Početna strana > Debate > Srbija i Crna Gora > "Nirnberški zakoni" u Podgorici
Srbija i Crna Gora

"Nirnberški zakoni" u Podgorici

PDF Štampa El. pošta
Igor Jaramaz   
subota, 24. decembar 2011.

(Slobodna misao, 18.12.2011)

U petak, 16. decembra u Podgorici, u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog 10, završen je poslanički pretres najnovijeg predloga Zakona o javnom redu i miru. Njime se uvode novi prekršaji protiv poretka: „upotreba zastave, grba ili drugog simbola druge države“. Propisana kazna iznosi 200 do 1000 evra ili 60 dana zatvora.

Istog dana su sudski izvršitelji u Podgorici pokušali da isele lokalni ogranak Matice srpske (osnovan 2010) iz prostorija na koje ima ugovor o zakupu sa vlasnikom, Auto-moto savezom Srbije. Podstanarima koji su u procesu adaptacije prostora u čitaonicu-knjižaru je čak zaprećeno nasilnim izbacivanjem pomoću snaga MUP.

Prethodnog dana je crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo zahtev sedam sveštenih lica SPC za dozvolu o privremenom boravku. Time se pridružuju podgoričkom protojereju Veliboru DŽomiću (koordinatoru pravnog saveta Mitropolije Crne Gore i Primorja) Siniši Smiljiću (svetostefanskom parohu) kao clerici non grata. Nijedan sveštenik rimokatoličke Barske nadbiskupije ili Kotorske biskupije (Splitske mitropolije) nije doživeo tu (ne)čast, baš kao nijedan inostrani službenik Islamske zajednice ili Adventističke crkve. Odavno važi geslo da se novi crnogorski zakoni ne usvajaju osim ako Srbima ne mogu naneti štetu odnosno da se stari ne primenjuju osim kada je to na štetu građana srpske narodnosti.

Par dana ranije je predložena izmena Zakona o manjinskim pravima i slobodama (2006) kojom bi se zabranio manjinski status za manjinske narode iznad 15% - Srba je duplo više. Time bi se Srpski nacionalni savet (SNS), osnovan 2008. kao najviše telo personalne autonomije srpskog naroda, mogao ukinuti. SNS je titular dve trećine milionskog godišnjeg iznosa Fonda za manjine (0,15% državnog budžeta). Tim novcem su osnovani po prvi put na tim prostorima Srpska televizija, Srpske novine i Srpski radio. SNS je postao meta napada ne samo crnogorskog režima već i Nove srpske demokratije (Nova) i to iz finansijsko-političke zavisti. Tako je umesto proporcionalnosti, smišljen novi način podele po kome je Srbima, umesto dve trećine pripalo samo dve petine Fonda za manjine. I to je bilo previše pa je organizovan medijski linč pomoću crnogorskih (ne)vladinih naci(onali)sta.

Jesenas je u izmenjeni Zakon o izboru poslanika i odbornika, na predlog Nove, uvedena gornja granica od 15% (neustavna naravno) za manjinski prirodni prag od 0,7%. Time je pravo dato Bošnjacima, Albancima, Muslimanima, Romima i Hrvatima (koji uživaju duplu pozitivnu diskriminaciju pragom od 0,35%). Na poslednjim izborima 2009, tri srpske opcije (NS-DSS, SNL i OSS) nisu prešle prag od 3%. Zbirno su osvojili   preko 16.000 glasova (5%), pojedinačno svaka više od 0,7%, ili četiri mandata u domu gde se skoro svi zakoni usvajaju tesnom većinom. To je bio prvi pokušaj harmonizacije izbornog zakona s Ustavom (2007). Novu ocenu (ne)ustavnosti tek treba da donese Ustavni sud, inače reprezentativan za tek 53% stanovništva jer u njemu ne zaseda Srbin, Albanac, Musliman, Hrvat niti Rom.

Prošle godine je kao jezik nastave usvojen onaj kojim, po osporavanom popisu iz 2011, ne govori ni 37% stanovništva. Međutim, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju predviđa mehanizme zaštite za necrnogorce iz Zakona o manjinskim pravima i slobodama. Recept primenjuju Albanci – osnovna i srednjoškolska nastava na maternjem jeziku uz elemente nacionalne kulture i istorije. Malo je falilo da to primene Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i Romi. Suočeni s neminovnošću formiranja odvojenih odeljenja (pleonazam nameran), crnogorski mediji su nametnuli temu kompromisa na štetu Srba, razume se. Umesto crnogorskog, jezik nastave je postao „crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski“. S tim što se u većini škola jednostavno upisuje kao crnogorski, izuzetno kao crnogorski-srpski gde se naiđe na sporadičan otpor. O nastavi srpske istorije, pevanju Mokranjčevih rukoveti ili poštedi srpske dece od crnogorske novo-književnosti nema ništa. Najgore od svega je što su Srbi izgubili pravo koje ima i najmanja subkultura – da neguju svoj identitet kako ga oni doživljavaju. Srbima jezik sada uređuje crnogorska jezička politika. Trenutno je reč o 32 slova, arhaično-ruralizovanom vokabularu sa sličnim tendencijama u pravopisu i gramatici, budućnost sigurno sprema novitete.

Na državni praznik 13. jula su objavljeni rezultati popisa. Bili su hladan tuš za većinu jer su procene same crnogorske strane (eminentnih istraživača i kulturnih poslenika) davale Srbima od 33 do 35%, više u odnosu na popis 2003. kad je bilo 32% Srba. Procene učesnika u popisu, političkih stranaka, davale su za pravo predpopisnim crnogorskim procenama. Ispostavilo se da je 60 dana zakonskog produžetka roka za objavu rezultata poslužio sofisticiranoj krađi, tačnije prodaji, popisa. Srba po korigovanim rezultatima nije bilo ni 29%. To je omogućila jedna (kvazi)srpska stranka zakulisnim pregovorima sa DPS o preinačenju prethodnog (o)pozicionog dogovora – 15. maj kao rok. Pitanje je šta su dobili zauzvrat, možda obećanje o zakonskom ukidanju Srpskog nacionalnog saveta, pošto novca više nema.

Novca zaista više nema, besparica balonskog čuda se oseća na svakom koraku, čak ih ni dubiozni službeni ekonomski pokazatelji ne mogu prikriti. Svakog meseca se događaju unutrašnja previranja u vladajućem klanu, s tim što je ishod uvek isti. Milo Đukanović uvek izlazi kao pobednik i poput organizma, sve jači pošto je preležao bolest. Međutim, pošto je novca sve manje a povlašćenog naroda (Crnogoraca) nije manje, taj gubitak se mora nadoknaditi. Normalno je da Srbi, kao dno piramide u etnokratiji, podnesu najveći transakcioni trošak. Nisu ni Albanci i Bošnjaci imuni na štetu ali nikako u meri u kojoj su Srbi.

To se najbolje vidi po pitanju državljanstva, kako Zakonu iz 2008. tako i starom (1999). Novi zakon zabranjuje dvojna državljanstva sa izuzetkom stečenih do 3. juna 2006, a to je datum kada je Srbija priznala Podgoricu, do kog je bilo nemoguće biti državljanin obe republike. Laički, zakonopisac priznaje pravo na dvojno državljanstvo svima – Albancima albansko, Hrvatima hrvatsko, Bošnjacima bosansko-hercegovačko – osim državljanima Srbije – koje etnokratska uprava sprovodi kroz sito propusno za Crnogorce a pretesno za Srbe. Vlada poklanja državljanstvo za najmanju nacionalističku zaslugu osobama koje ni približno ne zadovoljavaju zakonske uslove. S druge strane, 20-40 hiljada Srba se prijavljuje za privremeni boravak u opštinama čije arhive pohranjuju više decenija njihovog života – doseljenje, radni odnos, brak, imovinu, rođenje dece i unučadi itd. Prihvatajući ulogu iz Kafkinog romana, pošto ispune sve birokratske uslove, bivaju odbijeni bez objašnjenja. Srećni saznaju da su „bezbednosna pretnja državi“ po diskrecionoj oceni Agencije za nacionalnu bezbednost, u kojoj je, po njenom direktoru, od 450 zaposlenih – 431 Crnogorac uz troje Srba (2008).

Podgorica je pozdravila želju Republike Turske da pored Ambasade u Podgorici otvori Generalni konzulat u Rožajama, popis beleži stotinak etničkih Turaka dok je broj njenih državljana zanemarljiv. Republika Hrvatska potrebe 6000 etničkih Hrvata i 2000 svojih državljana, uz konzularnu sekciju u ambasadi, od pre dvanaest godina opslužuje Generalnim konzulatom u Kotoru. Republici Srbiji je pak, radi 200.000 etničkih Srba i 16 do 30 hiljada državljana, odobren samo jedan od tražena tri konzulata pod pretekstom previše konzulata za tako mali prostor. Pravnu ličnost Rimokatoličke crkve utvrđuje ovogodišnji Konkordat sa Svetom Stolicom. S druge strane, Cetinjska katastarska opština otvoreno licitira imovinom SPC dok je Eparhija Budimljansko-nikšićka primorana da se obrati Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu kako bi ostvarila pravo na restituciju nacionalizovane imovine.

Na udaru je svaka srpska institucija: od Srpskog nacionalnog saveta do Srpske pravoslavne crkve. Od Matice srpske do najmanjih srpskih stranaka. Od srpskog jezika do himne „Bože pravde“. Pokušava se Srbima otuđiti svako građansko pravo, od izbornog pa čak do državljanstva, pravo pravednog suđenja nikada nisu ni uživali. Isposništvo pod Ostrogom ili u Morači je naučna fantastika za 97% Srba čime se zadire u duhovnu intimu jednog naroda kako ne čine ni albansko-kforovske vlasti na Kosovu i Metohiji. Uskoro će pozicija barjaktara na svadbi biti prekršaj i nerado prihvaćena čast. Kao da nije dovoljno što su Srbi preko petnaest godina diskriminisani prilikom zapošljavanja kako u javnom tako u krupnom privatnom sektoru. Ne samo da se iz državnog budžeta ne izdvaja ništa za njihovu kulturu već se pozamašno daje projektima za otuđenje ljudskih prava Srba koji se služe protivzakonitim govorom mržnje. Vrši se sistematska ekonomska depopulacija srpskih etničkih predela a biti Srbin u nezavisnoj državi Crnoj Gori 2011. je društveno prihvatljivo koliko i crnac u Južnoj Africi 1988.

Mitropolit Crne Gore, Primorja, Zete, Brda i Skenderije mora pre svega prihvatiti da će Srbi i Crnogorci zauvek ostati dva naroda, poput potomaka Isaka i Izmaela. Da je prvenstvena dužnost arhijereja briga za duše svoje pastve, da postoji jasna razlika između oglašenih i vernih.

Srpski nacionalni savet mora prihvatiti svoju odgovornu ulogu po ustavnom članu 79 i Zakonu o manjinskim pravima i slobodama. Ukoliko iko u njemu ima nedoumice oko manjinskog statusa Srba, neka podnese ostavku nadležnom organu – Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.

(Kvazi)srpske stranke moraju pored političke, prihvatiti moralnu odgovornost. Osim što će do narednih izbora doživeti nezapamćeno postrojavanje, njihovi visoki funkcioneri već sada mogu da sastavljaju odbrane za buduće krivične procese, pre svih oni koji su naprasno povećali štedne račune.

Članovi Matice srpske moraju prihvatiti da se politika bavi onima koji ne bi njome da se bave. Kao i da političko delanje (kvazi)srpskih lidera nije primer koji treba da slede.

Srpski narod će u burnom periodu koji predstoji jedino moći da se uzda u svoju matičnu državu Srbiju i bratsku Srpsku. Veću satisfakciju će doživeti rešavanjem najmanjeg statusnog pitanja od učešća u demokratskim procesima u Matici.

Republika Srbija je ovim putem obaveštena da je manjinski status najbolje sredstvo zaštite ne samo interesa Srba već i same Srbije. Ciljano uloženi dinar je delotvorniji od deset nasumično potrošenih mimo ikakve revizije.

Podgorica je usvojila Nirnberške zakone. Ukoliko se dugo pasivni srpski posmatrači ne otrezne do Kristalnahta, svi znamo kakvo će biti konačno rešenje.

Autor je potpredsednik Političkog saveta Srpske liste iz Podgorice