Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Budimo nerealni – tražimo moguće!
Kuda ide Srbija

Budimo nerealni – tražimo moguće!

PDF Štampa El. pošta
Srpski sabor Dveri   
subota, 11. april 2009.

Generacijska alternativa: za socijalni patriotizam

Srbija je danas zemlja kojom vladaju ujedinjeni monopoli poluvekovne nepromenjene političke elite, lokalnih tajkuna, domaćih, a stranih medija i ambasadora NATO-država. Bez organizovanog delovanja protiv ovih monopolista našeg medijskog, ekonomskog i političkog života, bilo kakva društvena promena u Srbiji nije moguća. Zato je razvoj alternativnih političkih, ekonomskih, NVO i medijskih asocijacija, nenaslonjenih na strane ambasade, jedini mogući odgovor na vladavinu monopola i put ka suverenoj nacionalnoj politici.

Danas, kada se ruši civilizacijski obrazac koji je počivao na individualističkoj pohlepi, sticalačkom materijalističkom besu i imperijalističkoj sebičnosti, otvoren je prostor za predstavljanje jednog drugačijeg i novog pogleda na svet.

U ovom trenutku, kada živimo smenu istorijskih epoha koje još uvek nismo dovoljno svesni, stvaraju se do sada nemoguće pretpostavke za promenu vladajućeg sistema vrednosti.

U globalnoj arhitekturi našeg doba, koja je počivala na virtuelnom svetu ekonomije, politike i medija, rađa se mogućnost nove filosofije života koja bi se okrenula realnoj duhovnoj, moralnoj, ekonomskoj i političkoj stvarnosti.

Civilizacija koju poznajemo ostala je bez oslonca u smislu života, a proterane i zaboravljene tradicionalne vrednosti zajednice: brak, porodica, parohija, nacija, država, društvena solidarnost - ponovo postaju moderne.

No, za ovu vrstu radikalnog društvenog iskoraka i promene potrebne su potpuno nove ili osavremenjene stare ideje za savremeni socijalni ambijent, suštinski različite od onoga što nam se danas nudi kao rešenje, a ustvari predstavlja deo problema.

Suštinski drugačije: (N)I LEVO (N)I DESNO

Svetska moralna i ekonomska kriza je ogromna i podstiče samopreispitivanja na koja nikako drugačije ne bismo bili spremni. U svemu tome, stepen duhovne i državne dezintegracije srpskog nacionalnog bića više je nego alarmantan, i budi etiku poslednje odbrane i novu nacionalnu odgovornost. Na ova dva dubinska društvena pitanja, globalno i lokalno, ne može se dati već viđeni odgovor, ne može ponuditi odavno potrošeno rešenje. Današnji svet i Srbija mogu se menjati samo radikalno: promenom suštine sveta i Srbije u kojima živimo. Sve drugo spada u uobičajenu demagogiju, novu manipulaciju i kozmetičke promene na neizlečenom bolesniku, koji će se zbog toga razboleti još više.

Prvi preduslov uspeha ovog programa jeste definisanje Srbije kao u određenom smislu okupirane države i prekid svih međusobnih rasprava do trenutka dok Srbija ne bude ponovo slobodna. To znači trenutno ignorisanje svih istorijskih, ideoloških, političkih i drugih podela u korist nacionalnog jedinstva, umrežavanja, koordiniranog delovanja i ostvarenja svima nam zajedničkog cilja: slobode i nezavisnosti pojedinca, naroda i države.

Drugi neophodni preduslov za realizaciju novog nacionalnog programa jeste odbacivanje podele na levo i desno kao neupotrebljivog rekvizita staropartijske sholastike. Ova bajata ideološka ravan ne samo da je davno prevaziđena već je i samoograničavajuća i štetna forma za savremeni nacionalni aktivizam.

U novu idejnu stvarnost potrebno je uložiti novu samosvest sa oba ideološka pola. Tzv. srpska nacionalna desnica treba da se odrekne intelektualizma, pseudoelitizma i svake vrste odvojenosti od naroda i njegovog stvarnog života, dok tzv. srpska levica mora da prizna da bez rešenja nacionalnog pitanja nema rešenja ni socijalnih pitanja.

Za desnicu to u praksi znači da nemamo ništa od golih teorijskih formi religioznosti, moralizma, monarhizma, sabornosti i patriotizma, ako im nismo dali stvarnu, socijalnu sadržinu. Za levicu je naravoučenije da nema prave društvene solidarnosti bez zajedničkih istorijskih vrednosnih temelja u vertikali duha porodične i nacionalne zajednice.

Ako bi se tražio naš idejni izraz danas onda bi najtačnije bilo reći da smo (N)I LEVO (N)I DESNO. Jer, ako je desno: vera, državotvornost, nacionalna samobitnost, svetost tradicionalnog braka i porodice – onda smo desno. Ali, ako je desno: novi monopol i neodgovornost povlašćenih društvenih slojeva, kapitalizam bez socijalne funkcije, ceremonijalna religioznost bez misionarske i milosrdne sadržine, onda nismo desno.

Takođe, ako je levo antiglobalizam, narodna socijalizacija duhovnih i materijalnih dobara, preustrojstvo kapitalističkog stroja u korist pojedinca i celine, revolucionarni žar moralne samosvesti protiv korupcije kao duhovnog oblika kapitalizma, jednom rečju, socijalni patriotizam sa hrišćanskim likom, lišen neomarksističkog rata protiv vere i nacije, onda smo levo. Ako je, pak, levo: neodstupno zalaganje za odumiranje države, nacionalnih individualiteta i religijske svesti, dalje nepristajanje na privatnu svojinu, slobodu mišljenja i delovanja, kao i večiti internacionalizam i diktatura raznih manjina kao novog proleterijata, onda ne možemo i nećemo biti levo.

Definitivno raščišćavanje ove idejne zbrke pruža mogućnost za širok zajednički socijalni i politički front „Za slobodnu Srbiju”, a svim preko potrebnim i korisnim razlikama i takmičenju u boljim rešenjima na korist naroda i države između nas, ostavlja prostor za postojanje u budućnosti kad cilj bude ostvaren, tj. Srbija slobodna.

Neutralisanje monopola

Srbija je danas zemlja kojom vladaju ujedinjeni monopoli poluvekovne nepromenjene političke elite, lokalnih tajkuna, domaćih, a stranih medija i ambasadora NATO-država. Bez organizovanog delovanja protiv ovih monopolista našeg medijskog, ekonomskog i političkog života, bilo kakva društvena promena u Srbiji nije moguća. Zato je razvoj alternativnih političkih, ekonomskih, NVO i medijskih asocijacija, nenaslonjenih na strane ambasade, jedini mogući odgovor na vladavinu monopola i put ka suverenoj nacionalnoj politici.

Nova nacionalna energija i državotvorna svest

Posle svih istorijskih poraza, konstantne optuženičke klupe i medijske satanizacije u kojima smo se našli kao narod i država u poslednjih 20 godina, kao da se u nama zagasila rodoljubiva energija i državotvorna snaga. Preko je potrebno izaći iz ovih nametnutih defanzivnih matrica i osloboditi društvenu misao i delovanje za novu patriotsku i državograditeljsku istorijsku epohu. Ovo nije moguće sa umornim, kompromitovanim i bezidejnim aktuelnim predstavnicima srpske intelektualne i političke elite na čelu, već je prioritet u novim ljudima i, još i više, u novim organizacionim formama.

Novi društveni aktivizam i participativna demokratija

Potpuno je jasno da samo naš lični i zajednički društveni aktivizam može da donese pomake. Sa jedne strane, nema odricanja od postojećih nacionalnih institucija koje ne vrše svoj posao niti čekanja na njih, već se vrši pritisak za njihovu redefiniciju i promenu kako bi počeli da rade svoj posao. Sa druge strane, pravimo čitav niz alternativnih sistema obrazovanja, informisanja, organizovanja i delovanja, kako ne bismo zavisili od monopola i cenzure. Naš krajnji cilj jeste objašnjenje i svedočenje novog društvenog obrasca u kome politika nije mera svih stvari, a političke stranke nisu jedini nosioci procesa odlučivanja o našoj zajedničkoj sudbini. Zato se zalažemo za participativnu demokratiju u kojoj će političke stranke podeliti svoja prava, ali i obaveze i odgovornosti, sa ostalim segmentima društva: patriotskim organizacijama, građanskim inicijativama, duhovnim, kulturnim i strukovnim socijalnim potencijalima.

Nove socijalne teme i oblici delovanja

Glavno polje provere valjanosti ovog manifesta ogledaće se u socijalnoj sferi, gde se zapravo sustiču realizacije svih duhovnih, moralnih, ekonomskih, političkih i državnih idejnih postavki. Za suštinsko i kvalitetno otvaranje novih socijalnih tema i njihovo ispravno rešavanje desnici je nedostajalo praktičnog socijalnog programa i više silazaka u narod, a levici je smetalo odsustvo autentičnog sistema vrednosti koji bi njenoj socijalnoj politici dao unutrašnje koheziono uporište.

U tom smislu, posebna odgovornost leži na državi koja je obavezna da zaštiti najugroženije socijalne kategorije, i da, ako se treba ugledati na zapadne društvene standarde, onda to na prvom mestu bude upravo taj sektor socijalne brige i pomoći.

Shodno tome, i Srpska pravoslavna crkva treba da u meri svojih mogućnosti, ne ugrožavajući svoju suštinsku duhovnu i pastirsku ulogu, posveti veću pažnju milosrdnoj delatnosti, tj. brizi za sirotišta i druge ugrožene i posebne socijalne kategorije (siromašni, višedetne porodice, udovice, izbeglice, porodice poginulih i ratni vojni invalidi, staračka domaćinstva...). Takođe, bolnice, narodne kuhinje, obdaništa, gimnazije, centri za lečenje bolesti zavisnosti, naučni instituti, umetnička društva, nevladine organizacije, mediji - treba da postanu mesta prisustva Crkve u društvu i projave njene socijalne odgovornosti.

Novi, socijalni patriotizam danas podrazumeva, između ostalog, i sledeće podvrste o kojima će biti više reči u narednim koracima ovog programa: populacioni patriotizam, ekološki patriotizam, ekonomski patriotizam, pravo na privatnost i, posebno, radni elan i socijalnu solidarnost.

Za ekološki patriotizam

Pored nove populacione, ekonomske i socijalno-državotvorne politike posebno ističemo ekološko pitanje u Srbiji kao jedno od najvažnijih po njene građane. Ekološka svest se razvija planskim i konkretnim akcijama čitave društvene zajednice, a ne praznom političkom retorikom. Sve nacionalne institucije i patriotska udruženja imaju obavezu da se aktivnom brigom usredsrede na zaštitu prirodne sredine i ekološki patriotizam, koji će omogućiti zdrave uslove života našeg potomstva.

Nova radna etika i društvena solidarnost

Očigledno je da aktuelna velika svetska i domaća ekonomska kriza neće biti prevaziđena do sada uobičajenim metodama. Ovde i sada je potrebno primeniti koreniti otklon od dosadašnjeg pogleda na svet i sistema vrednosti i sprovesti potpuno drugačiju filosofiju života.

To konkretno znači prestanak forsiranja individualističke slike sveta i moralne razularenosti, zaustavljanje bezumne potrošačke groznice i duhovne raslabljenosti, ograničavanje svake vrste bezdušne prvobitne akumulacije kapitala, monopola i korupcije, stavljanje na stub srama duha lenjosti, sebičnosti, anacionalnosti i malodušnosti, kraj neoliberalnih i evrounijatskih utopija, otvaranje ka novim političkim, ekonomskim i vojnim partnertstvima na drugim stranama sveta.

To konkrento znači i novu, pionirsku (u najboljem zapadnom smislu te reči) – ličnu, porodičnu i nacionalnu radnu motivaciju i disciplinu, obnovu duhovnih i moralnih vrednosti, odbranu porodice, nove vidove sindikalnog organizovanja, javnih radova i volonterstva, povratak zaboravljenih vrednosti skromnosti, štednje i mobe, zalaganje za čitav spektar socijalnih programa i konkretnu društvenu solidarnost, o čemu će takođe biti više praktičnih programskih ideja u sledećem koraku ovog predloga za preživljavanje krize i nacionalni preporod.

Uvek novo oduševljenje i organizovanje

Čitava zamisao ovog programa neostvariva je bez novog oduševljenja za rodoljublje i zajedničkog društvenog angažovanja najboljih postojećih snaga nacionalnog uma, karaktera i aktivizma. Nije nam potreban centralizovan pokret kojim bi se rukovodilo iz jednog centra i koji bi samo izazvao nove sujete i podele, već moderno organizovani srpski NVO sektor u kome svaka organizacija deluje samostalno u svom društvenom polju i koordinirano sa ostalima po određenim ključnim nacionalnim pitanjima danas. Tako se čuva posebnost svake od organizacija, a istovremeno postižu veći zajednički rezultati.

Ovog novog nacionalnog oduševljenja, međutim, ne biva bez nove vere, nade i ljubavi, tj. povratka duhovnim i moralnim nadahnućima, veri i nadi u sopstveni uspeh, kao i istinskoj spremnosti na lično požrtvovanje i ljubav prema bližnjem svom i svojoj naciji i državi. Od ovog suštinskog preduslova opet neće biti ništa bez nove organizacione svesti, sadržine i forme, koja će poslužiti kao moderna srpska mreža postojećih alternativnih nacionalnih inicijativa i poduhvata.

Budimo nerealni – tražimo moguće!

Beograd-Niš-Čačak, Blagovesti 2009.