnovu svega pročitanog, racionalno prodavati Telekom ukoliko taj isti Telekom u svom vlasništvu ima Telekom Republike Srpske? Da li sada, možemo da iznađemo alternativu pogubnoj politici bez alternative, i da li možemo da sprovodimo politiku u skladu sa svojim interesima? Srbija nije i neće biti Kina, ali od ovakve Kine može dosta da nauči. Razmislimo svi o uspehu takve mudre politike. |