Početna strana > Hronika > Politika: Dve rezolucije podelile „kosovski parlament“
Hronika

Politika: Dve rezolucije podelile „kosovski parlament“

PDF Štampa El. pošta
sreda, 09. mart 2011.

Zbog sukoba vlade i opozicije u skupštini Kosova koji su onemogućili izglasavanje rezolucije koja bi podržala pregovore Beograda i Prištine, juče se do kasno po podne nije znalo da li će Edita Tahiri, šef prištinskog tima, otputovati na zakazane razgovore u Brisel.

Edita Tahiri je prvobitno izjavila da će pregovori zvanično početi tek nakon usvajanja rezolucije u kosovskom parlamentu, što se očekuje na sednici u četvrtak, a „kosovska vlada“ je juče ujutru novinarima u Prištini dostavila poziv za večerašnji prijem koji priređuje Tahirijeva.

Međutim, kako „Politika” saznaje, takav razvoj događaja nisu dozvolili predstavnici EU, pa je Tahirijeva juče po podne, preko Budimpešte krenula za Brisel, a početak razgovora je pomeren za večeras.

„Politika” je došla do predloga obeju rezolucija oko kojih nije mogao da se postigne konsenzus. Predlog rezolucije Tačijeve Demokratske partije Kosova (DPK) je opšteg karaktera i u odnosu na predlog „Samoopredeljenja” Albina Kurtija je neobavezujući.

U Tačijevom predlogu se navodi da skupština „podržava dijalog između dve nezavisne i suverene države, Kosova i Srbije, o praktičnim pitanjima, bez doticanja suvereniteta Kosova u bilo kom segmentu, u interesu unapređenja života građana i promovisanja evropske agende za obe zemlje, kao i region”.

Skupština zahteva da dijalog između strana podrže EU i SAD, kao i da šef tima redovno informiše skupštinski odbor za spoljne poslove i podnosi izveštaje na plenarnim skupštinskim sednicama.

Dok se dokument DPK poziva na Rezoluciju UN o Kosovu od 9. septembra 2010, predlog rezolucije „Samoopredeljenja” se poziva na „volju naroda izraženu na nekoliko načina: uključujući demonstracije 1968, 1981, 1989, 2004. i 2007, referendum 1999. i konstituisanje republike Kosovo 7. septembra 1991, kao i oslobodilački rat koji je OVK vodio od 1997. do 1999. za oslobođenje i secesiju od Srbije”.

Kurtijev predlog po tačkama doslovno zahteva: da teritorijalna nedeljivost Kosova ne može biti predmet pregovora; da bilo kakvom dijalogu sa bilo kojom državom prethodi politički sporazum; da razgovori sa Srbijom ne bi trebalo da počnu bez ispunjenja četiri glavna uslova.

Prvi je priznanje i političko i faktičko uvažavanje nezavisnosti Kosova. Navodi se da Srbija treba da prizna republiku Kosovo, izmeni Ustav koji Kosovo tretira kao nedeljivi deo teritorijalnog integriteta i političkog i zakonskog suvereniteta Srbije, Srbija bi morala da povuče političku i finansijsku podršku svojim nelegalnim strukturama koje direktno krše suverenitet i teritorijalni integritet Kosova.

Drugi uslov koji se odnosi na pravdu za žrtve predviđa da „Srbija mora da se izvini za sve zločine počinjene na Kosovu tokom godina koje su provedene pod okupacijom”, mora da vrati bez ikakvog uslovljavanja ili odlaganja oko 1.800 posmrtnih ostataka kosovskih Albanaca ubijenih tokom nedavnog rata, izruči ratne zločince u skladu sa suđenjima na Kosovo i pokrene procese u kojima bi osudila ratne zločince koji su još uvek na slobodi u Srbiji.

Treći preduslov za dijalog je reparacija i obeštećenje za materijalna razaranja, koji podrazumeva da Srbija treba da plati odštetu za ratna razaranja, vrati penzione fondove i bankarske depozite građana Kosova „koje su opljačkali”, uključujući katastar i više od 1.200 kulturnih artefakata.

Poslednji uslov je reciprocitet prava, odnosno zahtev da Srbija mora da prestane sa represijom nad etničkim Albancima u preševskoj dolini i kršenjem ljudskih i nacionalnih prava Albanaca koji žive u Srbiji. „Srbija mora u Ustavu da garantuje Albancima takva prava i slobode na istom nivou kakva imaju Srbi na Kosovu”, navodi se u predlogu rezolucije čije je usvajanje pre početka dijaloga tražila opozicija.

U zaključku je navedeno da, čak i posle ispunjenja ovih uslova, Kosovo ne bi trebalo ni pod kojim uslovima da sa Srbijom pregovora o unutrašnjem teritorijalnom i institucionalnom poretku u zemlji. Poslanici „Samoopredeljenja” su zahtevali da se suspenduju zakazani razgovori i da počnu pripreme za prikupljanje i izradu dokumenata i neophodnih materijala za podršku navedenim uslovima.

Tahirijeva je juče, pre nego što se znalo da će ipak krenuti u Brisel, rekla za „Dojče vele” da je „rezolucija kosovskog parlamenta veoma bitna zbog unutrašnje harmonizacije, pošto će ona dati legitimitet i podržati proces i da dva predloga tog dokumenta treba da se usklade”.

Državni sekretar u Ministarstvu za KiM Oliver Ivanović smatra da će DPK pokušati da izbegne detaljnu deklaraciju koja bi joj limitirala manevarski prostor i pokušati da usvoji rezoluciju opšteg karaktera.

„Dijalog će početi i njihovo prisustvo tamo će legitimisati prištinsku delegaciju, a ona će nastojati da se ne dotakne ničega što je osetljivo i što bi im predstavljalo veliku smetnju kasnije”, kaže Ivanović podsećajući da Priština nije sama u odlučivanju, jer je dijalog od najvišeg interesa za čitavu EU.

„Tačijeva vladajuća koalicija će nastojati da se uklopi u te generalne sugestije koje dolaze iz Brisela, a da bi u tome uspeli ne smeju da dozvole da budu limitirani”, zaključuje Ivanović.

Preduslovi opozicije za razgovor:

– priznanje nezavisnosti Kosova

– Srbija mora da se izvini

– odšeta za materijalnu štetu

– reciprocitet prava Albancima u preševskoj dolini

Predlog Tačijeve rezolucije:

– dijalog dve suverene zemlje

– okvir Rezolucija UN iz septembra prošle godine

– dijalog između dve strane podržaće EU i SAD

– unapređenje regionalne saradnje i evropskih integracija.

(Politika)