Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Kosovo – slušati pažljivo
Kosovo i Metohija

Kosovo – slušati pažljivo

PDF Štampa El. pošta
DŽerard Galuči   
četvrtak, 04. februar 2010.

Čini se da je EU upala u klopku debate „jeste–nije naše“ (“ours-not-ours” debate) po pianju ko stoji iza strategije za sever Kosova i da li je Euleks podržava ili ne. Rusi su započeli sa energičnim podsećanjem svih i svakoga da Savet bezbednosti UN ionako nije do sada rešio pitanje Kosova, kao i da je strategija EU nelegalna. Rusko ministarstvo spoljnih poslova je prošle nedelje (Russian Foreign Ministry last week) izjavilo da „takozvana strategija za severno Kosovo.... krši Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN i izaziva napetosti u oblasti“. Ruski ambasador u Beogradu (Russian ambassador to Belgrade) dao je izjavu štampi da je plan EU za „integraciju severnog Kosova“ neprihvatljiv, jer o njemu nema sporazuma. Istakao je da ponavljani komentari o „paralelnim“ institucijama na severnom Kosovu „ne doprinose rešenju problema, nego ih samo produbljuju“ i dodao da će Rusija „taj plan potpuno ignorisati“.

Ostatak intervjua ruskog ambasadora je posebno zanimljiv, jer se čini da kroz njega odjekuju naznake o budućem pristupu Beograda [ovom problemu]. Upitan da li opiranje Beograda planovima Prištine za integraciju severa najavljuje početak podele Kosova, ambasador je odgovorio da je, mada se o tome zasad ne razgovara, to bilo uzimano u obzir od „naučnika i eksperata“. Prema ambasadoru, rešenje konačnog statusa Kosova mora biti tako nađeno da bude prihvatljivo kako Srbima, tako i onima koji to nisu. Sugerisao je da potencijal za postizanje takvog političkog dogovora nije iscrpljen i da bi se to još uvek moglo postići kroz pregovore svih strana. On je naglasio da bi trebalo da se pregovori nastave pošto Međunarodni sud pravde donese svoje mišljenje o legalnosti jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova.

Kada se u januaru predsednik Tadić obraćao Savetu bezbednosti UN (Tadić spoke to the UNSC), i on je takođe govorio o novoj mogućnosti za pregovore nakon odluke Međunarodnog suda pravde. On je istakao „da je dijalog najefektivniji način da se postigne jedino održivi ishod: praktično rešenje prihvatljivo svima, koje neće brzopleto žrtvovati geostrateške prioritete svih na oltar lokalnih aspiracija samo jedne strane... Srbija teži rešenju svih otvorenih političkih razlika putem pregovora. Mi smo duboko posvećeni ... mirnim rešenjima, kao logičnom razvoju posle odluke Međunarodnog suda pravde. Mi pažljivo razmatramo sve mogućnosti (kurziv dodat).“

U nedavnom intervjuu državni sekretar za Kosovo Oliver Ivanović je sugerisao (Oliver Ivanović reportedly suggested) da će stupanje Srbije u EU stvoriti novu ekonomsku i političku atmosferu koja bi mogla da omogući „istorijski sporazum obeju strana“. „Ako me pitate, to je jedini način da se dođe do održivog modela za rešenje nacionalnih pitanja Srba i Albanaca.“ On je naveo da ne veruje da kosovski Albanci i Srbi mogu sami da dođu do sporazuma. Ivanović je izjavio da je Kipar tek posle stupanja u EU dobio mogućnost da razreši teritorijalna pitanja na održiv način; slično tome, „prava i obaveze“ EU ne bi bila primenjena na Kosovo sve dok se ne odredi njegov definitivni status. „Jedino će to promeniti sadašnji kruti stav Albanaca, ali će i navesti Srbiju da smisli neko vrlo inventivno rešenje za status njene južne oblasti.“

Čini se da komentari predsednika Tadića i ambasadora Rusije sugerišu pregovore u kojima postaje verovatno da se diskutuje i o onim mogućnostima o kojima se donedavno samo diskretno sugerisalo. Logično je da bi ovo trebalo da uključi kako neki oblik podele, tako i neki oblik priznavanja.

Ivanovićevi komentari su nešto teži za raščlanjivanje. Ali ukoliko on nije govorio samo u svoje ime, i uzimajući ih u kontekstu onoga što su Tadić i ambasador sugerisali – oni možda ukazuju na proces iz dva dela: ponovo otvorene pregovore posle odluke Međunarodnog suda pravde i na eventualni sporazum u okviru koga i Srbija i Kosovo ulaze u EU. Umnogome, ovo je uvek bio najverovatniji scenario za postizanje sretnog ishoda sage o Kosovu. Kako obe strane ulaze u EU bez granica i bez viza, pitanje granica između – ili unutar Srbije i Kosova postaje manje važno i manje emotivno.

Baš ta mogućnost za postizanje istinskog dogovora unutar evropskog konteksta sugeriše koliko je važno da se nastavi sa pristupom održavanja mira na severu. Održavanje sadašnjeg relativno stabilnog statusa kvo drži mogućnost takvog rešenja otvorenom. Pokušaji nasilnog uvođenja promene – uvođenje institucija Kosova, jednostrani povratak, hapšenja vođa – nose istinski rizik potpaljivanja konflikta, što bi u najmanju ruku učinilo postizanje političkog rešenja mnogo težim. Albanska strana – posmatrano s njene tačke gledišta razumljivo – ne želi pregovore i želi da zavlada severom kako bi izbegla da pregovore prihvati. Međutim, bilo bi neodgovorno ako bi oni koji ih podržavaju sledili ili dozvolili takav scenario. U ovom trenutku izgleda da je – uprkos svim naporima da sakrije svoje prave namere – Misija EU na Kosovu ta koja može postati najveća prepreka jednom evropskom rešenju za Srbiju i Kosovo.

(Prevod sa engleskog Vasilije Kleftakis)

http://outsidewalls.blogspot.com/