Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Uloga države u postkriznom periodu i Telekom
Ekonomska politika

Uloga države u postkriznom periodu i Telekom

PDF Štampa El. pošta
Nikola Jovanović   
petak, 19. novembar 2010.

U većini razvijenih zemalja u poslednje vreme pobeđuju partije orijentacije desno od centra, denuncirajući tokom izbornih kampanja "previše države" u društvu i privredi. To je donekle iznenađujuće, imajući u vidu da za vreme ekonomske krize obično partije leve orijentacije vode glavnu reč. Iako ekonomska kriza ima sistemski karakter i jasno pokazuje da država ne sme da zanemari svoju regulatornu, nadzornu i socijalnu funkciju, vidimo da "previše države" takođe može predstavljati problem i izazvati negativnu reakciju građana i privrednika. Ukratko, suštinska pitanja o optimalnoj veličini i ulozi države u savremenom društvu nisu zatvorena i debata se nastavlja. Ova pitanja su naročito važna za Srbiju u kojoj prava debata o ulozi države nije ni počela i gde se vizija i odgovori menjaju od slučaja do slučaja.

Do naročito velikog zaokreta u ekonomskoj politici je došlo u Velikoj Britaniji gde je premijer Kamerun zaigrao na vrlo rizičnu kartu, nadajući se naime da će teren koji ubrzano napušta država biti popunjen privatnim investicijama.

Iako se u prvi mah činilo da je na velika vrata došlo vreme sveprisutne države i da je jaka država jedini bedem protiv urušavanja finasijskog sistema i recesije, prvo upozorenje se javilo u proleće ove godine. "Kriza javnog duga" je pokazala koliko je "svemoćna" država u stvari ranjiva i da se u nekim slučajevima nalazi u kandžama tržišta, iako je verovala da je njime potpuno zagospodarila. U cilju zadržavanja kreditnog rejtinga AAA, sve najjače evropske zemlje su započele politiku budžetske štednje i "male vlade", a na talasu kritike preterano narasle države desnica je dobila izbore u Švedskoj, Velikoj Britaniji, pa i u SAD. Do naročito velikog zaokreta u ekonomskoj politici je došlo u Velikoj Britaniji gde je premijer Kamerun zaigrao na vrlo rizičnu kartu, nadajući se naime da će teren koji ubrzano napušta država biti popunjen privatnim investicijama.

Prvo važno teorijsko i praktično pitanje je optimalan obim države u društvenom životu. Iz iskustva znamo da sama visina javne potrošnje države nije presudna za ekonomski rast i zaposlenost: sličan društveni proizvod ima jedna Švedska gde je država izuzetno prisutna u svim sferama života i jedan Novi Zeland, gde je njena uloga simbolična. Međutim, visina javnog duga jeste ključna odrednica i tamo gde on pređe 90% društvenog proizvoda država se bukvalno urušava. Zato u Srbiji trenutno nema važnije rasprave od one o načinu upravljanja javnim dugom i reformi javnih finansija. Svaka ekspanzivna budžetska politika, restitucija i odmrzavanje plata bili bi suicidarni, ukoliko im ne prethode reforma administracije, poreska i penziona reforma.

Možda je rešenje u "organizovanom društvu", kao što predlaže Filip Blond iz uticajnog britanskog instituta ResPublica, u kojem udruženja građana preuzimaju veću odgovornost u ključnim društvenim sferama

Drugo važno pitanje je uloga države u savremenom društvu. Liberalna država je nokautirana sistemskom ekonomskom krizom, ali se isto može reći i za državu blagostanja koje je postala neodrživa u XXI veku. Možda je rešenje u "organizovanom društvu", kao što predlaže Filip Blond iz uticajnog britanskog instituta ResPublica, u kojem udruženja građana preuzimaju veću odgovornost u ključnim društvenim sferama. U Srbiji je pitanje uloge države posebno nejasno. Uzmimo samo primer iz sveta finansija: država je preregulisala tržište finansijskih usluga, a istovremeno ništa nije učinila da sačuva domaći (privatni ili državni) kapital u bankama i lizing kućama. Na ovaj način istovremeno imamo i skuplje finansijske usluge i veću izloženost ovog sektora eksternim šokovima.

Ipak, najbolji primer konfuzije državne politike je slučaj Telekoma. Pre svega, postavlja se pitanje da li Vlada uopšte ima mandat da prodaje preduzeća koja se bave poslovima od javnog interesa. Privatizacija je podržana jasnim konsenzusom, ali ona bi trebalo da se odnosi samo na državni i društveni kapital, dok o preduzećima sa javnim ingerencijama nikakva javna ni politička debata nije vođena. Postoje države u kojima preovladava mišljenje da samo državni kapital može da osigura obavljanje poslova od javnog interesa, poput Francuske, dok se u drugim smatra da tu ulogu potpuno uspešno mogu da obavljaju i privatni akteri (na pr. u Velikoj Britaniji). Srbija bi, gledajući svoju pravnu tradiciju i nerazvijenost državne regulative, trebalo radije da sledi prvu grupu zemalja, pa bi onda videla da je na pr. učešće francuske države u France Télécom-u 26,7% čime ona zadržava ključnu ulogu u upravljanju ovim preduzećem. Inače, sva javna preduzeća bi trebalo koorporatizovati i profesionalizovati, bez obzira na model koji će (valjda jednog dana) biti odabran.

Sva javna preduzeća bi trebalo koorporatizovati i profesionalizovati, bez obzira na model koji će biti odabran.

Ukoliko je odluka da se potpuno privatizuje Telekom definitivna, dve stvari ipak treba uraditi. Prvo, država mora da zadrži zlatnu akciju. Drugo, sredstva dobijena od prodaje bi trebalo uložiti u razvoj domaćeg finansijskog sistema (ionako u narednoj godini predstoji dokapitalizacija banaka), a nikako u putnu mrežu kao što se može čuti s vremena na vreme.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner