Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Sećanje na Žaka Veržesa
Savremeni svet

Sećanje na Žaka Veržesa

PDF Štampa El. pošta
Mila Alečković-Nikolić   
subota, 17. avgust 2013.

U noći, 15. avgusta, otplivao je na drugu obalu borbe za pravdom i nepravdom, u osamdeset i osmoj godini života, Žak Veržes, svetski advokat, francusko-vijetnamskog porekla. Bio je sin vijetnamske učiteljice i francuskog doktora i konzula, koji su se sreli daleko od Francuske, na Tajlandu.

Žak Veržes branio je neodbranjive, teško odbranjive, ili potpuno nevine, optužene ljude. Od najtežih slučajeva nikada nije odustajao, često ne tražeći za svoju advokatsku misiju, nikakve naknade. Novac mu u jednom trenutku više nije bio potreban, zaradio ga je dovoljno, a zatim je nastavio svoj profesionalni i ideološki spektakl bez ikakve novčane pohlepe. Javnost je bila njegova jedina psihološka hrana. Ono što je za Rusiju značio čuveni carski advokat "Plevako zlatousti", to je Žak Veržes bio za Francusku.

Upoznala sam ga u Parizu pre mnogo godina, gde je ostao u kontaktu sa nama Srbima, u najgore doba sankcija, rata i medijskih demonizacija. Na poziv mog supruga koji potiče iz francuske advokatske porodice, došao je, kao gost, na Sorbonu, dana kada sam branila doktorsku disertaciju, septembra 1994. godine, da izrazi svoju podršku svima nama. Bio je uvek sa Srbima, iako su u to vreme francuske institucije (zbog sankcija SRJ) neblagonaklono gledale na bilo koji napredak Srba Francuske, čak i onih koji su svoj univerzitetski rad počeli mnogo pre rata na Balkanu.

Čitav život Žaka Veržesa ličio je na hodanje po ivici. Još davno, njegova prva supruga postala je Alžirka kojoj je spasio život, pripadnica FLN-a, optužena za akcije podmetanja bombi i osuđena na smrt. Branio je, zatim Ramireza Karlosa, i mnoge druge svetske teroriste...

Mnogo kasnije, dolazio je u Srbiju i učestvovao kao profesionalac u radu Komiteta za odbranu Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Bio je veliki poznavalac razlike između kontinentalnog i anglosaksonskog prava, a Haški sud za bivšu Jugoslaviju smatrao je dnevno-političkom tvorevinom i pravnom besmislicom.

Verovatno u početku očajan pred beznađem saznanja da Zlo nikada ne proizvodi jedan čovek, već uvek nepravedni sistem pun slabića, kukavica i doušnika, Veržes se odlučio da brani sve pojedince, ma kako neodbranjivi oni bili. Branio je često diktatore (podržavane licemerno od strane Sjedinjenih Američkih Država, a onda naglo odbacivane) boreći se, ne protiv pojedinaca, nego protiv pravih uzroka diktatura. Kao da je time hteo da opravda samu francusku izreku: "ne postoje diktatori, postoje samo robovi"... Njegov metod bio je u stvari ono što se u logici zove "svođenje na apsurd".

Međutim, branio je Veržes i sve one koje je smatrao čistim žrtvama globalističke finansijsko-političke i kolonijalne vojne diktature. Ostvario je retko ostvariv spoj: vrhunskog tehničara advokature i upornog ideološkog borca.

Od svoje sedamnaeste godine učesnik pokreta otpora blizak komunistima i revolucionar, a kasnije antikolonijalista, Degolista (izuzetno privržen generalu De Golu), antiglobalista, ali iznad svega - antikonformista, imao je jaku potrebu da u određene ideje iskreno i duboko veruje. Iako jedan među najpoznatijim ljudima svoga vremena koji je lako plivao u Gi Deborovom "Društvu spektakla", prezirao je slavu, medijski svet laži i tzv. zapadni parazitski "džet set".

Želja, ne za jevtinim, već za ozbiljnim političkim skandalima, tako česta kod psiholoških boraca "protiv", udružena sa nekonformizmom, ekstravertnošću i izuzetnom snagom ličnosti, napravila je od Žaka Veržesa "advokatsko čudo".

Ali, naravno, sve ovo ne bi vredelo ništa da Veržes nije bio čovek genijalno visoke inteligencije i izvanredan polemičar i besednik. Želeo je da skandalizuje javnost (uloga koju je S. Frojd nekada pripisivao "histeriji"), jer je znao da se u ušuškanim i novčanicama tapaciranim demokratijama stvari radikalno rešavaju jedino hrabrošću i otvorenim skandalima. Žak Veržes nije bio korektna, nego prava, radikalna politička opozicija kolonijalizmu, imperijalizmu, NATO-u, američkim ratovima i svim mogućim gaženjima prava.

Psihološki gledano, Veržes je bio buntovnik i provokator, ali i vrhunski stvaralac, pravnik, advokat, pisac i veliki pozorišni znalac. Samo neke od njegovih brojnih knjiga bile su: O pravnoj strategiji, Završimo sa Pontijem Pilatom, Bože, oprosti im, Imam više sećanja nego hiljadugodišnjak, Pravni aparthejd (pisana sa francuskim geopolitičarem i generalom Galoa), Zločini države, Samoubistvo Francuske, Dnevnik-strast odbrane, Žak Veržes- antikolonijalista, Noćna poezija i mnoge druge... Ostavio je Veržes za sobom i decu, odnosno potomke...

Od početka nesrećnog rata na Balkanu, Žak Veržes je smatrao sebe prijateljem Srba.

Udahnuo je poslednji put pariski vazduh u noći 15. avgusta ovog 2013. leta gospodnjeg, u privatnom stanu, u istoj onoj sobi u kojoj je pre više od dva veka izdahnuo francuski filosof Fransoa Mari Arue - zvani Volter.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner