Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Obnova Kraljeva, ili nekom zemljotres, nekom brat
Ekonomska politika

Obnova Kraljeva, ili nekom zemljotres, nekom brat

PDF Štampa El. pošta
Mladen Đorđević   
petak, 02. septembar 2011.

Deset meseci posle zemljotresa, život u Kraljevu se polako vraća u normalne tokove, ali je potres izazvao velike štete i dodatno otežao situaciju, u gradu koji je već dosta stradao u srpskoj tranziciji. Zemlja u Kraljevu se do sada zatresla ukupno 650 puta, a oštećeno je blizu 16 000 objekata, dok neposredna materijalna šteta iznosi oko 2 500 000 000 dinara. Zemljotres je Kraljevo zaista dobro prodrmao, ali, ovoliku štetu ipak nije izazvala samo priroda, već i činjenica da se prilikom gradnje nisu poštovali odgovarajući propisi, koji su kod nas uvedeni tek posle zemljotresa u Skoplju 1969. Zato je teško oštećen ili je za rušenje veliki broj starih privatnih kuća građenih 60-tih i ranije, a oštećenja su velika i na starim građevinama, koje su deo baštine grada, poput zgrade pozorišta, pravoslavne ili katoličke crkve. Iz istih razloga, ceo jedan blok zgrada građenih pre Drugog svetskog rata je predviđen za rušenje,  dok je zgrada Zavoda za javno zdravlje iz 50-tih godina toliko stradala da je već morala da bude srušena.  

Zakoni i propisi - najbolja zaštita

Za rušenje je predviđeno oko 500 kuća, ali su oštećenja znatna i na mnogim novijim kućama i objektima. Direktorka Republičkog seizmološkog zavoda je prilikom jednog od gostovanja u Kraljevu saopštila da su štete nesrazmerne dubini na kojoj je bio zemljotres, jer su se privatni objekti gradili kako ne treba, bez poštovanja odgovarajućih propisa. Zemljotres jeste bio jak, ali su skoro svi objekti, i privatni i javni, koji su građeni po propisima su izdržali udar, uz minimalna oštećenja. Međutim, dok za privatne kuće u suštini odgovornost snose njihovi vlasnici, pokazalo se da su veliku štetu pretrpeli neki javni objekti u gradu, ili novosagrađene višespratnice. Tako je na primer u zemljotresu jako stradala potpuno nova zgrada Medicinske škole, kao i delovi Zdravstvenog centra  Studenica, od kojih je iz upotrebe izbačen  Internistički deo, koji je pre nekoliko godina renoviran i nadograđen.  Nekoliko novih višespratnica, građenih u proteklih desetak godina je bukvalno puklo, a ukupno trideset pet solitera mora da bude sanirano da bi u njima i ubuduće moglo bezbedno da se boravi. Velika oštećenja na pojedinim zgradama su izazvale nadogradnje, zbog kojih su neke zgrade, koje nisu mogle da izdrže dodatnu težinu i opterećenje, morale da budu iseljene, što sve svedoči kako se u Kraljevu, a i u celoj Srbiji gradilo proteklim decenijama.

Direktorka RSZ je više puta gostovala u Kraljevu i u lokalnim medijima objasnila da se javni objekti grade i uz proveru mikroseizmičke rejonizacije, odnosno procene tla i njegove reakcije na zemljotres. S obzirom na nastale štete na pojedinim objektima i zgradama, ona je jednom prilikom javno postavila pitanje ko je radio mikroseizmičku rejonizaciju kada su u pitanju Medicinska škola i Zdravstveni centar „Studenica”,  i dodala da je pored toga, potrebno proveriti i projekat, izvođače radova i nadzorni organ. Prema njenima rečima, neka od te tri karike je u slučaju škole i bolnice morala da popusti, ali na žalost, ni ona, ni javnost Kraljeva odgovor na to pitanje nisu dobili. Niko u Kraljevu zvanično nije pokrenuo pitanje odgovornosti za štetu nastalu na ta dva objekta, ali ni na brojnim novogradnjama i nadgradnjama, tako da zemljotres očigledno nije bio dovoljno snažna opomena.

Upozorenja stručnjaka su više nego jasna, a njihove prognoze alarmatne.

Nakon potresa u Kraljevu su nekoliko puta održani skupovi stručnjaka iz oblasti opšte i inženjerske seizmologije i zemljotresnog inženjerstva, i na njima je apelovano da se ubuduće seizmički uslovi i karakteristike tla apsolutno moraju poštovati prilikom planiranja prostora ili izgradnje nekog objekta. Na jednom od tih skupova iznet je podatak da bi, da je zemljotres u Kraljevu umesto 5,4 bio 5,6 rihtera, većina od 16 000 oštećenih objektata bila srušena. U tom slučaju potres sigurno ne bi odneo samo dve žrtve, a prof dr. Miodrag Manić je izneo podatak da bi, da se ovakav zemljotres desio u Beogradu, stradalo oko hiljadu ljudi, a da bi šteta bila oko milijardu evra.[1]

Upozorenja stručnjaka su više nego jasna, a njihove prognoze alarmatne. Međutim, oblast građevinarstva u Srbiji odavno prekriva gusta magla, a zbog investitora koje interesuje samo novac, i neodgovornosti i saučesništva onih koji treba da ih kontrolišu, danas je, ne samo u Kraljevu, već u celoj Srbiji,  izgrađeno na hiljade objekata koji u slučaju jačeg zemljotresa mogu postati grobnica za svoje stanare i vlasnike. Upozorenja i apeli stručnjaka se međutim redovno ignorišu, tako da ne iznenađuje to što ni u Kraljevu pitanje odgovornosti niko nije zvanično pokrenuo. Mnogi bi rekli da vrana vrani oči ne vadi, i lokalnoj vlasti je svakako mnogo lakše da traži pomoć i igra ulogu žrtve, dok o svojim greškama, odgovornosti i kriminalu mudro ćuti i krije se iza republičkih vlasti.

Ispostavilo se i da je nove kuće dobilo i tridesetak građana koji su oštećenja prijavili u starim kućama u kojima već decenijama niko ne živi, dok nove kuće nisu dobili neki kojima su one bile preko potrebne.

Ko bliži vatri bolje će se ogrejati

Vlada Srbije nije ostala nema i gluva na nesreću u Kraljevu, a podrška uspaničenim građanima je odmah posle zemljotresa stigla sa vrha države. Najvažniji funkcioneri su se utrkivali ko će pre posetiti oštećeni grad, a Kraljevčane je posetio i predsednik Tadić. Za obnovu je ispred države potom zadužen ministar Milan Marković, i ne može se reći da u prvi mah nije bilo solidarnosti. Odmah po prvom udaru, u grad je počeo da stiže crep i građevinski materijal, a pomoć u opremi, materijalu i novcu počela je da stiže ne samo od republičke Vlade, već i od kompanija, pojedinaca, političkih stranaka, gradova iz država bivše SFRJ, do ambasada i organizacija iz inostranstva. U grad je stoga u proteklim mesecima stigla znatna količina građevinskog materijala i drugih potrebnih dobara, dok se na poseban račun gradske uprave slio znatan novac.

Ako se prisetimo zemljotresa u Skoplju ili u Crnoj Gori, pomoć koja je dodeljena Kraljevu je relativno skromna, ali u ovim teškim vremenima svakako puno znači, jer siromašni grad ne bi bio u mogućnosti da sanira štetu. Pomoć i solidarnost su građanima Kraljeva u trenucima nesreće pružili utehu, ali su se neki vrlo brzo pribrali i počeli da planiraju kako da ućare nešto za sebe. Najpre su u Kraljevu naglo skočile cena građevinskog materijala i nadnice građevinskih radnika. Ubrzo se otkrilo da ima manipulacija sa dodelom građevinskog materijala, pa su tako pojedinci prijavljivali veću štetu i dobijali mnogo više materijala nego što im je potrebno, dok se dešavalo da maerijal ne stiže do onih kojima je preko potreban. Zbog dodele materijala u gradu i okolini je izbilo i nekoliko tuča, a više puta su reagovali i predstavnici lokalne vlasti, koji su na kraju pokrenuli i jednu krivičnu prijavu, valjda kao opomenu ostalima.

S druge strane, građani su bili vrlo nezadovoljni radom Komisija za procenu štete, čiji je cilj bio da odredi stepen oštećenja. Za manja oštećenja, koja su svrstana u prvu, drugu i treću kategoriju isplaćivane su manje novčane sume, dok je za teška oštećenja, koja su svrstana u četvrtu i petu kategoriju isplaćivano 100 000, odnosno 120 000 dinara. Do sada je u ove svrhe isplaćeno oko 1,9 milijardi dinara, a tim novcem su građani mogli da poprave manja oštećenja ili započnu sanaciju teško oštećenih kuća. Država je izašla u susret i onima čiji objekti nisu legalizovani, a takvih je oko 70 odsto objekata. Za one kojima kuće nisu mogle biti popravljene, isplanirana je gradnja novih montažnih kuća, i do sada ih je izgrađeno oko 450.  Međutim, žalbe na rad komisija su bile brojne, a najveći broj građana je smatrao da one nisu pravilno obavile procenu stepena oštećenja objekata. Samim tim deo građana je oštećen za novčana sredstva, a pojavile su se i optužbe da su neki dobili nove kuće, iako je mogla da se obavi sanacija starih.

Tlo u Kraljevu se do sada zatreslo ukupno 650 puta, ali na sreću nijedan naknadni potres nije bio toliko jak da još više ugrozi školske objekte, tako da je godina završena bez tragedija.

Ispostavilo se i da je nove kuće dobilo i tridesetak građana koji su oštećenja prijavili u starim kućama u kojima već decenijama niko ne živi, dok nove kuće nisu dobili neki kojima su one bile preko potrebne. Nezvanično se čulo da je za željenu procenu komisije bilo potrebno dati mito od 600 evra, a prema zvaničnim podacima, od ukupno 2.142 žalbe na rad Komisija, Štab za vanredne situacije grada je ocenio da je čak 65% <žalbi osnovano[2]. Zloupotreba u radu Komisija je očigledno bilo, a predstavnici lokalne vlasti sada tvrde da će podovom toga reagovati tužilaštvo i sud. To nije velika uteha oštećenima kojima ostaje da nekako isteraju pravdu,  dok drugi krckaju novac dobijen prodajom viška dobijenog građevinskog materijala, a treći nezasluženo uživaju u novim kućama.

U školu po svaku cenu

Mnogim građanima Kraljeva je najteže palo to što su do sanacije morali da žive u oštećenim kućama, u neprestanom strahu od novih potresa, i strahu za svoju imovinu i živote. Tu sudbinu podelio je i deo od oko 15 000 kraljevačkih đaka. Zemljotres je naime oštetio 23 škole, a u 13 nastava nije mogla da se održi, pa su učenici tih škola školsku godinu morali da provedu u „alternativnom smeštaju“. Ukuno je oko 7 000 đaka moralo da bude raspoređeno u druge objekte, ili da nastavu prate u oštećenim školskim zgradama. Tako je školska godina protekla na ivici regularnosti, jer se radilo u 4 smene, sa časovima od pola sata. Deca su na časove išla do 8 uveče, a u mnogim slučajevima su učenici osnovnih škola nastavu pohađali zajedno sa srednjoškolcima, dok se dešavalo i da u improvizovanim učionicama nastavu prate i po dva odeljenja odjednom. Najproblematičnije je bilo to što je nastava izvođena i u jednom broju škola koje nisu bile bezbedne po učenike, jer je za nadležne bilo najvažnije da se školska godina održi. Zbog toga je najmanje deset škola moralo da otvori svoja vrata, a da direktori nisu bili sigurni da neće doći do neke nesreće, i oni su tada trpeli jake pritiske od školskih vlasti da krenu sa radom u oštećenim objektima, a da ih niko nije oslobađao odgovornosti za eventualne posledice. [3]

Tlo u Kraljevu se do sada zatreslo ukupno 650 puta, ali na sreću nijedan naknadni potres nije bio toliko jak da još više ugrozi školske objekte, tako da je godina završena bez tragedija. Na žalost, mnogi kraljevački đaci će i sledeću godinu započeti u neodgovarajućim uslovima, jer prema rečima načelnika Školske uprave Žarka Milosavljevića, školski objekti neće 1. septembra biti spremni za 6.690 učenika. Za sanaciju škola zaduženo je Ministarstvo prosvete, ali ona nije počela odmah posle zemljotresa, jer, kako je ministar Žarko Obradović više puta objasnio, za to nije bilo novca. Deo novca je sada ipak izdvojen, tako da je ministar nedavno izjavio da će od 23 školska objekta na kojima su bili neophodni radovi, 12 škola biti završeno do 1. septembra, tri škole do 20. septembra, a ostale do 1. oktobra". Obradović je naveo da će ulaganje u škole u Kraljevu biti nastavljeno na jesen i na proleće iz kredita Evropske investicione banke, i objasnio da su neki projekti zbog nedostatka novca morali biti revidirani i svedeni na „statičku i seizmičku sanaciju“, što znači da će radni uslovi za brojne učenike i dalje biti nepovoljni. Ministar je na kraju zaključio da će posle sanacije „deca biti potpuno bezbedna“ – a nije, naravno objasnio zašto je deo učenika izložen riziku i nateran da časove pohađa u oštećenim objektima, i zašto je završetak školske godine bio važniji od bezbednosti učenika.

Kraljevo je pre mesec dana posetio i premijer Mirko Cvetković, koji je tom prilikom ponosno objavio da je obnova Kraljeva urađena “bez ijedne afere i problema”.  Kraljevčani naravno znaju koliko je istine u premijerovoj izjavi, ali ćute, zadovoljni što su izbegli sudbinu Mionice, gde deset godina posle zemljotresa nove kuće čeka još oko hiljadu porodica. Zemljotres je dobro potresao grad, ali temelje nepotizma, korupcije i kriminala izgleda da nije ni dotakao, kako ni u Kraljevu, tako ni u Srbiji. Izgleda da su oni najjače građeni.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner