Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Nove smišljene smutnje - povodom odluke tzv. Ustavnog suda Kosova o ZSO
Komentar dana

Nove smišljene smutnje - povodom odluke tzv. Ustavnog suda Kosova o ZSO

PDF Štampa El. pošta
Darko Simović   
utorak, 29. decembar 2015.

Presuda Ustavnog suda Kosova povodom osnivanja Zajednice opština sa srpskom većinom manje je pravnog, a daleko više političkog karaktera. Reč je o pragmatskoj, kompromisnoj odluci koja je istovremeno trebalo da primiri uskomešane prilike na političkoj sceni Kosova, ali bez dodatnog zameranja međunarodnoj zajednici.

Naime, na političkoj sceni Kosova provejava uverenje da ZSO predstavlja konstituisanje teritorijalne autonomije Srba, koja se čak izjednačava za statusom Republike Srpske u BiH. Ipak, reč je prevashodno o institucionalnom obliku koordinacije u obavljanju poslova lokalne samouprave koji istovremeno treba da pomogne promovisanju interesa Kosmetskih Srba pred centralnim organima vlasti tzv. Republike Kosovo.

Odluka Ustavnog suda tzv. Republike Kosovo je opterećena političkim ocenama koje su neprimerene prirodi ovog organa koji se pri odlučivanju prvenstveno mora rukovoditi pravnim rezonom.

Ustavni sud Kosova je sebi dopustio političku ocenu da organizaciona struktura ZSO „pokreće zabrinutost u pogledu poštovanja različitosti zajednica stanovnika u opštinama članicama i odražavanja ove različitosti u kadrovskoj strukturi Zajednice“. Takođe, Ustavni sud Kosova poput političkog organa nalazi da pravni akt i statut kojim se budu precizirala rešenja „moraju osigurati“ da će ZSO poštovati Ustav i da neće zameniti ili podrivati autoritet bilo koje asocijacije zajednica osnovanih u skladu sa Ustavom.

Posmatrano iz perspektive kosovskog pravnog poretka, pojedina institucionalna rešenja koja prate osnivanje ZSO nisu u skladu sa tamošnjim pozitivnim pravnim propisima. No, s jedne strane, apsurdno je da Ustavni sud Srbije nije ni želeo da se upusti u kontrolu ustavnosti Briselskog sporazuma, sa obrazloženjem da je reč o političkom sporazumu, iako se njime Kosovu suštinski prepušta da zaokruži suverenu vlast na čitavoj svojoj teritoriji, a da ono zauzvrat ustanovi institucionalna jemstva zaštite srpske nacionalne manjine putem konstituisanja ZSO. S druge strane, konstituisanje ZSO zahteva i blago prilagođavanje kosovskih pravnih propisa (na primer da se ZSO omogući pravo da predlaže promenu postojećih zakona koji su vezani za ostvarivanje njenih ciljeva), na šta oni očigledno nisu spremni.

Reč je o dodatnom ponižavanju Srba, koje se ogleda i u, sa stanovišta pravopisa, neprimereno lošem srpskom prevodu kosovskih pravnih akata (srpska verzija ustavnog teksta tzv. Republike Kosovo ima više stotina grešaka, od kojih su neke očigledno tendenciozne), pa i ove odluke Ustavnog suda. Tako se koristi nejasan izraz da će ZSO „obavljati potpuni pregled“ u oblastima razvoja lokalne samouprave i drugih izričito navedenih oblasti (obrazovanje, primarna i sekundarna zdravstvena zaštita i socijalna briga, urbani i ruralni razvoj).

Zapravo, reč je o svojevrsnom nadzoru, nadgledanju nad ostvarivanjem tih poslova, a ne o njihovom preuzimanju.

U čitavom tom kontekstu iznova se može postaviti pitanje koja je uloga dr Ivana Čukalovića, profesora Pravnog fakulteta u Kragujevcu, kao zamenika predsednika Ustavnog suda Kosova?

(Srpski pravnički klub)