Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Odelo – poklon ili mito
Savremeni svet

Odelo – poklon ili mito

PDF Štampa El. pošta
Fernando Peinado Alkaraz   
sreda, 13. maj 2009.

Primiti neki poklon od nekih prijatelja, može da znači kraj političke karijere[1]. Troškove medenog meseca Gerharda Glogovskog, nemačkog ministra iz Donje Saksonije, platio je jedan poslovan čovek, a to je Glogovskog koštalo položaja. Kuhinja i klima uređaji koje je jedna firma besplatno ugradila u vilu guvernera Konektikata, DŽona Roulanda, primorali su ga da podnese ostavku. Odela koje je mreža korumpiranih firmi Fransiska Koree, navodno poklonila predsedniku autonomne oblasti Valensije, Fransisku Kampsu, otvorila su u Španiji debatu koja je se odvija na dva plana; sudski, trenutno u toku, i moralni, mnogo teži za određivanje. Ali važan; može li i sme li političar da ostane na visokom položaju ukoliko primi poklone od osoba kojima vlasti ustupe poslove? Dalje od odluka sudija, tolerantnost jedne zemlje naspram ove sprege, takođe određuje njen etički nivo.

U Francuskoj, na primer, Nikolas Sarkozi za svoj odmor koristi privatni avion i jahtu multimilionera Vinsenta Balorea. Predsednik Sarkozi nema nikakvih prepreka da se javno pojavljuje sa svojim prijateljima poslovnim ljudima, i ne razume sumnju koju kod njegovih sunarodnika izaziva njegovo ponašanja. “Ne vidim u čemu je polemika. To poreske obaveznike ništa ne košta”, rekao je. Njegovoj ministarki pravde, Rašidi Dati, Dior besplatno stavlja na raspolaganje poveću garderobu, što joj omogućava da nosi odeću vrednu i 15 hiljada evra. Njena mesečna plata je 14 hiljada evra.

Druge zemlje, kao Danska, primenjuju politiku nulte tolerancije. Ova zemlja dozvoljava primanje protokolarnih poklona kao što su “tabla čokolade, knjiga, ili flaša vina prilikom proslave 25 godina državne službe određenih službenika”, prema primerima koje navodi uprava Državnih poslova, organ koji je napisao etički kodeks za danske funkcionere, i koji podstiče državne organe da budu još strožiji kada smatraju da je to potrebno.

Da navedemo jedan još striktniji slučaj: zaposleni u danskoj ambasadi u Vijetnamu ne mogu da prime poklone vrednije do 50 evra, i uz sve to, moraju da podnesu izveštaj svojim pretpostavljenima, jer se smatra da su pokloni dati ambasadi, a ne pojedincu. Danska je najmanje korumpirana zemlja na svetu prema indeksu NVO Međunarodna transparentnost.

Španija na toj listi zauzima 28 mesto, bolje od Italije, Portugalije ili Izraela, mada lošije od Barbadosa, Čilea ili Urugvaja, i za ovo ima taksativne norme; “Odbija se bilo kakav poklon, ljubaznost i usluga u povlašćenim uslovima, koji idu dalje od uobičajenih navika, društvenih i protokolarnih”, kaže Kodeks dobre uprave koji se primenjuje da visoke političke položaje centralne vlasti i ostale funkcionere od 2007.

Ovako neprecizne norme uvek postavljaju sumnju; Da li je loz novogodišnje lutrije ljubaznost? Kada je bio gradonačelnik Hospitaleta, današnjem ministru za rad, Selestinu Korbaču, poklonio je ovakav loz građevinar koji je inače imao ugovore za izvođenje javnih radova. Korbačo je te 1995. na lutriji dobio 14 miliona pezeta (oko 90 hiljada evra). Vrhovni sud Katalonije nije ga osudio zbog mita jer je smatrao da je pokloniti loz društveno raširena praksa.

Krivični zakon kažnjava prekršajno primanje poklona, kao lak oblik mita, a kazna zatvorom je moguća ukoliko političar ili funkcioner, na poklon odgovori darežljivom poslovnom čoveku milionskim ugovorom za organizovanje državnih akata. A u pripremi je oštriji zakon. Po projektu reforme Krivičnog zakona, primanje poklona može da bude kažnjeno zatvorom od šest meseci do jedne godine, i suspendovanjem sa položaja od jedne do tri godine.

Ali, epidemija korupcije se ne leči jednim udarcem Službenog lista. Više od kazni, neophodno je sprečiti i kontrolisati, zahtevaju međunarodne institucije i NVO, kao što je Achess Info Europe. Pristup imovinskoj deklaraciji funkcionera i političara na visokim položajima, bazični je instrument da bi se otkrilo nelegalno bogaćenje. U poslednjih 20 godina razvijene zemlje su proširile sadržaj imovinske deklaracije (prihodi, pokloni, putovanja), uvećale broj obaveznih da deklarišu (supružnici i deca političara), kao i njihovo objavljivanje (najtransparentnije se objavljuju na Internetu).

Registar poklona opštine London može da se pregleda na Mreži, i svako može da vidi da je zamenik gradonačelnika, Ričard Barnes, 19. aprila od trgovinska komore Ekvadora dobio na poklon panama šešir, ili da je Engleska fudbalska asocijacija častila ručkom poslanika Kita Maltusa i ulaznicom za derbi Arsenal-Čelzi odigran 18. aprila.

Svetska banka informiše da od pregledanih 175 zemalja, u 2009. samo njih 109 nalaže parlamentarnim poslanicima da podnesu imovinsku deklaraciju, a od tih zemalja samo njih 63 to stave na uvid javnosti, u mnogim slučajevima uz određene uslove i samo parcijalno, kao što to čini španski parlament. U skladu sa novim pravilnikom Zakona o sukobu interesa, u oktobru će se znati za imovinu ministara i državnih sekretara, što bi trebalo da bude objavljeno u Službenom listu. Mada za sada nije objavljeno da li će ova informacija biti i na Internetu, kao što je to registar poklona opštine London.

Zašto i u Španiji nije isto tako? “Približavamo se Italiji, najgorem modelu koji bi trebalo slediti u Evropi. Mada za sada bar nemamo tako ozbiljan problem da bi regulisali sukob interesa, jer tamo je predsednik, koji bi trebalo da dâ primer, ujedno i prvi poslovni čovek zemlje”, kaže profesor političkih nauka Manuel Viljoria.

Neki stručnjaci traže da se stvori nezavisna antikorupcijska agencija sa velikim ovlašćenjima, kao što je Kancelarija za etiku vlade SAD. Bela kuća ju je osnovala 1978. posle najvećeg skandala u istoriji SAD, slučaja Votergejt. Ova kancelarija ispituje deklaracije o privatnim interesima političara na visokim položajima izvršne federalne vlasti, izrađuje kodekse ponašanja i obrazuje u etičkim vrednostima blizu tri miliona funkcionera. Na ispitu, online ili uz lično prisustvo, ovi treba da razreše niz praktičnih slučajeva u kojima se postavljaju etičke dileme, kao što je ova; “U jednoj prilici osoba koja ima poslove u vašem resoru, nudi vam dres bejzbol tima vredan 15 dolara, kapu vrednu 10 dolara i poster vredan 5 dolara; da li možete to da primite?” Odgovor je “ne”, jer tri poklona zajedno prelaze dozvoljenu granicu od 20 dolara za samo jednu priliku i od samo jedne osobe... Ova kancelarija je 1991. ispitivala DŽona H. Sununa, šefa kabineta DŽordža Buša, zato što je koristio službeni automobil za odlazak iz Vašingtona na skijanje, ili kod zubara u Boston. Sunun je na kraju podneo ostavku.

Da li su SAD manje korumpirana zemlja od kada postoje ovakve kancelarije? Niko to sa sigurnošću ne može da kaže. Korupcija obično ne ostavlja tragove, tako da ne znamo koliko se prekršaja ovakve vrste počini. “To su prekršaji bez direktno oštećene žrtve koja bi stvar prijavila, kao što se to događa pri krvnim deliktima”, objašnjava profesor krivičnog prava, Norberto Baranko; “Kada ovakvi slučajevi dođu do suda, to je zahvaljujući tužbi nekog političkog oponenta ili oštećenog konkurenta na nekoj licitaciji poslova. Postoje kriminološke studije koje procenjuju da se istražuje samo 10% ovakvih slučajeva, dok skoro svi krvni delikti postaju poznati”.

Međunarodna transparentnost tvrdi da nema boljeg metoda za merenje korumpiranosti od poređenja utiska stanovnika obrađenih zemalja; “Poređenje broja sudskih procesa ne odražava nivo stvarne korupcije. Pre otkriva kvalitet tužilaca, sudova i sredstava informisanja kako bi se na svetlo dana iznela korupcija”. Indeks ove NVO objedinjava podatke iz 13 izvora kao što su Svetska banka ili agencije za procenjivanje rizika.

U svakom slučaju, predati se i prihvatiti korupciju, a da nisu upotrebljena sva moguća sredstva za borbu protiv nje, ne izgleda najbolji recept.

U Španiji se najveći broj slučajeva korupcije otkrije na lokalnom nivou, i zato Federacija opština i provincija upravo priprema kodeks ponašanja za poslanike u 8.112 opština u zemlji. Ne zna se da li je i jedna opština, čak i u velikim gradovima, do sada imala specifičan etički kodeks za svoje funkcionere. Zato se delikti korupcije još uvek javno ne osuđuju, jer se često zamenjuju sa lažnim ekonomskim prosperitetom.

(izvor: El Pais; preveo: Branislav Đorđević) 

 


[1] U Španiji je u toku sudski proces zbog navodne korpucije predsednika pokrajine Valensija, jer je prema optužbi više puta uzeo odela a da ih nije platio (otuda i naslov ovog teksta).