Srbija i Crna Gora | |||
Bez Srba nema Crne Gore – Kako smo od vrhovnog subjekta postali objekat, topovsko meso i moneta za potkusurivanje?! |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 24. jul 2019. | |
Ko god je želio nešto da napravi u Crnoj Gori morao je da nauči vještinu manipulacije Srbima, u politici posebno: bilo da je vlast ili opozicija. I stranci su shvatili: da bi uspjeli njihovi u suštini anti-srpski politički projekti, morali su ih, i danas to čine sa pojedinim opozicionim partijama, nakalemiti na one partije sa pro-srpskim korijenom. Dok ne uzrastu. Potom se, po pravilu, odriču srpstva. To je recept: bez Srba se, na početku, ne može; bez njih se, potom, mora. Mi smo od vrhovnog subjekta istorije u Crnoj Gori postali objekat, moneta za potkusurivanje i topovsko meso.
Srbi su u Crnoj Gori da preživljavaju, a da – i to je tužni, dosadašnji usud - čak ni nemaju jedinstvenu nacionalnu težnju i jasno definisani narodni interes i viziju. To je strahoviti kuriozitet, samo je važno da kuriozitet ne pređe u istorijsko ludilo. Šta nam je činiti? Važno je obuhvatiti taj kuriozitet dobrim, kvalitetnim ciljevima i mudrom vizijom za budućnost. Takozvana „građanska država“ već doživljava tragičnu sudbinu društvenog preduzeća. Ono što je svačije, nije ničije. Bez obzira što ustavno uređenje „mora“ funkcionisati u skladu sa blizinom Evropske unije i pravilima političke kurtoazije evropskih centara moći, ipak se stvari suštinski moraju postavljati na osnovu realnih i održivih mogućnosti. Zato ni novoformirana zapadno-crnogorska, dukljanska, montenegrinizovana svijest ne može, pokazuje da ne može, nositi državu. Prvo, zato što je falsifikat koji teži da iskorijeni i podvoji jedan isti, jednokrvni narod. Drugo, zato što je nedefinisana, tragična i kontradiktorna sa realnošću. Treće zato što je spolja projektovana, privatna i skučena. Jedini narod koji suštinski može držati i nositi crnogorsku državnost je srpski narod. Srbi danas, tačnije i iskrenije od svih, čuvaju i baštine ideju istinske crnogorske svijesti i državnosti. Da li onda Srbi treba da budu vlast, pitaju pojedini? Ono što je jasno Srbi treba da požure sami sa sobom. Treba da se okrenemo jedni drugima i pametno odredimo ciljeve, i to jasne i zrele političke ciljeve. Ono što je sigurno jasno jeste da je Crna Gora bez Srba, ludačka bahanalija bez mogućnosti istinskog razvoja. Srbi u Crnoj Gori su stabilan i zreo narod koga se svako plaši: ciljevi Srba u Crnoj Gori su nepredvidivi. To je mana koja se ne može nadoknaditi bez političkih žrtava i bez rizika. Ili bez nacionalne vizije. Ako bude dovoljno zrelosti i odgovornosti, neće samo svoje mjesto dobiti Srbi, nego će i Crna Gora dobiti jedan potpuno novi život i potencijal, za dobrobit svih građana Crne Gore. Zato Srbi u Crnoj Gori ne treba da učestvuju u stvaranju neke virtuelne građanske Crne Gora koja nije ničija i u stvaranju društvenog preduzeća u kome današnji direktori samoupravljanja, postaju bahati tajkuni i tranzicioni profiteri. Srbi u Crnoj Gori treba da stvaraju Crnu Goru i da od nje izgrade dugoročnu, bogatu, istinski svoju priču, sa svim strpljenjem i razumjevanjem koje podrazumjeva roditeljska odgovornost. Razni vjetrovi duvaju preko Srba. Kompromitacija Crkve, uvlačenje ljudi u lažne nacionalne težnje, neostvarive projekte, neostvarivo bogatsvo, sveopšta marginalizacija, samo su povjetarci od tih vjetrova. Sve se i ovdje vrti oko Srba. Ko ne nauči da zloupotrebljava Srbe, nema dobru sudbinu u politici Crne Gore. Zato su Srbima važni nacionalni interesi. Između grubih zloupotreba Srba koje su neminovne i azbuka svakog političkog moćnika u Crnoj Gori, Srbi moraju naći svoje interese i energiju ovih zloupotreba moraju kanalisati u izgradnju svojih interesa.
Srbi u Crnoj Gori treba da se okrenu sebi. Zašto da stradaju kada se zadnjih 30 godina u Crnoj Gori sve vrti oko njih, a vrtjeće se i narednih 30 godina i mnogo duže, to je jasno i očigledno. Zablude će proći ali i potezi koje vučemo neće moći da se vrate unazad. Zato je vrijeme da budemo mudri, dovoljno smo bili naivni. Svaki nezreo potez, a nagledali smo ih se u godinama za nama, je gomila izgubljenog vremena, izgubljenog naroda, izgubljene istorije, kulture i zemlje. Izgubljene Crne Gore. Izgubljenih nas. Zato treba biti pametan i složan, bez velikih objava i mesijanskog političkog teatra, doći do konsenzusa i promocije srpskog interesa u Crnoj Gori. U trouglu pravoslavnih naroda u Crnoj Gori jedni se izjašnjavaju kao Srbi, drugi kao Crnogorci, treći su sinonimci koji ćute, ili kalkulišu, ili su zbunjeni. Između ove tri grupe istorijski su najzreliji Srbi. Zato nosimo i najveću odgovornost za svoje odluke. A tek ćemo. Crna Gora u kojoj Srbi ne odlučuju o svojoj i o sudbini svoje Crne Gore, predstavlja neodrživu i državno kratkoročnu priču, ali iskorjenjavanje i paljenje Crne Gore je požar koji će najviše koštati pravoslavni narod u Crnoj Gori, od kojih Srbi imaju najviše šta da izgube.
Zato budući interes Srba treba da bude da se pobrinu za Crnu Goru i da odnjeguju Crnu Goru. Suvišno je reći da je tako bilo kroz istoriju, dok su drugi predavali Crnu Goru mlečanima, osmanlijama, fašistima, okupatorima i osvajačima, Srbi su je njegovali kako sami znaju i umiju, kako su svojim bićem i misijom naučeni za to. Njegovao ju je Negoš govoreći: „Srbin srpskom rodu svome...“ Prije svake kapi krvi prolivene za slobodu, proliven je mudar duh koji je izgradio borbu za slobodu, koji se čuva kod Srba i bez koga je Crna Gora jedan trenutni bljesak i incident u fantazijama avangardnih, ograničenih stvaralaca, koji iza avangarde kriju svoju glupost bez talenta ili prost profit. Bez Srba nema Crne Gore. Na novoj generaciji političara jeste da jasnom vizijom i životnom posvećenošću od Srba stvore objekat nove istorije Crne Gore, dajući nadu i plan, time nanovo stvarajući njegoševsku, istinsku i pravu Crnu Goru. (Autor je predsednik "Prave Crne Gore") (Politika) |