Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Izveštaj Anketnog odbora je manjkav i tendenciozan
Kosovo i Metohija

Izveštaj Anketnog odbora je manjkav i tendenciozan

PDF Štampa El. pošta
Marko Jakšić   
četvrtak, 24. april 2014.

(KoSSev)

Dugogodišnji poslanik sa Severa Kosova u parlamentu Srbije u prošlim sazivima, takođe godinama najuticajniji, ali za mnoge u Beogradu i najkontroverzniji lider Srba sa Severa Kosova, prepoznat pre svega po svom tvrdom stavu prema međunarodnoj zajednici, kao i po  istrajnosti u odbrani politike DSS-a, Marko Jakšić, ovih dana je interesantni sagovornik. Član je Anketnog odbora republičkog parlamenta koji je nedavno javnosti dostavio izveštaj o zloupotrebama u trošenju republičkog novca na Kosovu i Metohiji u proteklim godinama.

Iako član odbora, Marko Jakšić ne podržava izveštaj. Ne negira da je bilo zloupotrebe u trošenju sredstava. Međutim, za njega je sporna namera formiranja Anketnog odbora i rada na ovakvom izveštaju. Istovremeno proziva državne sudske organe da se nisu bavili pitanjem zloupotrebe u trošenju novca na Kosovu tokom proteklih godina.

Ekskluzivno za KoSSev, Marko Jakšić govori o manjkavostima ovog izveštaja i ulozi DSS u vršenju vlasti na Kosovu i Metohiji u proteklim godinama.

Otkud Vaše neslaganje u vezi sa izveštajem?

- Ja sam jedini koji je glasao protiv tog izveštaja i kao politička stranka - jedino smo mi bili protiv tog anketnog odbora, ne zato što se trošio novac, nego zbog cilja i namere sa kojim je Anketni odbor osnovan.

Šta je bila namera?

- Cilj i namera jeste da se kroz jednu negativnu kampanju, pre svega građanima Srbije - Srbi na Kosovu i Metohiji predoče kao kriminalci, te da se tako stvori faktička situacija u kojoj će se Srbija odreći Kosova i Metohije. Inače, ako bi se logika sa kojom je navodno osnovan ovaj odbor zaista i primenila, onda bi trebalo sa mnogo više prava da se osnuje Anketni odbor za Srbiju, imajući u vidu koja su sva sredstva proneverena, pokradena…Onda bismo imali Anketni odbor za pitanje banaka, pa Anketni odbor za pitanje Vojvodine. Kada govorimo o bankama, svi znamo da je na taj način Srbija opljačkana za najmanje 5 milijardi evra, a da nikome nija palo na pamet da formira anketne odbore. Faktički, nema segmenta gde se novac nije trošio na nezakoniti način. Drugo pitanje koje sam postavio jeste - zašto Anketni odbor? Valjda policija i istražni organi treba da rade svoj deo posla, ali se onda ne bi postigao cilj zbog kojeg je i urađen izveštaj. A glavni cilj jeste da se Srbi sa Kosova i Metohije ogade javnosti Srbije.

Šta je sam izveštaj pokazao?

- U medijima je izveštaj predstavljen kroz poruku o velikoj prevari i pljački Srbije. Priča oko trošenja novca u velikim količinama koja postoji i u izveštaju je u stvari najobičnija laž i to se videlo po autorima. U izveštaju se pokazalo da je u roku od 12 godina, potrošeno 2 milijarde 800 miliona evra. Međutim kad podelite tu sumu sa 12 godina, to faktički  nije velika suma. Ako se pri tome doda da je od te sume, 450 miliona evra, kako je i sam predsednik Anketnog odbora rekao, otišlo na isplate duga Londonskom i Pariskom klubu, a radi se o dugovanjima koja je Srbija prethodno uzimala za izgradnju termoelektrane A i B, hidrosistema Ibar-Lepenac, onda je novac koji su Srbi  na Kosovu i Metohiji trošili još manji. Sve ovo samo po sebi govori da iznos plata, penzija i svih drugih davanja, nije premašivalo godišnje više od 170 -190 miliona evra. A poznato je da to i nije neka suma jer je to samo nekih 0,2% BDP-a Srbije.

Šta hoću da kažem? Želim da kažem da je u pitanju jedna velika prevara čiji je cilj pre svega političke prirode, a ne da pomogne, ili da se nova država Srbija navodno sada zaštiti. Pa valjda će tu državu bolje da štiti policija, tužilaštvo, razni sudski organi nego što će to da čine mediji!

U izveštaju su ipak navedeni konkretni primeri zloupotrebe?!

- Izveštaj je nepotpun, nedorečen, proizvoljan. Uzmimo primer otkupa zemljišta, kuća i stanova. Davana je suma od 5, 7 ili 10000 evra po aru za građenje Babušnice, ili nekih malih mesta; međutim, cene placeva u Kosovskoj Mitrovici se kreću od 20 do 30000 evra, stoga - te cene nisu čudne. Ponavljam, izveštaj je zlonameran, nedorečen, tendenciozan, bavi se, da tako kažem, marginalnim stvarima, a istovremeno pokušava da prikaže jednu ozbiljnu temu, kao što je kriminal - lopovluk koji se navodno desio.

Pa je li?

- Što se tiče  zloupotreba koje se navode u izveštaju, sigurno je da one postoje. Ne zaboravite specifičnosti situacije i prisustva srpskih državnih organa u pokrajini od 1999, vakuum koji se desio. Južnije od Kosovske Mitrovice su delovi koji nisu najpristupačniji za srpske državne organe, koji su sa druge strane prisutniji na severu. Sigurno je da postoje nepravilnosti, postoje određene loše odluke, čak i kriminalne aktivnosti. Zato sam i rekao da posao utvrđivanja istine treba da rade sudsko-policijski organi, to ne treba da radi štampa. Naš MUP je imao pravo da vrši sve kontrole. Srpski sudski organi, uz tužilaštvo ovde, na Severu Kosova je moglo i trebalo da vrši istragu, a takođe, uz sve probleme, da to radi i u drugim delovima Kosova. Zašto se to nije radilo, to je neka druga priča i tiče se onoga što sam pre pomenuo – potrebno je u javnosti ogaditi Srbe sa Kosova i Metohije ostatku Srbije da bi se Srbija lakše rešila nas u ovoj fazi.

Ipak, Vi ste član Anketnog odbora i istovremeno neko ko živi ovde na terenu. Imajući u vidu šta je sve navedeno u izveštaju Anketnog odbora, verovatno ste iste pojave zloupotrebe zaticali na samom terenu?

- Možemo da kažemo da je zloupotreba bilo i to ne treba ni da se krije, niti da se brani ono što se dešavalo. U izveštaju Anketnog odbora stoji da je Srbija dala avans za izgradnju 120 stanova, a da ni jedan od tih stanova nije izgrađen, što je tačno. Srbija je dala novac za izgradnju staračkog doma od 6000 kvadrata, a sami znamo u Kosovskoj Mitrovici da od toga nema ništa. To je takođe tačno. Ali ono što moram da ponovim jeste da je naš MUP još 2005. godine podneo krivičnu prijavu protiv 38 lica zbog trošenja tih sredstava i para. Suštinsko pitanje jeste zašto tužilaštvo i ostali državni organi ne rade, zašto nisu uradili svoj deo posla, nego se preko toga formirao Anketni odbor, a krivci ostali na slobodi!

U izveštaju su pomenute krivične prijave MUP-a?

- Da, kaže se da je MUP u ovom proteklom periodu podneo 38 krivičnih prijava, ali i da tužilaštvo ni po jednoj krivičnoj prijavi nije radilo. U stvari, nije ni bio cilj da službeni organi rade bilo šta po tim krivičnim prijavama, već da se priča o tome u javnosti zavrti, a da se suštinski zapravo ništa ne uradi! Sama činjenica da na jednoj strani imamo jednu od procesuiranih osoba - Bojana Radovanovića, vlasnika firme „Masters“, koji je u međuvremenu uzet za tzv. zaštićenog svedoka, dok na drugoj, mi još uvek ne znamo protiv koga je on zaštićen svedok, koji drugi ljudi trebaju biti uhapšeni, govori u prilog tome da de fakto postoje ličnosti koje sadašnji režim štiti, ali i spoljni faktori, takođe - tako da oni uopšte nisu dostupni sudstvu. Naglašavam da niko ne želi da štiti bilo kog lopova i ostale kriminalce, svi treba da odgovaraju, da se razumemo. Ali ne mogu da budu tužioci i policija  presuditelji, jer je to posao za one koji zato primaju platu, sudsko-istražni organi -  tužilaštvo i policija.

Da li vam je poznato protiv koga, ili protiv kojih lica su podignute te prijave?

- U izveštaju anketnog odbora stoji da je podneto 38 krivičnih prijava, ali ni u njemu ne stoje imena tih lica. Ja prvi nisam imao prilike to da vidim. Predsednik Anketnog odbora je rekao da ko hoće da sazna detalje, on treba da se raspita u arhivu skupštine Srbije za detalje u vezi sa tim, te da on nije mogao da sve to stavi u izveštaj koji je na oko 70-ak strana. Skupština sigurno ima te detalje, ali ni ja, kao ni ostali prisutni, ne znamo imena osoba protiv kojih su podnete prijave. 

Da se ne osvrnemo na pitanje 16 fiktivnih kupoprodajnih ugovora za kupovinu nepokretnosti i na to da je Anketni odbor zatražio hitnu istragu po pitanju utrošenih sredstava za otkup nepokretnosti u Severnom delu Kosovske Mitrovice. Da li Vam je poznato šta se dogodilo po pitanju te hitne istrage? Da li je istraga već započeta?

- Mi u okviru perioda u kojem se vršila kupoprodaja imamo dva perioda. Prvi period je negde do 2004. godine, tačnije od 2002. do 2004, dok je drugi period negde od 2004. do 2008. godine. Problematičan je zapravo period od 2002. do 2004. Potrošena je suma od 5 miliona evra za kupovinu nepokretnosti. U pojedinim slučajevima nije ni isplaćena celokupna suma za te nepokretnosti, bilo da su u pitanju kuće, ili da su u pitanju placevi. Što je još tragičnije i gore, najveći deo tih ugovora, od 2002. do 2004. uopšte nije preveden. A šta to znači? To znači da su  vlasnici nekretnina i dalje Albanci. Dakle, 5 miliona evra je potrošeno za nekretnine, za koje su u najvećem delu i dalje ostali prvobitni vlasnici. Što se samih vlasnika tiče, neki su imali sreće, pa su dobili celu sumu, a dobar deo je dobio pola, ili još manju sumu. Hoću da kažem da su potrošene velike pare, a da faktički nije izvršen prevod  niti na državu Srbiju, niti na opštinu, niti na bilo koga drugog. To je jedna od zloupotreba koja je trebalo da se istraži, a sud nije radio svoj posao. Što se tiče perioda od 2004. do 2008. godine, apsolutno je sve urađeno regularno. Svi prevodi i svi kupoprodajni ugovori vršeni su ne u jednom, nego u dva suda – UNMIK-ovom i srpskom.

U izveštaju Anketnog odbora objašnjen je i način na koji način su kupovane stambene jedinice na severu Kosova, te kako se više puta pojavljuju ista lica koja kupuju te objekte, a zatim ih poklanjaju Kosovsko-mitrovičkom okrugu, za period za koji ste i Vi bili odgovorni?

- Nema tu nešto bitno da se kaže. Ja sam u Skupštini Srbije, na sednici Anketnog odbora upravo o tome govorio i pričao, imajući u vidu da su se prijavljivala fizička lica koja su otkupljivala kuće i stanove za smeštaj interno raseljenih lica. Ne treba da zaboravimo da smo na Severu Kosova, negde između 2005. i 2006, imali dva kolektivna centra - u Leposaviću/Lešku i u Zvečanu. Ljude koji su tamo bili smešteni trebalo je stambeno smestiti i skloniti iz nehumanih uslova, a sa druge strane, omogućiti im da ostanu na Kosovu i Metohiji. Da se država Srbija pojavila kao neko ko otkupljuje nekretnine od Albanaca, mi bismo rizikovali da Srbiju u nekom trenutku opet optuže za etničko čišćenje. Stanovi i kuće nisu otkupljivani samo od Albanaca, već i od Srba koji nisu živeli više na Kosovu i Metohiji. Istine radi, potrebno je znati da su sva ona fizička lica koja su se u tom procesu pojavljivala kao kupci nekretnina, te nekretnine kupovala na potpuno legalni i regularni način, sa prevodom papira u dva suda. Već sam gore pomenuo da je jedan bio tzv. UNMIK-ov sud, dok je drugi  bio sud države Srbije. To znači da su kupoprodajni ugovori overavani na dva mesta. U našem sudu se to fizičko lice, nakon kupovine, odricalo kupljene imovine - kuće, stana, u korist države Srbije, odnosno opštine, da bi potom nekretnina bila data na korišćenje porodici sa raseljenim licima. U periodu od 2004. sve do 2008, pa i 2009, vlasnik svih nepokretnosti prijavljenih u sudu bila je Direkcija za imovinu države Srbije i to tako da su se fizička lica koja su prethodno kupovala nekretnine, odricala te imovine u korist države Srbije. Naglašavam da je to bio jedini pravni način da kupljene kuće i stanovi budu deo državne imovine Srbije. U protivnom bismo imali situaciju, kao što je bilo u periodu do 2004. da je Srbija ulagala pare, a da su Albanci i dalje ostajali vlasnici.

Anketni odbor je jasno naveo problem pojave istih lica u kupovini nepokretnosti kao indikativnu činjenicu.

- Nažalost, Anketni odbor je to shvatio na drugačiji način, tendenciozno, da bi ona lica koja su vršila otkup prikazao u lošem svetlu. Još nešto želim da napomenem - na kraju svog govora, predsednik Anketnog odbora, Momir Stojanović, rekao je da su ona lica koja su se bavila otkupom i drugim stvarima, za sebe obezbedili veliku materijalnu i imovinsku korist; štaviše, da su se na račun tih poslova i obogatili. Bio sam prisutan tokom govora i na takvu njegovu konstataciju, ja sam takođe konstatovao da je upravo on, Stojanović, primer toga da čovek ne treba nužno da živi na Kosovu i Metohiji da bi se obogatio. Rekao sam da je njegova imovinska karta, dakle - Predsednika ovog Anketnog odbora - dosta podebela, a nije ni živeo, ni radio na Kosovu i Metohiji. Istom prilikom sam njegovu imovinsku kartu uporedio sa imovinskom kartom bivšeg načelnika Kosovsko-mitrovičkog okruga, Momira Kasalovića, koja se ne razlikuje u odnosu na ’99, kao što se razlikuje generalova. Iako je kroz Kasalovićeve ruke prošlo skoro 10 miliona evra, Kasalović se danas nalazi na zavodu za zapošljavanje, otac je četvoro dece i diplomirani elektro-inženjer. Takođe sam zamolio  gospodina generala da našeg nekadašnjeg načelnika okruga, a sada nezaposleno lice, zaposli na svojoj farmi bikova u Aleksincu.

Šta u stvari sa ovim hoćete reći?

- Hoću da kažem koliko ljudi nisu principijalni, koliko paušalno optužuju druge, a faktički ne vide sebe. Sa druge strane, ja jasno vidim da sve ide u prilog politički motivisanoj akciji sa jedinom željom da se građanima Srbije ogadi prostor Kosova i Metohije, ne bi li ga se ova vlast lakše odrekla!

Vas su svojevremeno optuživali da ste neko ko je sprečavao razvoj zdravstvenog centra u Kosovskoj Mitrovici jer ste odbijali da zapošljavate profesore sa Medicinskog fakulteta. Sa druge strane,  u izveštaju Anketnog odbora se navode zloupotrebe u zapošljavanju profesora sa ovog fakulteta u različitim zdravstvenim centrima na jugu Kosova i Metohije. Jesu li Vam poznate optužbe protiv Vas, i istovremeno, šta kažete na ovakve navode iz izveštaja?

- Znam da se sve vreme stvarala slika o meni kao da sam ja, da tako kažem – glavni čovek. Čak su me i prozvali i kraljem Severnog Kosova koji se bavi nekim kriminalnim delatnostima, od trgovine naftom, cigarama, drogom, svega je tu bilo. Što se tiče navoda iz izveštaja o zapošljavanju profesora sa Medicinskog fakulteta po zdravstvenim centrima, verujte mi, ja to stvarno ne znam. Ja sam imao prilike da o tome pročitam samo u okviru anketnog izveštaja. Nemam lični komentar na to, osim da se ovi navodi moraju ozbiljno proveriti,  imajući u vidu da je dosta toga paušalno napisano.

U vreme kada je Demokratska stranka Srbije bila vladajuća stranka, Vi ste imali uticaja na zajednicu ovde, na terenu, ali i na političke događaje u Beogradu. Mnogi će reći da ste na terenu jačali politički uticaj Srba sa Severa Kosova. Da li možda uviđate i svoje greške? Ako ih je bilo, šta biste promenili danas?

- Ja sam, kao predsednik Koordinacionog centra, 2002. i izbačen iz tog koordinacionog centra. Sa Nebojšom Čovićem, koji je tada bio aktuelan, nisam imao neki odnos. Ipak, to sada to nije važno. Mogu da kažem da ono sto smo mi kao DSS radili dok smo bili odgovorni za vršenje vlasti, bilo je, da tako kažem - zlatno doba za položaj Srba na Kosovu i Metohiji. Plate koje su Srbi na Kosovu i Metohiji primali, išle su na 200%, Srbi se nisu hapsili kao što se danas dešava. S druge strane, jačali smo institucije srpske države. U tom periodu je u potpunosti vraćen ceo univerzitet i faktički su institucije Srbije ojačale u svakom smislu. Možda je naša nesreća to što ta vlast nije potrajala makar još jedno godinu dana, i mislim da bismo onda došli do jedne takve političke pozicije da se danas ne bi postavljao problem golog opstanka Srba, i to pre svega na Severu Kosova. Mi se nismo svetili političkim protivnicima, i to se odnosi na sadašnju garnituru vlasti, naročito na Socijalističku partiju Srbije. Najvažnije je uraditi svoj posao na častan način, da niko sutra ne može uperiti prstom na vas. Smatram da su Srbi dužni da urade svoj nacionalni zadatak, a to znači da se bore za Kosovo i Metohiju kao deo Srbije.

Pa jeste li uradili taj zadatak?

- Mislim da smo mi na pošten način radili i da nemamo zašta da se kajemo. Nismo se obrukali ni kada je u pitanju imovina države Srbije, finansije, ne daj Bože da smo ukaljali obraz na bilo koji način. Vodili smo računa da pre svega zaštitimo državu, jer smo želeli da pokažemo da možemo da radimo u našu državnu korist sve ono što stranci inače rade za njihove države. Ja lično mislim da smo napravili jedan preokret i pokazali da može bolje da se radi. S ponosom želim da kažem da nećete naći Albanca koji će reći da je od ikoga u srpskoj vlasti u periodu od 2004. do 2008. godine, dobio bilo kakvu proviziju za bilo kakav kupoprodajni ugovor. Uostalom da je išta od toga bilo – znalo bi se, verujte, imajući u vidu veliki broj obaveštajnih službi koje ovde postoje, pre svega strane, a tu prednjače američka i nemačka. Da li smo mogli više da uradimo? Pa sigurno da jesmo. Međutim, ni tada nije bilo dovoljno razumevanja za kompleksnost situacije na Kosovu i Metohiji, uprkos tome što smo mi vršili vlast i što je predsednik naše partije bio i premijer. U vladi je bilo raznih struja, neki su navijali za jednu, drugi za drugu. Vlada je mogla i tada više da uradi nego što je inače urađeno i napravljeno.

Nesporno je da ste radili  jačanju nezavisnosti srpskog političkog korpusa na Kosovu i Metohiji, pre svega na Severu. Međutim, propuštena je prilika da se srpska zajednica izgradi kao održiva u ekonomskom i obrazovnom smislu, pa i u zdravstvenom sektoru, a to jeste bilo moguće s obzirom na to koliki je bio priliv novca. Kako to komentarišete?

- Biznis ne trpi politički nesređenu situaciju kao što je ovde. Novac koji je stizao ovde, služio je za rešavanje stambenog položaja Srba. U Srbiji ljudi treba da znaju da je dobar deo naroda koji je izbegao iz susednih opština morao da ima uslova da ostane na Severu Kosova i ne napusti ovaj prostor. Ja mislim da je svima nama stalo da nas što više ostane na Kosovu i Metohiji. Faktički, danas ne možete da prođete kroz Kosovsku Mitrovice od gužve. Vidi se da se uspelo u tome da se putevi ka Srbiji kojima su odlazili raseljeni, da upotrebim ovu reč  ’zatvore’ i da oni ostanu ovde. A podsećam vas na ogromne prepreke koje smo tada imali, kao što je bilo uspostavljanje UNMIK-ovih carina, kao i dugogodišnji strahoviti pritisak kojem smo neprestano kao zajednica izloženi. Na ovakvom prostoru niste mogli u toj fazi da pravite fabrike, pre svega zbog malog tržišta na Severu Kosova i Metohije, a ne možete da izbegnete granice koje su ovde postavljene. Dakle, biznis ne ide na prostor koji nije politički sređen. Ne ide na prostor gde postoje incidenti, gde nema sigurnosti i to jedno sa drugim ne ide.

Govorite o periodu do 2008?

- U tom periodu Srbija nije mogla sebe da ekonomski izgradi, da standard bude mnogo veći. Sa naše strane, mi smo dovoljno ulagali, vratili smo pre svega Univerzitet, nismo odvojili opštine od pokrajine, nego smo ih vezali u odnosu na pokrajinu i pokušali smo na taj način da se borimo za Kosovo i Metohiju da dobije faktički status države. U to vreme Priština nije kontrolisala Sever Kosova, što znači da nije mogla da postane država. Ako se na godišnjem nivou dobijalo prosečno između 170 do 190 miliona evra, a to su bile plate, penzije, investicije i sva ostala ulaganja, uključujući i otplatu javnog duga, onda to nije toliko velika količina para kao što veliki broj medija to predstavlja. Opet naglašavam da je to samo 0,2% BDP-a. Štaviše, lično mislim da je ta suma upotrebljena na pametni način, imajući u vidu da je napravljeno više od 20 stambenih zgrada. Time smo određen broj srpskog stanovništva, da tako kažem, ’ukorenili’ na ovom prostoru, i trebalo bi da se desi čudo da oni te stanove sada i napuste. Kao što sam i pre rekao, moglo je više i bolje, ali je prioritet bio stambeno zbrinjavanje tih ljudi, a tek onda je trebalo pokrenuti ekonomski razvoj.

O otkupu nekretnina

- Mi u okviru perioda u kojem se vršila kupoprodaja imamo dva perioda. Prvi period je negde do 2004. godine, tačnije od 2002. do 2004, dok je drugi period negde od 2004. do 2008. godine. Problematičan je zapravo period od 2002. do 2004. Potrošena je suma od 5 miliona evra za kupovinu nepokretnosti. U pojedinim slučajevima nije ni isplaćena celokupna suma za te nepokretnosti, bilo da su u pitanju kuće, ili da su u pitanju placevi. Što je još tragičnije i gore, najveći deo tih ugovora, od 2002. do 2004. uopšte nije preveden. A šta to znači? To znači da su  vlasnici nekretnina i dalje Albanci. Dakle, 5 miliona evra je potrošeno za nekretnine, za koje su u najvećem delu i dalje ostali prvobitni vlasnici. Što se samih vlasnika tiče, neki su imali sreće, pa su dobili celu sumu, a dobar deo je dobio pola, ili još manju sumu. Hoću da kažem da su potrošene velike pare, a da faktički nije izvršen prevod  niti na državu Srbiju, niti na opštinu, niti na bilo koga drugog. To je jedna od zloupotreba koja je trebalo da se istraži, a sud nije radio svoj posao. Što se tiče perioda od 2004. do 2008. godine, apsolutno je sve urađeno regularno. Svi prevodi i svi kupoprodajni ugovori vršeni su ne u jednom, nego u dva suda – UNMIK-ovom i srpskom. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner