Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Kvazidržavnost kao instrument hegemonije: slučaj Kosovo (III)
Kosovo i Metohija

Kvazidržavnost kao instrument hegemonije: slučaj Kosovo (III)

PDF Štampa El. pošta
Jelena Ponomarjova   
sreda, 03. decembar 2008.

 (Fond za stratešku kulturu, 15.11.2008)

Vojno-energetska komponenta kvazidržavnosti

Poznati stručnjak za politiku Zapada «iz senke», Nikolas Hager, smatra da je kosovsko pitanje u najneposrednijoj vezi sa energetskim projektima. On kaže da postoji plan za isporuku kaspijske nafte preko Kosova do Jadranskog mora, odakle ona tankerima može dalje da se isporučuje na Zapad. Kontrolisanje transportne arterije najlakše je preko sistema protektorata, formiranog uz pomoć SAD i EU na postjugoslovenskom prostoru, počevši od 1991. godine. Neki stručnjaci (Krout Telbot, i ne samo on) sigurni su kako je Vašington davno obećao stvaranje «Velike Albanije» kojoj će naknadno dodeliti deo grčkih, makedonskih i srpskih teritorija koje naseljavaju Albanci.

Međutim, zašto je bila neophodna “suverenizacija” Kosova, čime se stvorila druga albanska država u Evropi?

Mnoga dešavanja se iznose na videlo kroz prizmu energetske politike. Na primer, 2001. godine (nakon predaje Miloševića Haškom tribunalu) počela je izgradnja transbalkanskog naftovoda dužine 920 km, koji je trebalo da se stavi u pogon 2005. godine. Prema ovom projektu, nafta iz Bakua trebalo je da se sprovede do luke Supsa na obali Crnog mora, odatle tankerima da se prevozi do bugarske luke Burgas, a onda preko Makedonije i Kosova do jadranske luke Vlora u Albaniji. Naftovod gradi AMVO - albansko-makedonsko-bugarska kompanija koja je u vlasništvu Amerikanaca. Ovim naftovodom je planirano da se transportuje 750 hiljada barela nafte dnevno. Sa AMVO sarađuju «Tehaso», «Shevron», «Ehhon», «Mobil», «VR», «Atoso», «Agip» i «Total Elf».

Odmah nakon objavljivanja «nezavisnosti» Kosova, međunarodni konzorcijum u čiji sastav ulaze firme iz Italije, SAD, Velike Britanije i Albanije objavio je finalizaciju projekta cevovoda Jadran-Makedonija-Bugarska (Vlora-Skoplje-Burgas). Ova maršruta projektovana je tako da njegova skoro polovina prolazi preko albanskih teritorija, najvećim delom preko Kosova. Nije teško pogoditi da je ovaj „projekat predviđen radi konkurencije naftovodu Burgas-Aleksandropolis, prema kojem je predviđena isporuka ruske i kaspijske nafte Sredozemnom moru, mimoilazeći Tursku. Konkurenti žure da što pre izgrade «transalbanski» naftovod i tako prinude Rusiju da transportuje svoju naftu preko manje povoljne maršrute“.1

U vezi sa ovim treba podsetiti na reči američkog ministra energetike, B. Ričardsona, koji je za vreme bombardovanja Jugoslavije 1999. godine izjavio: „Radi se o energetskoj bezbednosti Amerike... Govorimo o strateškom odvraćanju onih koji ne dele naše vrednosti... (dodelila J.P.). Uložili smo značajan novac u Kaspijski region, a sada nam je jako važno da naftovod i politika idu u pravcu u kojem nam je to potrebno.“

Energetska komponenta kosovskog pitanja neposredno je povezana sa vojno-obaveštajnom. „Domaća“ za Dik Čejnija kompanija «Nalliburton» izgradila je na Kosovu Camp Bondsteel - najveću američku vojnu bazu još od Vijetnama. Za manje od tri godine, Bondsteel je iz šatorskog kampa koji je bio razmešten na 400 hektara nedaleko od makedonske granice, pretvoren u autonomnu bazu opremljenu prema poslednjoj reči tehnike, u kojoj se nalazi više od sedam hiljada vojnika – tri četvrtine od ukupnog broja američkih vojnika na Kosovu.

Bondsteel ima razvijenu putnu mrežu od 25 km, više od 300 objekata opasanih bodljikavom žicom dužine 48 km, i 11 kula-osmatračnica. Baza ima stambene objekte, prodavnice, teretanu koja radi non-stop, crkvu, biblioteku, najsavremeniju bolnicu u Evropi. Tu se takođe nalazi i 55 helikoptera «Crni soko» i «Apač». Pretpostavlja se da će Bondsteel zameniti američku vojnu bazu Aviano (Italija). Paralelno sa ovim izgrađena je još jedna baza - Camp Montajs za sedam hiljada vojnika.

Bondsteel zajedno sa drugim, manjim bazama koje će biti sagrađene duž pretpostavljene trase naftovoda AMVO predstavlja direktan vojno-strateški i ekonomski izazov za Rusiju. Bondsteel može biti prestonica nove kvazidržave koja objedinjuje Kosovo, teritorije zapadne Makedonije i južne Srbije, delove Crne Gore koje naseljavaju Albanci, kao i Albaniju.

Direktor AMBO, Tom Ferguson, nedavno je izjavio da transalbanski naftovod predstavlja severoistočni deo sredozemnog energetskog koridora, koji se stvara pod kontrolom NATO i EU, u čiji sastav ulazi i trasa Odesa-Brodi-Gdanjsk i projekat naftovoda «Beli tok» (Gruzija – Ukrajina), koji treba da prođe preko Crnog mora. Planira se da u suprotnom smeru, odnosno preko albanske Vlore na Burgas, u bivše republike SSSR dolazi severnoafrička i bliskoistočna nafta sa ciljem da bude konkurencija isporuci ruske nafte zemljama u okruženju.

Računajući da 80% vrednosti nafte čine troškovi njenog transporta, treba se složiti sa mišljenjem Vladimira Ovčinskog, koji je napomenuo da će „globalni ratovi HHI veka biti ratovi energetskih predstavnika za maršrute transporta“.

Čak i letimičan pogled na ekonomsku i vojno-obaveštajnu komponentu kosovskog pitanja pokazuje da on nije primitivno etnocentričan, već da je stvoren i da se kultiviše isključivo u interesima vodećih zapadnih transnacionalnih naftnih kompanija. Kosovo će još dugo ostati udžbenički primer kvazidržavnosti.

***

U uslovima svetske hegemonije kvazidržavnost se širi poput virusa. Može se reći da je veliku većinu zemalja epohe postmoderne zahvatio ovaj virus u određenom stepenu. DŽon Laflend je apsolutno u pravu kada piše da „suverenitet Kosova nije ništa drugo nego fikcija: realnu vlast će ovde imati zvaničnici Evropske ekonomske zajednice koje kontroliše NATO vojska“. Ipak, zapitaćemo se: Može li se savladati virus kvazidržavnosti?

„Polivalentni suverenitet“, kao i „postnacionalna državnost“ ne postoje, jer u osnovi ovakvih prekrasnih apstrakcija uvek leži gruba sila. Na Kosovu je razmešteno gotovo 16 hiljada NATO vojnika, kojima će se uskoro pridružiti još hiljadu britanskih vojnika. Upravo će oni, a ne kosovska vojska, obezbeđivati spoljnu i unutrašnju «bezbednost» pokrajine, tačnije, kontrolisaće ekspolataciju resursa industrije energenata, energetske transportne maršrute i trgovinu narkoticima.

Isto kao i u Bosni, i na Kosovo će odlaziti milijarde dolara, i oni se neće trošiti na poboljšavanje života ljudi, već na održavanje međunarodne administracije. Samo Kosovo ostaće simbol siromaštva, korupcije i kriminala sve dok transnacionalne kompanije budu zainteresovane za podršku mafijaškoj vladajućoj klasi koja je proistekla iz terorističkih struktura OVK, i koja je učestvovala u genocidu nad nealbanskim stanovništvom na Kosovu, tesno povezanoj sa «sivom» ekonomijom (trgovina narkoticima, oružjem, ljudima, prostitucija).

Mutacije virusa kvazidržavnosti razrađuju se u naučnoistraživačkim institutima i obaveštajnim centrima SAD, Velike Britanije, Nemačke (RAND Corporation, Institut za Centralnu i Istočnu Evropu Kolumbijskog univerziteta, Strateški institut Univerziteta DŽ. Hopkinsa, itd.) i postepeno ga primenjuju odgovarajuće službe. Kosovo je plodno tlo za širenje ovog virusa.

Evo najvažnijih unutrašnjih načela kvazidržavnosti:

A) Postojanje etnokonfesionalnog i istorijskog neprijatelja – Srba.

B) Visok natalitet kao jedno od socio-kulturnih obeležja albanskog muslimanskog stanovništva. Dakle, intenzivna koncentracija Albanaca-muslimana, postepena islamizacija-albanizacija i «getoizacija» teritorije na kojoj su Albanci postali većina. Albanci koji pripadaju muslimanima Šitima, Sunitima i Bektešima (red koji odbacuje zvanični islam) predstavljaju posebne muslimane. Od ortodoksnih vernika oni se razlikuju po tome što im je religija uvek bila na drugom mestu u javnom životu.

V) Albanci imaju poseban odnos prema radu i teritoriji na kojoj žive. Već je bilo pomena o «karakteristikama albanskog življenja na tuđi račun», težnji ka proširivanju životnog prostora zbog visokog prirodnog porasta populacije na račun proterivanja/potiskivanja autohtonog stanovništva. Kako napominje bugarski istraživač Dimitar Dimitrov, „bez odgovarajućih socijalnih investicija, intenzivna biološka reprodukcija neizbežno uslovljava stil života – prostor na kojem postoje samo zidovi i krov; polnu diskriminaciju od rođenja do smrti; težnju ka ezoteričnom obrazovanju i kulturi u okviru etnosa; idealizovanu, romantičnu istoriografiju u funkciji proširenja Albanaca u geografskoj i političkoj sferi; sklonosti ka bezakonju, sivoj ekonomiji, kriminalu, jaku tendenciju prema emigraciji“.

Napomenuću još jednom da unutrašnji faktori za obrazovanje kvazidržavnosti ne mogu da funkcionišu sami po sebi, potrebna je povoljna spoljašnja sredina, kakva je bila stvorena posle kraha bipolarnog sistema i raspada SSSR-a, nakon čega je svetski kapitalistički sistem postepeno apsorbovao bivšu sferu sovjetskog uticaja.

Danas ne postoji ozbiljna protivteža politici SAD i ostalih vodećih NATO zemalja. Što znači da će virus kvazidržavnosti nastaviti da se širi.

Jelena Georgijevna Ponomarjova – magistar političkih nauka, docent na katedri za uporednu politikologiju Moskovskog državnog intituta za međunarodne odnose.

http://www.fondsk.ru/article.php?id=1746

 

Ovčinski V.: «“Nezavisnost“ Kosova u ogledalu politike u senci…», str.26. Detaljnije: Starikov N.: «Šerše lя neftь. Zašto se naš Fond za stabilizaciju nalazi TAMO?» Piter, 2008. [^]