Komentar dana

Obmana veka

PDF Štampa El. pošta
Nikola Turajlić   
utorak, 17. februar 2009.
Strateško partnerstvo „Fiata“ i Srbije u Zastavi ulazi u drugu fazu, znatno skromniju od najavljenog početka posla veka, a zbog finansijske i ekonomske krize, kako to proizlazi iz izjava ekspertskih članova vlade. Pri oceni ovog novog uspeha ekspertske vlade treba sagledati stanje koje je istom prethodilo. Pre svega, treba istaći da je „Fiat“ u svetu autoindustrije držan za gubavca, zbog ogromnih dugova i gubitaka, pa niko nije hteo s njim u integraciju. Neverovatno je kako se isti odjednom pretvorio u atraktivnog princa ženika koji je uzeo našu siromašnu i invalidnu udavaču Zastavu.

U svakom slučaju, posao stoleća je ostvario svoj primarni cilj, tj. izbornu pobedu proevropskih reformskih snaga u Srbiji, a ostvarenje njegovog drugog skrivenog cilja, o kojem će biti govora kasnije, ide po planu.

Mora se istaći da vladini eksperti nisu u pravu kada tvrde da se u vreme ugovaranja posla stoleća nije moglo predvideti nastupanje svetske finansijske i ekonomske krize, zbog čega se kasni sa realizacijom ugovora. U vreme zaključenja ugovora su već i vrapci na grani pevali o finansijskoj krizi, a čak sam i ja pred tim (NSPM, 17.9. 2008.) objavio tekst u kome se govori o nastupanju i ekonomske krize.

Ukoliko se uzme u obzir da su ministri eksperti proglasili ekonomsku krizu za šansu Srbije, onda je razumljiv njihov „optimizam“ prilikom zaključenja ugovora s „Fiatom“. Međutim, zdravom razumu je neshvatljivo zašto su eksperti, na koncu godine, kada je svakom ekonomski obrazovanom čoveku bilo jasno da od posla veka nema ništa, režirali TV seriju s obustavljanjem proizvodnje, kao i rasturanje proizvodnih linija zastavinih vozila. Radnički sindikati su iz očaja sprečili (verujući da to nešto znači) odvoženje strojeva na otpad. U najnovijem nastavku serije, FAS preuzima proizvodnju Punta, za koga je Zastava već kupila licencu i opremu, a proširuje se pravo distribucije i na tržište Afrike, Rusije, te država CEFTA, dok za obećano EU tržište ostaje i dalje zatvorena rampa.

Otvarati tržišta za auta u svetu pretpostavlja, pre svega, veliku investiciju i traži dosta vremena, a svega toga „novorođenče“ nema i dalje je pitanje kada će se Punto, kao već zastareli model, prestati proizvoditi. Što se tiče bescarinskog izvoza Punta u Rusiju, eksperti po običaju zamajavaju srpsku javnost, jer se slobodna trgovina odnosi samo na robu koja je proizvedena u Srbiji (sem toga, auta još nisu na bescarinskoj listi ). Naravno, Rusi će potom biti proglašeni krivcima zbog neuspeha posla veka. Kako bi pomogli prodaju Punta, vladini eksperti su izmislili dva vida stimulacije: dotirane kamate (što je provučeno u antikriznim merama), te 1.000 evra za predaju starog auta prilikom kupnje novog. Dakle, mora se priznati da srpska vlada pokazuje zavidnu snagu da čak i „Fiat“ izvuče iz krize (prodajom delova za Punto), što će ovi sigurno znati oceniti u budućnosti.

Kada se svede ekonomska i socijalna računica posla veka u ovoj fazi, ispada da efektivni troškovi iznose neuporedivo više nego dotacije koje je država davala Zastavi, a desetine hiljada radnika i članova njihovih porodica (računajući i koperantske firme) će ostati bez hleba.

Pisac teksta će dati dalji predvidljivi scenarij posla stoleća, koji se neće prikazivati kao dosadašnja televizijska serija. Obećanja „Fiata“ o početku proizvodnje novog modela auta u idućoj godini, bez toga da se promjenom ugovora definiraju nove obaveze ugovornih strana su, na nagovor srpske strane, zamajavanje javnosti. Nema teoretske, ni praktične šanse da „Fiat“, koji traži višebilionsku pomoć od italijanske vlade, investira u proizvodnju novog modela u Srbiji stotine miliona evra, dok njegovi pogoni u Italiji, zbog pada prodaje, sada šalju radnike na prinudne odmore, a potom će ih otpuštati. U skladu s novom praksom antiglobalizacijskog protekcionizma, Berluskoni će pomoć usloviti (ne udarajući to na velika zvona kao Sarkozi) neizmeštanjem proizvodnje iz Italije i „Fiatu“ će biti ruke vezane i u slučaju kada bi stvarno imao nameru da u Srbiju dislocira proizvodnju nekog novog modela.

Iz ovoga sledi da će „Fiat“ u Srbiji sklapati Punto i ništa drugo. Kako će količine biti neuporedivo manje od predviđenih (efekti stimulacije prodaje utvrđeni vladom biće nedovoljni za pozitivno poslovanje), to će „Fiat“ ostaviti nedonošče s gubicima Srbiji, a potom će uslediti stečajni postupak.

Ovo će biti ostvarenje drugog cilja posla stoleća, tj. likvidacije zaobilaznim putem višedecenijskog gubitaša Zastave i drugi veliki uspeh srpskog ekspertskog gurua (prvi s kojim se isti ponosi je likividacija srpskih banaka). U ovakvom scenariju, ukidanje stare proizvodnje Zastave i prekidanje njenih izvoznih poslova ima potpuno opravdanje i zaslužuje čestitke za majstorski obavljen posao.

Iz primera Zastave vidi se da će postoktobarske vlade, zahvaljujući ekonomskim ekspertima, uspešno završiti tranzicijsku operaciju, dok će pacijenti srpske firme i građani „umreti“. Uostalom da bi se došlo do zemaljskog raja treba preći duži put preko ekspertske reformske golgote. U svakom slučaju, demokratska, ekonomska i svekolike druge tranzicije su već izazvale pozitivni efekt, a ujedno su Srbi potvrdili Darvinovu teoriju evolucije utoliko da su od ludog postali glup narod, a to je značajan napredak, samo jedan evolucioni skok do mudrog naroda.