Vlast koja je nevoljna i nesposobna da sasluša Kusturicu nije sposobna ni da vlada

Emiru Kusturici nije potrebna odbrana. I to ne samo zato što je Kusturica, uz Novaka Đokovića i Nikolu Jokića, jedina planetarna asocijacija na srpski narod danas. Ne treba odbrana Emiru jer mu Vladimir Vladimirovič i patrijarh Kiril čestitaju rođendan a i dalje sa ruskih radio stanica grmi hit Braće Grim "Kusturica". Ne treba odbrana režiseru koji čitano piše ali i dalje čita više nego što piše (što je danas rijetkost i kod pisaca koji žive od pera). Što da braniš čovjeka koji svakog dana od anegdota, ljudskih sudbina i smisla života pravi trajnu umjetnost.

Isuviše mnogo ljudi je pomislilo da su pokupili svu pamet svijeta jer su nekažnjeno stekli prvi pa sve ostale milione - zato smo kao društvo tu gdje jesmo

Problem sa najnovijim napadima na Kusturicu odlično pokazuje umnu, čak i političku skučenost oligarhata u srpskim zemljama. Zato smo kao društvo tu gdje jesmo: isuviše mnogo ljudi je pomislilo da su pokupili svu pamet svijeta jer su nekažnjeno stekli prvi pa sve ostale milione. I šta onda ima njima da se govori i objašnjava - sve što "ima da se zna" u životu, kako da se "snađeš", oni su, jel te, naučili. Ta kognitivna ograničenost ne vidi svoju plitkoumnost ni nesposobnost ni kada društvo dovede do pucanja i protiv sebe izazove bezmalo sve od reda koji ne pristaju da im oligarhat kroji kapu i bude gospodar života i smrti. Da klovnovi koje spominje Kusturica mogu da shvate bilo šta, možda bi im se pojavila misao da to što im neko tog formata govori ima smisla, makar se suprotstavljalo njihovom finansijskom i (geo)političkom računu. No, kako mi je odavno rekao starac Viktorin u manastiru Sihastriji: blesan, da nije tvrdoglav, ne bi ni bio blesav.

 Postoji jedno pravilo svake društvene promjene: one su neminovne kada oni koji nose moć pomisle da posjeduju živote svih drugih

Vlast nevoljna i nesposobna da sasluša Kusturicu (kad već ne želi da čuje sopstveni narod) nije ni sposobna da vlada. Neće nju pojedinačno srušiti ni jedan ni dva intervjua Kusturice već sopstvena osionost iza koje ne stoji ni izbliza onoliko inteligencije koliko ona misli da posjeduje. Postoji jedno pravilo svake društvene promjene: one su neminovne kada oni koji nose moć pomisle da posjeduju živote svih drugih.

Pogledao sam, kao i svaki put Kustin intervju i u njemu našao tačne dijagnoze i neviđeno humorističnu ali važnu epozidu o letu u Rumuniju i Čurugu. Inače, za sam pomen Rio Tinta čuo sam od Emira prije nego što se to ime počelo motati oko srpskih zemalja: Kusta je njihov glas i pojavu našao po Latinskoj Americi. Rio Tinto je tamo odavno simbol i temelj kolonijalnog izrabljivanja. Zato nema potrebe da Emiru ili meni neko iz Moskve ili odakle god objašnjava šta je Rio Tinto. Znamo mi to i bez Moskve i sa njom. Njega ne vole svi koji vole slobodu.

A oni koji vole slobodu, nekako drugačije od oligarhata, makar ih pljuvali po medijima, vole Rusiju i Srbiju. Tako se, eto, desilo.

(Telegram kanal o. Darka Đoga)