Početna strana > Rubrike > Komentar dana > SSP za propast srpske poljoprivrede
Komentar dana

SSP za propast srpske poljoprivrede

PDF Štampa El. pošta
Miloš Subotić   
utorak, 22. oktobar 2013.

Srbija važi za državu sa značajnim mogućnostima za poljoprivredu i proizvodnju zdrave i kvalitetne hrane. Ističe se da poljoprivreda predstavlja razvojnu šansu zemlje, ali politika koja se u ovoj oblasti vodi preti da potpuno uništi i seljaka i selo, a zemljišni fond koji broji milione hektara plodne zemlje preda u ruke domaćih i stranih tajkuna i velikih evropskih ili arapskih kompanija.

Domaćom poljoprivredom i prerađivačkom industrijom haraju uvoznici, nakupci i špekulanti, dok država koristi svaku priliku da seljaku odmogne. Prošle godine zabranom izvoza soje, suncokreta i šećerne repe ratari su oštećeni za oko 30 miliona evra, dok ove godine državi ne pada na pamet da reaguje na njihove vapaje zbog velikog pada otkupne cene žita i uljarica, za koje su velikim delom krivi karteli i monopoli otkupljivača i trgovaca koji kroje uslove na tržištu semenske i merkantilne robe. 

Uz sve to, stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU iznemogli srpski seljak gurnut je u konkurentsku borbu sa proizvođačima iz Unije, pošto je od prvog septembra 96 odsto poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda izgubilo svaku carinsku zaštitu. Za određeni broj proizvoda carinska stopa će iznositi od jedan do pet odsto, a i ove carine biće fazno smanjivane i na kraju ukinute narednih godina. Srbija prema mišljenjima mnogih stručnjaka nije spremna za carinsku liberalizaciju, jer je zbog celokupne situacije u poljoprivredi, u poslednjoj deceniji nestalo 150.000 seljačkih gazdinstava, a realna opasnost je da će zbog liberalizacije nestati još oko 250.000 gazdinstava.

Srpski seljak teško može da preživi konkurenciju iz EU, jer ga opterećuju brojni problemi, dok poljoprivrednici u zemljama EU u svojim matičnim državama imaju velike subvencije, koje u nekim slučajevima iznose i do 50 posto. Već godinama najveća stavka u budžetu EU odnosi se upravo na poljoprivredu, a godišnje subencije u ovoj grani iznose čak 55 milijardi evra, dok je srpski agrarni budžet 354 miliona evra.

Iako bi domaća privreda prema nekim mišljenjima mogla da ima koristi kroz povećanje izvoza u zemlje EU, pošto je izvoz formalno slobodan, postoje brojne necarinske barijere koje onemogućavaju veći izvoz, tako da smo prošle godine imali izvoznu kvotu mesa 10.000 tona, a uspeli smo da izvezemo samo 2.500 tona. S druge strane početak primene SSP ne znači za sada i pristup nekim novim fondovima, niti više novca za poljoprivredu, pošto projekte treba samostalno isfinansirati bar 50 odsto, pa onda čekati refundacije.

Sa potencijalima koje ima Srbija bi mogla da od agrara ima bar tri puta veći efekat u vrlo kratkom roku i da umesto sadašnjih 4,5 zarađuje bar 13-14 milijardi evra. Međutim, Srbija već godinama nema strategiju razvoja poljoprivrede, i dok u EU postoji višedecenijska i zajednička politika na polju poljoprivrede, u Srbiji se ona menjala od vlade do vlade i od ekonomskih prilika.

Srbija je preživela devedesete uz pomoć proizvodnje struje i hrane, ali su tada seljaci bili zaštićeni boljim subvencijama i carinskim barijerama, a dobar deo prihoda države je dolazio upravo od carina. Zvaničnim stupanjem na snagu SSP-a domaći poljoprivredni proizvođači su definitivno dovedeni u neravnopravan i podređeni položaj, dok država sve čini da podrije sopstvenu proizvodnju, a većinu domaćih proizvođača otera u gubitak. S takvom politikom 90-ih bismo stvarno jeli korenje, a ono nas zapravo čeka u evropskoj budućnosti.