Početna strana > Debate > Srbija i Crna Gora > Zašto Vučić hoće da dođe u Crnu Goru - već samom najavom dolaska on je napravio štetu otporu otimačini crkava i manastira i pomogao svome bratu Milu
Srbija i Crna Gora

Zašto Vučić hoće da dođe u Crnu Goru - već samom najavom dolaska on je napravio štetu otporu otimačini crkava i manastira i pomogao svome bratu Milu

PDF Štampa El. pošta
Jovan Plamenac   
ponedeljak, 06. januar 2020.

Posljednjih dana mediji i nevladine organizacije u Srbiji koji su pod Vučićevom kontrolom intenzivno spinuju javnost da mitropolit Amfilohije u dogovoru sa Đukanovićem na temeljima Mitropolije crnogorsko-primorske gradi Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja će dobiti autokefalnost od Carigradske patrijaršije. Krajnje pokvareno iz konteksta izvlače Mitropolitove riječi i uvezuju ih, uz svoja tumačenja, u tekstove i video klipove koji onome ko ne zna kakav je u stvarnosti u Crnoj Gori odnos Crkve i Države (=režima) izgledaju veoma uvjerljivo, toliko uvjerljivo da više vjeruju Vučićevim spin doktorima nego svojim očima čitajući nedavno usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. To je tzv. „memetički rat“, kada se od rečenice istrgnute iz konteksta pravi „mem“ (parola, lajt motiv) koji se širi kao virus. Evo tipičnog primjera kako to spinovanje izgleda u praksi: https://bit.ly/2SN2AfT.

Analitičari u službi režimu crnogorskog Diktatora omanuli su u procjeni reakcije na usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti

Cilj ovog spinovanja nije samo kompromitovanje mitropolita Amfilohija, nego i stvaranje utiska da su on i vladika Joankije u nesaglasju, sve sa namjerom da se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori raslabi.

Analitičari u službi režimu crnogorskog Diktatora omanuli su u procjeni reakcije na usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Očekivali su bunt u organizaciji političkih stranaka koji bi, kao i toliko puta do sada, bio ugušen. Opet bi među narod ubacili svoje ljude koji bi napali policiju. A dobili su proteste u spontanoj organizaciji građana Crne Gore, koji su veoma brzo prerasli u mirno, sveštenicima predvođeno, molitveno javno iskazivanje nesaglasnosti tog naroda da im glave budu uvučene u već pripremljene omče. Narod na tim veličanstvenim skupovima, koji su iz večeri u veče sve masovniji, sam budno pazi da neko ne izazove incident sa policijom.

Kao i kada se nevjerovatno glupom pričom o „državnom udaru“ našao u nevolji, i sada Đukanoviću u pomoć priskače njegov najbolji prijatelj – Aleksandar Vučić

Đukanović se našao u nebranom grožđu. Zajedno sa ostalim bogoborcima iz svog režima koji su brutalnom silom donijeli Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, sada se Bogu moli da pošalje veliko nevrijeme koje bi sa ulica rastjeralo taj silni narod. Policija u svojim izvještajima rapidno umanjuje broj učesnika na ovim protestnim skupovima. Režimski i njima naklonjeni mediji rade to isto ili, češće, te skupove ignorišu. Ali, uzalud im špekulacija. Crnogorski narod svojim očima svake večeri vidi kako je to masovna i vaspitana priča.

Kao i kada se nevjerovatno glupom pričom o „državnom udaru“ našao u nevolji, i sada Đukanoviću u pomoć priskače njegov najbolji prijatelj – Aleksandar Vučić. Kako i što je pored njegove kuće, u Jajincima, odmah nakon što je u Podgorici „spriječen atentat na Đukanovića“, policija „pronašla lager oružja“, tako Vučić i sada najavljuje dolazak na Sjever Crne Gore, da „podrži srpski narod“.

Ako na Badnji dan dođe Vučić u Crnu Goru, neće to biti iz ljubavi prema ovdašnjem srpskom narodu kojeg sve vrijeme svoje vladavine ostavlja na cjedilu, „da ne bi kvario dobre odnose sa susjednom državom“, nego iz ljubavi prema svojem velikom prijatelju i saradniku Milu Đukanoviću kojem je sada prijeko potrebna pomoć, veća od medijske. Doći će Vučić da svojim autoritetom „velikog državnika“ u Crnoj Gori izgladi odnose između Srpske pravoslavne crkve i režima, da iznađe kompromisno rješenje koje bi „smirilo situaciju“, odnosno povuklo ovaj silni narod sa ulica. Na primjer, to bi moglo da bude potpisivanje temeljnog ugovora između Države i Crkve, po ugledu na ugovore Države sa Rimokatoličkom crkvom i Islamskom zajednicom. Ali, Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica ostao bi na snazi. A zakon je pravno jači od ugovora, pa u praksi to ništa ne bi promijenilo; ostalo bi na volju režimu kako će taj Zakon da primjenjuje. Crkva i narod bili bi „preveslani“.

Sa druge strane, Vučić bi svojim dolaskom, kao motkom po mirnoj vodi, razbio sadašnju harmoniju molitvenog duha litija po crnogorskim gradovima. Episkopi i sveštenstvo u Crnoj Gori prepoznali su taj duh lukavoga u Vučiću, takođe i ogromna većina naroda koji je na litijama na ulicama. On je u Crnoj Gori, na taj lukavi način, nepoželjan.

Kada je ono, 1991. godine, Slobodan Milošević najavio posjetu Hilandaru, monasi su se razbježali iz manastira, pa i sam iguman Pajsije. Niko nije htio da ga dočeka. Kada se 17. aprila te godine helikopterom spustio u manastirsku baštu, grčka policija je silom, takođe helikopterom, dovela igumana Pajsija u manastir, da bude domaćin predsjedniku Srbije. Ovog sadašnjeg predsjednika Srbije u Crnoj Gori niko od sveštenstva neće dočekati. Nije realno očekivati da crnogorska policija silom privede vladiku Joaniija da mu bude domaćin. Dočekaće ga samo oni koji su u toj obavezi iz političkih razloga.

Već samom najavom dolaska u Crnu Goru, Vučić je napravio štetu otporu ozakonjenoj otimačini crkava i manastira, odnosno već je pomogao svome bratu Milu Đukanoviću i njegovom režimu

Ako, pak, Vučićevi analitičari iz ANB procijene da Đukanovićeva policija neće uspjeti da mu obezbijedi skup očišćen od onih koji su ga provalili i koji će mi zviždati, on neće ni doći. Ali, već samom najavom dolaska u Crnu Goru, on je napravio štetu otporu ozakonjenoj otimačini crkava i manastira, odnosno već je pomogao svome bratu Milu Đukanoviću i njegovom režimu. Prilično je smutio crnogorski narod koji mirno iskazuje svoje nesaglasje bezakonju Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. To mu je, naravno, i bio cilj.

Protojerej Jovan Plamenac