Početna strana > Debate > Srbija i Crna Gora > Mirovne misije "Vojske Crne Gore" postale biznis za partijski podobne kadrove
Srbija i Crna Gora

Mirovne misije "Vojske Crne Gore" postale biznis za partijski podobne kadrove

PDF Štampa El. pošta
Vlado Bulatović   
ponedeljak, 11. novembar 2019.

Priprema jedinice, prve misije Vojske Crne Gore u Avganistanu, 2010. godine, bila je više nego konfuzna i puna lutanja. U početku se nije znalo šta bi u stvari trebalo da rade pripadnici crnogorske vojske na teritoriji Avganistana.

Jedinica je bila oformljena avgusta 2008. godine po principu dobrovoljnosti i mogu da kažem da su nas tražili svijećom. Tražena je struka i ljudi od vojničkog zanata, i nije bila važna podobnost osim one koja je bila propisana samim konkursom.

Prvobitno je crnogorsku jedinicu trebalo da obučava Njemačka, jer smo se pod njihovom komandom nalazili u ISAF-u. Zašto se odustalo od toga, pa je primat na našoj obuci preuzela američka privatna firma MPRI, te zašto je za to plaćeno nekih dva miliona eura, to vjerovatno znaju podobni iz komandnih struktura vrha GŠVCG i MOCG.

Obuka u vojnim vještinama je počela 2009. godine i odnosila se na konvojske operacije - ukazivanje prve pomoći i naravno medevak i upotrebu helikoptera. Sve to nam je bilo poznato od ranije, jer smo to izvodili i u realnim ratnim uslovima na području Balkana. Obuku su posmatrali i proučavali stručnjaci iz MPRI, te su zaključili da je ovo za njih više nego lagan posao, pa je logično pitanje šta su iskusni američki vojni veterani odradili za te pare?

Nakon Amerikanaca došli su Mađari, pa su i oni donijeli svoj plan obuke: da vojnici VCG prođu i dodatne mađarske procedure. Posle obuke u Mađarskoj, te putešestvija i lutanja u obuci, napokon su donešene procjene rizika koje su varirale i uzrokovale da u samoj jedinici dođe do situacije koja se odvijala kao u kući velikog brata. Moglo se svakodnevno vidjeti napuštanje i odustajanje od daljnjeg učešća u mirovnoj operaciji, ali za divno čudo svi koji su odustajali su većinom promovisani u prve podoficire i napredovali u službi. Na kraju je tu ostalo nekih 30-tak koji su pošli u obezbeđenje baze u POL-E-HOMRIJU.

Šta reći o zadatku koji smo tamo izvršavali osim da je to bio svojevrsni, da tako kažem, radni odmor za sve nas koji smo dosta toga pregurali preko glave u vremenima kada je na Balkanu bjesnio rat, a i sami smo bili učesnici u odbrani naše domovine

Šta reći o zadatku koji smo tamo izvršavali osim da je to bio svojevrsni, da tako kažem, radni odmor za sve nas koji smo dosta toga pregurali preko glave u vremenima kada je na Balkanu bjesnio rat, a i sami smo bili učesnici u odbrani naše domovine. Svakako, zaradilo se, a vojnički zanat Vojske Crne Gore je prezentovan na najbolji način. Mrak koji je osvijetlila 1. i 2. mirovna misija je utrla put svim drugim misijama. Tek nakon što je razgrnut taj mrak, u sledećim misijama se osim stručnosti tražila i pripadnost partijama koje su na vlasti, pa u tim misijama nije moglo biti mjesta za mnoge iz 1. iIi 2. misije. Zašto? Zato što nisu htjeli da uniformu i vojnički zanat stavljaju u službu bilo koje partije, pa su kao takvi su bili nepodobni.

A kako je to postao unosan biznis, u tim misijama su odlazili većinom oni ljudi koji su lagano napustili učešće 1. i 2. misije, ali kao podobni gore navedenim, našli su dobro uhljebljenje u daljnjim misijama. O čemu se tu radi najbolje neka procijene građani koji finansiraju sve ovo. (Naravno kad ovo budu čitali podobni, oni će sigurno reći da je konkurisanje bilo dozvoljeno svima i da je odabir ljudstva odrađen od strane stručnih lica.)

Pitam, iako znam odgovor: da li je tu bilo urgencija sa viših nivoa vlasti, odredjivanja podobnosti po pripadnosti partija, nepotizmu, pa čak i uklanjanja ljudi sa spiska koji su uspješno završili obuku, a na njihova mjesta stavljani podobni ali manje stručni za obavljanje dužnosti i to pred sam odlazak na izvršenje zadatka? Da li je bilo i toga da pripadnici sindikata nisu mogli da učestvuju u mirovnim misijama, te da su morali da se isčlane iz istog? Da li je tu neko uzimao procente da bi omogućio zainteresovanima da odu u misije i na taj način svojim familijama makar nakratko obezbijede pristojan život i finansiraju obrazovanje svojoj djeci?

(Autor je član "Prave Crne Gore")