Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Dalaj-lama - borac za ljudska prava ili vuk u jagnjećoj koži?
Komentar dana

Dalaj-lama - borac za ljudska prava ili vuk u jagnjećoj koži?

PDF Štampa El. pošta
Vladanka Raković   
sreda, 26. februar 2014.

Uprkos oštrom protivljenju Pekinga, američki predsednik Barak Obama je u petak, 21. februara, u Beloj kući primio tibetanskog verskog vođu u egzilu Dalaj-lamu. Sastanak je održan iza zatvorenih vrata, bez prisustva novinara, a u zvaničnom saopštenju za štampu može se pročitati da je „predsednik snažno ponovio podršku za očuvanje jedinstvenih tibetanskih verskih, kulturnih i jezičkih tradicija i zaštitu ljudskih prava Tibetanaca  u Kini“.

Ovo je već treći put da se američki predsednik za vreme svog mandata susreće sa Dalaj-lamom i već treći put izaziva gnevne reakcije kineskog državnog vrha, uz opomenu da ovakvi potezi mogu da ozbiljno naruše tradicionalno osetljive kinesko-američke odnose. Iako se aktuelni XIV Dalaj-lama zvanično ne zalaže za otcepljenje Tibeta od Kine, već za širu autonomiju za Tibetance koji žive kako u kineskom autonomnom regionu Tibet, tako i u susednim kineskim provincijama, Kinezi se ne libe da ga nazovu „vukom u jagnjećoj koži“ kome je upravo nezavistan Tibet krajnji cilj.

Vašington je i ovaj put naglasio stav o Tibetu kao neotuđivom delu Kine, ali se, u cilju „smanjenja tenzija“, odlučio i na korak dalje, pa je pored očekivanog poziva Pekingu da nastavi zamrznuti dijalog sa predstavnicima tibetanske vlade u egzilu (Dalaj-lama se pre dve godine odrekao svoje političke uloge koja je preneta na premijera ove vlade Lobsang Sangaja), imenovao i svog specijalnog koordinatora za pitanje Tibeta. Usledilo je saopštenje kineskog ministarstva spoljnih poslova kojim se osuđuje „korišćenje takozvanog problema Tibeta koga strane države koriste kako bi se mešale u kinesku unutrašnju politiku“, kao i jasan stav da Peking ne namerava da komunicira sa američkim novoproglašenim specijalnim izaslanikom za Tibet.

Tibetanska vlada u egzilu, nepriznata od strane Kine, ovaj sastanak vidi kao napredak u smislu kontinuiranog zalaganja Dalaj-lame za poboljšanje pristupa u rešavanju pitanja vezanih za status Tibeta. Ostale organizacije koje okupljaju radikalnije Tibetance koji se zalažu za „oslobođenje“ Tibeta od kineske vlasti, ne kriju svoje razočarenje rezultatima susreta: po njima je američka podrška tibetanskom pitanju suviše mlaka, a reči američkog predsednika uopštene.

Na listi američkih zamerki Kini, pitanje Tibeta je visoko rangirano, a Barak Obama je već četvrti američki predsednik koji se susreće sa Dalaj-lamom. Tibetanski nobelovac uživa veliki ugled među visokim zapadnim političarima, sa kojima se redovno susreće, pa mnogi smatraju da je za uspešno lobiranje za pitanje Tibeta u široj međunarodnoj zajednici zaslužna upravo njegova ličnost. Iako je već više od pola veka u egzilu, Dala-lama uživa ogromno poštovanje među Tibetancima u Kini, a ako uopšte i dođe do nastavka dijaloga sa Pekingom, vrlo je verovatno da će, sada već sedamdesetdevetogodišnji Dalaj-lama, zbog autoriteta kojim raspolaže morati da ponovo preuzme političku ulogu u ovom dijalogu.

S druge strane, Kina zapadnu zabrinutost za Tibet drži za lažnu, a potezanje pitanja o nepoštovanju ljudskih prava floskulama. Pošto je Zapad zabrinut zbog kineske rastuće ekonomske, vojne i političke moći, kada nema šta da zameri Kini, koristi Tibet. I sve ostane na zamerkama.

Krajem marta se, u Hagu, na Samitu o nuklearnoj bezbednosti, očekuje susret američkog i kineskog predsednika. Odnosi dva predsednika se smatraju dobrim, pa je pitanje da li će se tom prilikom pomenuti i pitanje Tibeta? Više je, međutim, verovatno da će sve prećutno ostati na već dobro poznatim stavovima obe strane. Zarad očuvanja tradicionalno osetljivih kinesko-američkih odnosa.